Jedna od osobenosti stvaralačkog koncepta Čedomira Vasića (1948) je istraživačka posvećenost i velika pažnja na idejnom fokusu svakog njegovog projekta – izložbe. Ovaj fokus se zasniva na tokovima dijaloga istorijskih datosti koje se projektuju kao ogledalska slika u savremenim vrednosnim sistemima. U tom smislu, Vasić je pozicioniran kao angažovani intelektualac i vizuelni umetnik koji u svom otvorenom delu sofisticiranim i metaforničnim formama tangira najosetljivije tačke našeg personalnog i društvenog vremena. I postavka u Novom Sadu afirmiše promišljanje konteksta mesta i njegovih civilizacijskih znakova: Vojvodina, njene topografske tačke i izabrana istorijska građa zahvalan su poligon za problematizaciju našeg ne/razumevanja, ne/poznavanja i zaboravljanja sudbinskih datuma, ličnosti i događaja.
CEO TEKST SAMO U ŠTAMPANOM I DIGITALNOM IZDANjU