Preobraženije – prevod sa ruskog na srpski nije potreban za pojam kojim je slikar i ikonopisac, član Ruske akademije umetnosti, Nikolaj Muhin, figurativno opisao unutrašnje uređenje Hrama Svetog Save na Vračaru. Za njega to nije dekorisanje, već preobraženje hrama. Na čelu tima koji će obavljati taj posao stoji upravo on. Muhina nezvanično nazivaju najvećim živim ruskim religioznim umetnikom, a zvanično ima titulu narodnog umetnika Rusije, najviše zvanje koje država dodeljuje umetnicima. Radovi kojima rukovodi na Vračaru počeće od prepoznatljivog simbola Beograda, glavne kupole hrama. Pred umetnicima je 1.230 kvadratnih metara koje treba da ovekoveče mozaikom, a unutrašnjost kupole krasiće scena Vaznesenja Hristovog. Maketa oslikane kupole predstavljena je početkom decembra u Ruskom domu u Beogradu. Bio je tamo i Muhin, koji je sa svojim kreativnim rešenjem 2014. pobedio na Sveruskom konkursu za izbor projekta za unutrašnje uređenje Spomen-hrama Svetog Save.
– Prvi put sam o dekorisanju Hrama Svetog Save razmišljao 1994. godine. Tada sam bio prvi put u Srbiji, sa delegacijom koju je predvodio blaženopočivši ruski patrijarh Aleksije Drugi. On je držao službu u Hramu Svetog Save i tada sam se upoznao sa gospodinom Vojislavom Milovanovićem, protoneimarom hrama. U neobaveznom razgovoru nas dvojica smo maštali kako bi hram bio veličanstven ukoliko bi se dekorisao mozaikom – kaže u razgovoru za „Politiku” Nikolaj Muhin.
Da li je već izabran tim umetnika koji će s vama raditi na unutrašnjem uređenju Hrama Svetog Save? Spominjano je da će ih biti oko 90 iz Rusije, Belorusije, Srbije...
Naravno, napravljena je grupa, rekao bih čak kolektiv. To su sve diplomci Ruske akademije umetnosti, koji su šest godina studirali na Katedri za monumentalno slikarstvo, gde su učili o mozaicima, freskama, skulpturama. Oni su stručnjaci visokog nivoa koji imaju iskustvo rada u različitim verskim objektima u raznim zemljama. Nadam se da će se vremenom timu pridružiti umetnici iz Srbije i Belorusije.
Ko su vaši najbliži saradnici?
Mogao bih da navedem mnogo prezimena ljudi s kojima radim. Međutim, postoji osoba sa kojom sam zajedno radio nacrt mozaika kupole. To je akademik Evgenij Maksimov. On je šef Katedre za slikarstvo naše Akademije umetnosti koja nosi ime Surikova. U suštini, čitav moj kolektiv su njegovi bivši studenti. On i ja radili smo u Hramu Hrista Spasitelja u Moskvi. Mi veoma uspešno radimo zajedno i nadam se da vas nećemo razočarati.
Pred vama je ogroman posao. Kako će on biti organizovan?
Čitav umetnički kolektiv podeljen je u šest timova i svaki tim ima svog rukovodioca, koji je sam izabrao ljude u koje ima poverenja i kojima će biti nadređeni. Rukovodioci timova snose odgovornost prema autoru projekta, to jest meni. To je veoma ozbiljan i odgovoran posao, tokom kojeg rukovodioci timova i autor projekta zajedno i postepeno pokušavaju da postignu najbolji rezultat.
U čemu su specifičnosti mozaika Hrama Svetog Save na Vračaru? Za razliku od brojnih pravoslavnih svetinja u kojima je u kupoli predstavljen Hrist Svedržitelj, ovde je odabrana scena Vaznesenja Hristovog...
Najranija hrišćanska tradicija podrazumeva prikaz Vaznesenja Hristovog u kupoli, a ne Hrista Svedržitelja. Vaznesenje simbolizuje objedinjavanje zemlje i neba, simbolizuje dva ipostasa našeg Boga, Boga čoveka i čoveka Boga. Takođe, velika je simbolika i to što je slava Srbije Vaznesenje. Uveren sam da ćemo do kraja 2017. godine ukrasiti kupolu, a do 2019. godine, ako bog da, i oltarski deo. Predstava Hrista Pantokratora dominiraće upravo tim oltarskim delom. Moja zamisao bila je da Svedržitelj bude u oltaru i da njegovi blagoslov i ljubav odmah dočekuju verujuće ljude.
U jednom intervjuu rekli ste da Hram Svetog Save na Vračaru treba da bude svepravoslavni...
Hram Svetog Save je pre svega srpski hram i gradi se za srpski narod, ali on pripada čitavom pravoslavlju, i to nisu prazne reči. Ali, svaki narod ima svoju zamisao o lepoti, načinu na koji treba graditi hram. Svetosavski je napravljen u vizantijskoj tradiciji, liči na Svetu Sofiju u Konstantinopolju. Predstave o lepoti koje su stvorene tokom vekova u Grčkoj, smatrajte to Vizantijom, u Gruziji, Srbiji, Rusiji i drugim pravoslavnim zemljama, formiraju određenu predstavu kako arhitektura treba da bude u spoju sa živopisom. I, naravno, ja sam ih uzeo u obzir.
Već imate iskustvo u radovima na Hramu Hrista Spasitelja, kada ste rukovodili i koordinirali umetničkim timom koji je radio na ovom grandioznom projektu – oslikavanju oko 19.000 kvadratnih metara. Koliko će vam to biti dragoceno sada za rad u Hramu Svetog Save na Vračaru?
To iskustvo je od neprocenjive vrednosti. Hram Svetog Save je veći po površini, ali je Hram Hrista Spasitelja nešto viši. Do kupole moskovskog hrama ima 76, a beogradskog 65 metara. Da bi se na određenoj visini kupole hrama oslikavale figure Spasitelja, Bogomajke, anđela i apostola, čovek mora da ima jasnu predstavu o tome kako će gledalac koji je dole, ispred oltara, videti te figure. Osim toga, gospodin Milovanović i ja stalno razgovaramo o tome na koji način treba da konstruišemo skele, gde treba da bude struja, gde voda, gde liftovi i druga tehnička pitanja. Mi znamo kako to treba uraditi i imamo kvalifikovane stručnjake za ta pitanja, čiji je posao jednako važan kao i posao umetnika.
Vaše su reči da ikonopisac nema pravo na grešku. Kako se nosite s tim?
Ako ste slikar i ako vam se vaša slika ne dopadne, možete jednostavno da je stavite na policu i zaboravite. Umetnik koji radi na skelama u hramu uvek mora da ima na umu da će nekad ta skela da se demontira i on će da siđe. I ništa više neće moći da ispravi. Ali to nije najvažnije. Najvažnije je da, nezavisno od veličine kupole hrama, ona ostaje ikona Vaznesenja Gospodnjeg, a grešaka na ikoni ne sme biti. Kako se to ne bi desilo, počinje se od manje skice, koja raste. U ovom slučaju pripremili smo kompoziciju Vaznesenja Gospodnjeg na maketi kupole u razmeri 1:10. Siguran sam da će moji proračuni, znanje i iskustvo umetnika koji su radili sa mnom na mozaiku kupole pomoći da i ovog puta izbegnemo greške. Nadam se da će Bog videti naš trud.