Današnje postavljanje klasika, poput Šekspirove istorijske tragedije „Ričard III”, zahteva posebno čvrsto i jasno promišljeno rediteljsko vođenje koje pravda produkciju. Osim neosporne, razorno svevremene društveno-političke važnosti ovog komada koji suvereno cepa utrobu mehanizama vlasti, u predstavi rediteljke Snežane Trišić se ne prepoznaje konkretnije tumačenje.
Ova trosatna predstava se teturavo drži na nogama zahvaljujući brilijantnosti Šekspirovih misli i opojnosti njegovog stila, u spoju sa kvalitetnom igrom glumaca. Ipak, kako u najvećem delu predstave fali usmerenije i maštovitije režije, dinamika prilično posrće. Glumačka igra u ovim okolnostima nije dovoljna da izazove puniji estetski doživljaj. U scenskom čitanju gusto isprepletenih niti značenja Šekspirovog dela, potreban je umetnički autoritativan reditelj.
CEO TEKST SAMO U ŠTAMPANOM I DIGITALNOM IZDANjU