I ovu sezonu biciklisti kraljevačkog Metalca, kao i poslednjih nekoliko godina, produžili su na turneji po Kini na kojoj su imali dosta uspeha, ali ovogodišnja turneja prekinuta je na 16. kilometru druge trke u Kini posle pogibije 25-godišnjeg Dejana Marića.
Posle učešća na trci „Oko jezera Pojang” (11 etapa i 1.350 km) na kojoj su zauzeli peto mesto, kraljevački biciklisti su startovali na četvrtoj brdskoj trci „Vuji klasik” (99 km) u Vuišanu (provincija Fudžijan) na kojoj je na 16. kilometru došlo do pada velike grupe vozača na suženom drumu pri dolasku na most. Naš mladi biciklista, koji je četiri dana ranije proslavio 25. rođendan, zadobio je teške povrede prilikom pada. Prema prvim vestima koban je bio udarac glavom u betonski stub. Mladi Lozničanin preminuo je na putu ka bolnici.
O detaljima ove tragedije znaće se više kada se njegovi suvozači Nikola Kozomara, Marko Danilović, Miloš Borisavljević i Dušan Rajović vrate u Srbiju. Vođa ekipe i trener Radiša Čubrić poslao je Biciklističkom savezu Srbije informaciju o nesreći koja se desila, kontaktirao je i našu ambasadu u Pekingu, i sada zajedno s organizatorima trke završava sve što je neophodno za prebacivanje posmrtnih ostataka Dejana Marića u Srbiju i rodnu Loznicu.
Dejan Marić je biciklističku karijeru započeo u Loznici, nastavio kao kadet i junior u Partizanu, zatim Železničaru, kragujevačkom Radničkom i OBK Beogradu, a prošle sezone prešao je u kraljevački Metalac i u njegovom dresu pokazao da se tokom male stagnacije u karijeri vraća u vrh našeg biciklizma. Prošle godine na turneji po Kini osvojio je drugo mesto na „Velikoj nagradi 361” u Đinđijangu, ove sezone bio pobedio je na 5. trci za Kup Srbije u Čačku, na državnom prvenstvu u drumskoj vožnji na Beranovcu zauzeo je treće mesto, reprezentativni dres nosio je na Prvenstvu Balkana...
Na žalost život i sportska karijera Dejana Marića prekinuti su prerano, ali to u biciklizmu čija su takmičarska arena drumovi, koje dele s drugim učesnicima u saobraćaju i u kojima ni najpažljivije obezbeđenje ne može da predvidi i predupredi svaku rizičnu situaciju, nije usamljen slučaj.
Crna hronika našeg biciklizma započela je još 1948. godine kada je poginuo Vladimir Horvatić na treningu reprezentacije Jugoslavije na putu Novi Sad – Subotica. Pred talentovanog Horvatića iznenada je sa sporednog puta naleteo jedan čovek koji je na „kontrašu” nosio džak kukuruza. Pad je bio težak i Horvatić je preminuo u Vojnoj bolnici na Petrovaradinu od, kako je tada saopšteno, izliva krvi u mozak.
Samo koji mesec kasnije na trci „Beograd – Pula” u etapi od Ljubljane do Zagreba smrt reprezentativca Ivana Rebrovića skrivio je motociklista koji je u punoj brzini uleteo u biciklistički karavan.
Sedam godina kasnije na „Trci oko Egipta” (1955) pad jednog od najboljih jugoslovenskih biciklista tog doba Vida Ročića prouzrokovala je jedna žena koja je nesmotreno pretrčavala ulicu. Ročić nije uspeo da je izbegne, a od posledica teškog pada preminuo je istog dana u bolnici. U to vreme takmičari su mogli da voze bez zaštitnih kaciga, a krajem 1955. postale su obavezne za sve učesnike amaterskih trka. Na takmičenju poginuo je i Stjepan Slamek u padu nekolicine vozača na trci „Jadranska magistrala” kod Karlobaga 1969.
