Nešto se menja u Evropskoj uniji, što će, ranije ili kasnije, zahtevati i promene u Srbiji.
Kad je o ovom drugom reč, ne mislim na promenu vlasti, već na promenu ponašanja vlasti u procesu pristupanja EU, ako nam je zaista još stalo do članstva u EU.
Evropa se stabilizuje i nagoveštava da bi u dogledno vreme ponovo mogla da bude onaj civilizacijski uzor kakav je donedavno bila.
Francuski izbori i fantastičan politički uspon njenog novog predsednika Emanuela Makrona doneli su konačnu potvrdu da je prošao „cunami populizma” iz kojeg je proistekao „bregzit”. Makron je samo overio ono što je pre toga nagovešteno u Holandiji i Austriji gde desni demagozi nisu dobacili dokle su bili uvereni da hoće.
Dvogodišnji pregovarački proces izlaska Velike Britanije iz EU je počeo i mora da se završi do 19. marta 2019. Biće to međaš za koji se EU već priprema. Pariz – Berlin, staro jezgro EU projekta, kao da je dobilo novu energiju: Makron i Merkelova već govore o „preobražaju EU”, pominje se i reorganizacija evrozone, mada sve ovo sa izvesnom uzdržanošću, s obzirom na to da nemačka kancelarka u septembru izlazi pred birače, s realnim izgledima za četvrti mandat.

CEO TEKST SAMO U ŠTAMPANOM I DIGITALNOM IZDANjU