Svaka deseta osoba u našoj zemlji, njih 737.329 prima neku vrstu socijalne pomoći, svedoči statistika Ministarstva za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja. Dečji dodatak dobija 350.963 devojčica i dečaka, odnosno 185.851 porodica, novčanu socijalnu pomoć 253.917 osoba, odnosno 104.101 porodica, a dodatak za pomoć i negu drugog lica stiže na adresu 49.917 osoba.
Poslednji podaci Tima za socijalno uključivanje i smanjenje siromaštva Vlade Srbije, izvedeni prema metodologiji Svetske banke i Ankete o potrošnji stanovništva, govore da devet odsto naših sugrađana spada u kategoriju „apsolutno siromašnih“ što znači da dnevno ima na raspolaganju oko 373 dinara.
Kako objašnjava ekonomska analitičarka ovog tima Biljana Mladenović, linija apsolutnog siromaštva „povučena” je na 11.340 dinara mesečno za samačko domaćinstvo, a za četvoročlano domaćinstvo (dvoje odraslih i dvoje dece do 14 godina) iznosi 30.618 dinara mesečno.Poslednji podaci ovog tima govore da oko 8,9 odsto populacije Srbije prema ovom kriterijumu, spada u kategoriju apsolutno siromašnih.
Ove brojke potkrepljuju i procene sindikata da između 300.000 i 350.000 ljudi u Srbiji prima minimalac u iznosu od 21.000 dinara. I zvanična statistika Fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje svedoči da 132.045 penzionera mesečno preživljava sa manje od 10.000 dinara, a 246.595 osoba prima penziju između 10.000 i 15.000 dinara.
Ovi podaci dobijaju na težini kad se uporede sa cenom tzv. potrošačke korpe. Naime, poslednji proračuni Republičkog zavoda za statistiku govore da je za život tročlane porodice u Srbiji potrebno 60.561 dinar – najveći deo tog novca (34 odsto) ide i na hranu i bezalkoholna pića, 17 odsto za troškove stanovanja, vodu, struju, gas i druga goriva, a 10 odsto za troškove prevoza.
Ovogodišnje istraživanje Republičkog zavoda za statistiku pod nazivom „Siromaštvo i socijalna nejednakost u Srbiji“, pokazuje i da četvrtina naših sugrađana ne može sebi da priušti meso odnosno ribu svakog drugog dana, svaka sedma osoba ne može sebi da obezbedi adekvatno zagrevanje stana, 68,5 odsto ne može sebi da priušti nedelju dana odmora van kuće, a polovina njih iz budžeta domaćinstva ne bi mogla da plati neočekivani trošak u iznosu do 10.000 dinara.
Prema podacima Nacionalne službe za zapošljavanje, 700.041 osoba nema posao – iako najveći broj nezaposlenih ima samo osnovnu (čak i nepotpunu) odnosno srednju školu, podaci govore da je na birou rada i 60.974 fakultetski obrazovanih, 817 magistara i 151 doktor nauka.
Procene Tima za socijalno uključivanje i smanjenje siromaštva Vlade Srbije govore da oko 350.000 osoba iz kategorije apsolutno siromašnih ne ostvaruje pravo na novčanu socijalnu pomoć, kao i da je oko 12 odsto dece do 13 godina apsolutno siromašno. I MICS istraživanje o stanju žena i dece u našoj zemlji, ustvrđuje da dečji dodatak prima svega 48 odsto dece iz najsiromašnijih porodica i samo 60 procenata dece iz romskih naselja.
Istraživanje UNICEF-a i Republičkog zavoda za statistiku takođe potvrđuje da je najsiromašnijima najteže da ostvare ovu vrstu novčane socijalne pomoći.
I studija pod nazivom „Novčana davanja za decu i porodice sa decom u Srbiji – analiza i preporuke“ koju je koju je za UNICEF uradila dr Gordana Matković pokazuje i da u Srbiji dečiji dodatak prima 28,3 odsto dece i mladih do 18 godina, odnosno nešto više nego svako četvrto dete. U ovoj studiji dr Matković skreće pažnju na činjenicu da se prilikom određivanja dečjih dodataka uzimaju i obzir prihodi, imovinsko stanje i neki drugi uslovi, pa se javlja mogućnost grešaka u oba smera – da neka domaćinstva ne primaju dečije dodatke iako na to imaju pravo i da neka primaju dečije dodatke, iako ne ispunjavaju uslove. Uzroci ovih nepravilnosti mogu biti raznovrsni – od neprijavljivanja onih koji po zakonu imaju pravo, preko manipulacija onih koji nemaju pravo na dečije dodatke, do administrativnih grešaka u nadležnim službama.
Gordana Matković ističe da od ukupnog broja dece koja zadovoljavaju formalne uslove samo 40 odsto njih prima dečiji dodatak. Ona ocenjuje da je nedovoljna informisanost – znatno više od polovine onih koji imaju pravo na dečije dodatke nije upoznata sa svojim zakonskim pravima, neki od njih misle da su preko materijalnih cenzuse iako nije tačno, neki čak ni ne znaju da postoji program dečijih dodataka, ili ne znaju kakva je administrativna procedura za prijavljivanje.