Šestoricu biciklista, učesnika trke „Oslobođenje Zenice” 1982. godine pokosio je automobilom vozač koji se oglušio o naredbu saobraćajne policije da stane dok ne prođe biciklistički karavan. Poginuli su Nenad Bosanac, član OBK Beograda, juniorski reprezentativac i kandidat za seniorsku reprezentaciju i Mehmedalija Čehajić, član BK Bihać, a ostala četvorica su na sreću zadobila povrede koje nisu bile opasne po život. Dve godine kasnije na državnom prvenstvu u vožnji na hronometar (1984) na starom drumu za Obrenovac, iako je staza bila zatvorena, trojica biciklista su imali sudare s vozilima kojima mesto nije bilo na stazi i koje nisu očekivali. Dragan Mandić je udario u zaprežno vozilo, Saša Stojanović u zaustavljenu „ladu” i obojica su se opravili, dok je 19-godišnji juniorski reprezentativac Robert Trampuž (Rog, Ljubljana) udario u zaustavljeni kamion „dajc” i na mestu poginuo.
Biciklista OBK Beograda Momir Branković poginuo je u leto 1993. godine, posle visinskih priprema, završavajući ih kao obično spustom niz Kopaonik. Na žalost, u jednoj krivini izgubio je kontrolu nad biciklom. Četiri godine kasnije (1997) član BK Vojvodina Mihael Večera vraćao se u Novi Sad sa treninga, kada je njega i njegovog suvozača od pozadi udario „folksvagen”. Mladi biciklista preminuo je sedam dana kasnije.
Dejan Marić je drugi loznički biciklista koji je poginuo posle pada s bicikla. Nebojša Petrović, u to vreme vozač banjalučkog BSK-a, poginuo je za vreme treninga u Loznici kada je na njega naleteo luksuzni džip...
Crni kalendar našeg biciklizma
1948. Vladimir Horvatić, trening, Novi Sad – Subotica
1948. Ivan Rebrović, „Beograd – Pula”
1955. Vid Ročić, „Oko Egipta”
1969. Ivan Slamek, „Jadranska magistrala”
1982. Nenad Bosanac, „Oslobođenje Zenice”
1982. Mehmedalija Čehajić, „Oslobođenje Zenice”
1984. Robert Trampuž, državno prvenstvo, Beograd
1993. Momir Branković, trening, Kopaonik
1997. Mihael Večera, trening, Novi Sad
2012. Nebojša Petrović, trening, Loznica
2016. Dejan Marić, „Vuji klasik” (Kina)
Sedma smrt na drumu u 2016.
Dejan Marić je sedmi biciklista koji je preminuo ove godine zbog povreda ili izuzetnih napora na trkama.
U martu u tri dana preminula su trojica biciklista. Belgijanac Antoan Demotije (26 godina) umro je u bolnici 27. marta od povreda zadobijenih na profesionalnoj trci „Gan – Vevelgem” pošto ga je pregazio motor koji je pratio trku. Dan kasnije umro je 23-godišnji profesionalac Dan Minger, takođe Belgijanac, dva dana pošto je na trci „Internacionalni kriterijum” imao srčani udar, a 29. marta zbog povreda posle pada u trci za takmičare sa koledža preminuo je Amerikanac Randal Foks.
Na trci za takmičare do 23 godine „Karpatijan rejs” u Poljskoj 2. maja teške povrede glave zadobio je 22-godišnji Holanđanin Gijs Verdik. Prilikom prebacivanja u bolnicu preživeo je dva srčana udara, ali je preminuo 9. maja, dan pošto je prebačen u bolnicu u Cvoleu.
Dijego Andres Robajo, mladi kolumbijski biciklista preminuo je 30. avusta posle nesreće koju je doživeo na trci „Vuelta de la huventud” na kojoj je debitovao.
Iranski reprezentativac Bahman Golbmezad (50) umro je 17. septembra od srčanog udara u ambulantnim kolima tokom prebacivanja u bolnicu zbog povreda glave, koje je zadobio na Paraolimpijskim igrama u Rio de Žaneiru.