Poslednja zajednička večera bila je učtivo uzdržana. Tokom tročasovnog obroka, uz puževe, teletinu i jagode, britanski premijer Dejvid Kameron oprostio se od kolega evropskih lidera, ne krijući da je „tužan” što su Ostrvljani na referendumu 23. juna većinom glasali za izlazak Ujedinjenog Kraljevstva iz briselske familije.
U opraštanju sa Kameronom, a nakon „pravno neobavezujućeg referenduma” na Ostrvu, i drugi učesnici briselskog obeda iskazali su višak emocija.
Tako je, na primer, francuski predsednik Fransoa Oland podsetio kako su se britanski i francuski vojnici u oba svetska rata u 20. veku „borili i ginuli zajedno”.
Turobna večera je završena prvim pregovaračkim porazom nesložnih domaćina i potvrđenim jedinstvom stava da Britanija odlazi.
Naime, Dejvid Kameron je odmah posle obeda u Briselu poručio da Velika Britanija ne okreće leđa Evropi, ali da je samo na Britancima i Ujedinjenom Kraljevstvu da odluče kada će pokrenuti proces razilaženja, dodavši da je to tema za sledećeg premijera.
Tim stavom se Kameron svrstao uz glavne zagovornike „bregzita”, poput Borisa Džonsona i Najdžela Faraža, koji su sad mišljenja da se „Velikoj Britaniji ne žuri da ode iz EU”.
Sa druge strane, domaćini u Briselu iskazali su poslovičnu neslogu – kao i počesto ranije u kriznim situacijama.
Dok je Donald Tusk, predsednik Evropskog saveta (ES), smatrao da Britaniji treba dati „vreme da razmisli”, Žan-Klod Junker, predsednik Evropske komisije (EK), insistirao je da se Britaniji „ne dozvoli neograničeno vreme”. Istovremeno, u Briselu je već jasno da su EK i ES već ušle u rivalsko nadmetanje oko toga koja je institucija ovlašćena da vodi dotične pregovore, budući da famozni član 50 Lisabonskog sporazuma to ne precizira.
Koliko u subotu 25. juna, Evropski savet imenovao je belgijskog diplomatu Didijea Seuvsa za šefa specijalnog evropskog tima za pregovore sa Londonom, ne dajući pri tom objašnjenje po kom kriterijumu je odabir izvršen niti po kom osnovu je taj potez povučen.
Brisel ipak najviše razdire dilema na koju, zbog sopstvenih pravila, nikako ne može da utiče, a to je kada će zvanični London i formalno podneti zahtev za istupanje iz EU.
Zvanični London i zagovornici „bregzita” nagoveštavaju da bi se to moglo dogoditi na jesen. U prognozi datuma „veoma komplikovanog razvoda”, američki državni sekretar Džon Keri otišao je juče u Aspenu korak dalje.
„Britanska odluka sa referenduma možda nikada neće biti sprovedena, Londonu se ne žuri”, ocenio je Keri na Festivalu ideja u Aspenu.
„London ne želi da se utera u dvogodišnji proces razdvajanja (period koji propisuje dotični član 50) bez novog sporazuma o udruživanju i da bude isteran iz EU bez takvog dokumenta”, rekao je Keri.
Inače, član 50 Lisabonskog sporazuma – koji je inače sročio britanski ambasador u EU Džon Ker – uključen je kako bi se „odagnali strahovi Anglosaksonaca da je EU neka vrsta zatvora, u koji kad jednom uđeš, više nikada ne možeš da izađeš”, objasnio je bivši francuski predsednik Valeri Žiskar D’Esten, koji je i predsedavao konklavi sastavljača „evropskog ustava”.
Nakon velikih trvenja, u član 50 uvedena je klauzula o dvogodišnjem ograničenju trajanja pregovora o izlasku, koje inače može da pokrene samo zemlja koja želi da napusti zajednicu. Tokom ta 24 meseca, jednom pokrenuti pregovori ne mogu da se prekinu sem jednoglasnom odlukom svih učesnika, od kojih svaki ima i pravo veta.
„Britanci nikada neće predati zvanični zahtev Briselu za odlazak. Ostrvo ima najmudrije državno činovništvo na planeti”, citirao je Rojters neimenovanog visokog zvaničnika EU.
Ako se „Britaniji ne žuri da ode iz EU” i ako stvarno, kao što smatra Džon Keri, čeka da vidi kakav sporazum o pridruživanju sa EU može izdejstvovati, onda bi razvod dve obale Lamanša mogao stvarno potrajati.
O tome svedoči i procena britanskog Doma lordova iz 2003. godine u komentaru odrednica budućeg evropskog ustava o mogućem izlasku članice iz zajednice.
„Sumnjamo da će bilo kakav pokušaj povlačenja iz zajednice država u stvarnosti biti tako jednostavan kao što nacrt zamišlja”, poručili su britanski lordovi pre 13 godina.