Kada sa podjednakim oduševljenjem o dizajnu jednog predmeta progovore umetnici, dizajneri, proizvođači, trgovci i korisnici – onda je to prava stvar. Sa čuvenim ručnim satom Vivijane Torun Bulov-Hube, izrađenim od čelika šezdesetih godina prošlog veka, dogodilo se upravo to. Podjednako su mu se divili jedan Pablo Pikaso i Georg Jensen, a naročito moderne, samosvesne žene. Vivijen je izjavila „Ne volim kada je nakit na ženama (najčešće od platine i brilijanata) samo promocija finansijske moći njihovih muževa ili ljubavnika. One treba da imaju nešto što će promovisati njih same kao ličnosti.” Njen nakit je poneo atribut „telesnih skulptura” i nije imao ničeg zajedničkog sa klasičnim formama. Ručni sat o kojem je reč u to vreme je zaista delovao avangardno – ciferblat-ogledalce u obliku punog kruga, poliran do visokog sjaja bez cifara, samo sa dve, jedva vidljive majušne kazaljke. Koliko je sati? Pa, moglo bi se reći dvanaest ili dvadeset i četiri sata, u zavisnosti od toga da li je dan ili noć. Ostalo? Zar je toliko bitno?
Dizajnerka je govorila: „Ne volim vreme, stalno mi je za petama. Za mene, to je nakit umesto hronometra.”
Iako je stvarala u doba visokog modernizma 20. veka, hranila se prirodom koja joj je davala energiju i inspiraciju. Otkrila je u sebi jednu žicu mističnog. Verovala je u intuiciju, u snagu dijaloga između misli i prstiju. I – metala. Osim toga, verovala je u broj 8, jer je za nju to bio simbol beskonačnosti, svojevrsni „kosmički vrtlog”, simbol večnog protoka. Onoga u čemu i sa čim živimo, pa tako i vremena.
Kada gledate ili koristite jedan predmet, u ovom slučaju ručni sat, ne možete ni da pretpostavite šta sve dizajneru prolazi kroz glavu dok svoju ideju realizuje u nešto opipljivo.
Arh. Radmila Milosavljević, www.dopisna-skola-ambijent.rs
Vivijana Torun Bulov-Hube (1927–2004)
Švedska dizajnerka nakita i predmeta od metala rođena je nedaleko od Stokholma. Posle Drugog svetskog rata studirala je na Koledžu umetnosti, zanata i dizajna i istovremeno radila kao šegrt u jednoj cenjenoj juvelirnici gde je savladala perfekciju zanatske izrade predmeta od metala. Ubrzo otvara sopstvenu radionicu za izradu nakita na Francuskoj rivijeri, gde stiče bogatu klijentelu. Nemiran istraživački duh tera je na put oko sveta gde upoznaje razne kulture i njihovu primenjenu umetnost koju, krajnje stilizovanu, prenosi u svoja dela. Od 1967. godine sarađuje sa najpoznatijom evropskom firmom za izradu predmeta od srebra i metala „Georg Jensen” iz Kopenhagena. I dalje je neodoljivo privlači Istok. Tako odlazi na Javu gde radi kao konsultant mladim dizajnerima, pomažući im da savladaju profesionalnu obuku. Neguje verovanje na aktiviranju sopstvene životne snage sa akcentom na intenzivnoj koncentraciji i predanosti poslu kojim se bavi.