Da li u svom novom filmu „Agape” hrvatski reditelj Branko Šmit govori o homofobiji ili pedofiliji? Ovo pitanje postavljeno je na prošlogodišnjem Pulskom festivalu na kojem je film imao svetsku premijeru, a sa ovim pitanjem suočiće se večeras i Festova publika u Sava centru.
Najtačniji odgovor na ovo pitanje mogao bi da glasi – sve zavisi iz kog ugla gledalac posmatra stvari i u čemu se, eventualno, više prepoznaje. U svakom slučaju Šmitov film čiji naslov sugeriše simbol univerzalne (hrišćanske) ljubavi dostupne svima, jeste jedna fino (neuvredljivo) plasirana provokacija. I spram katoličke crkve, čije sveštenike sve češće optužuju za pedofiliju i spram hrvatskog društva, koje još uvek jeste izrazito homofobično.
U kontekstu te univerzalne ljubavi dostupne svima, Šmitov film jeste i ljubavna melodrama u kojoj se čini da se dvoje vole, a treći im smeta, iako je sve samo u naznakama. U glavi i srcu lokalnog župnika (u vrlo dobrom tumačenju Gorana Bogdana), koji vodi brigu da mladi domci postanu potvrđenici (krizmanici), ali njegovo vancrkveno ponašanje i odnos prema dečacima sugerišu na one nečasne misli pod kojima se lako poklekne. Prava drama nastaje onog trenutka kada dečak Goran – u izvrsnom tumačenju Denisa Murića, dečaka sa Kosova i zvezde srpskih filmova „Ničije dete“ i „Enklava“ – u nastupu ljubomore okleveta sveštenika jer ovaj svoju žudnju iskazuje ka drugom dečaku – takođe u tumačenju mladog srpskog glumca Pavla Čemerikića („Ničije dete“). I tada se pred gledaocima otvore još mnoge druge dileme...
Sa filmom „Agape” Branko Šmit je zatvorio trilogiju o skeniranju stanja u savremenom, posleratnom hrvatskom društvu, koju još čine i njegova „Metastaza“ i „Ljudožder vegetarijanac“. Za film „Metastaze“ Šmit je svojevremeno osvojio i „Politikinu“ nagradu „Eritrocit“ za najbolji film u programu „Evropa van Evrope“ na beogradskom Festu.
***
Šmitov film je samo jedan od 16 filmova koji se na 46. Festu takmiče u Glavnom takmičarskom programu o čijim će vrednostima makedonsko-američki reditelj Milčo Mančevski, kao predsednik žirija, dati svoj konačni sud u odluci o dobitnicima nagrade beogradski „Pobednik“. Podsećanja radi, i Mančevski je među dobitnicima „Politikine“ nagrade „Eritrocit“ na Festu 2011. i to za film „Majke“.
Osim u svojstvu predsednika žirija Milčo Mančevski se na Festu ove godine predstavio i sa svojim prvim čisto američkim filmom – „Bikini Mun”, dugometražno igranim delom, svojevrsnim filmom u filmu ili, kako sam kaže „lažnim dokumentarcem kao igrom i eksperimentom”. Ovo je priča o povratnici iz rata u Iraku, Bikini Mun Dejvis (u tumačenju glumice Kondole Rašad), devojci sa posttraumatskim sindromom koja kao beskućnica prolazi kroz pravi pakao u Njujorku. Ali, postaje i glavna junakinja dokumentarnog filma koji jedna filmska ekipa pokušava da snimi o njoj. Scenario za ovaj film koji je inspirisan Milčovom kratkom pričom reditelj je pisao u saradnji sa V. P. Rozentalom.
Pričajući o svom novom filmu, koji je kao i svi njegovi prethodni začet prvo kroz igru i eksperiment, Mančevski je na Festu rekao: „Posle toga dođe čovek. U ovom slučaju žena koja pati od bipolarnog poremećaja, ima posttraumatski sindrom i bori se da povrati ćerku, a da gledalac u početku nije siguran da li je ona tu ćerku izmislila. Dakle, prvo je forma, drugo je čovek, a onda dolazi priča. I to je onaj lakši deo. Meni je uvek bilo lako da sastavim priču. Ovoga puta, u filmu ‘Bikini Mun’ to je i socijalna drama savremene Amerike i lična psihološka drama“...
***
Pred Milčom Mančevskim i članovima njegovog žirija ima dosta kvalitetnih i izazovnih filmova. Osim libanske „Uvrede“, grčkog „Trga Amerika“, iranskog „Bez datuma i potpisa“, među izazovima su i danski „Šarmer“ Milada Alamija i kineski „Anđeli nose belo“ Vivijan Ču.
Danski film „Šarmer“ mladog iranskog scenariste i reditelja Milada Alamija koji je sa šest godina kao imigrant stigao u Švedsku pa završio filmsku akademiju u Danskoj. Alami gledaocima nudi uzbudljivu i intenzivnu psihološku dramu o mladom Irancu Esmailu koji očajnički pokušava da ostvari ljubavne veze sa Dankinjama koje mu mogu osigurati boravišnu vizu i spasiti ga od deportacije. Alami otvara i temu rasa, klasa i prava na borbu za bolji život, sučeljava dva različita kulturološka podneblja i nudi svež, gotovo „insajderski“ pogled na aktuelnu migrantsku krizu u Evropi...
Kineski film „Anđeli nose belo“ bio je jedan od najboljih filmova na prošlom Venecijanskom festivalu i jedan od laureata nagrada u Pingjau. U vizuelno moćnom filmu na temu odrastanja devojčica u savremenoj Kini, Vivijan Ču je pokazala svu suptilnost i snagu režije, otvarajući prostor za kvalitetnu glumu (većinom) neprofesionalnih glumica, pokazujući i veštinu dostizanja univerzalnog plana uprkos poštovanju kineskih specifičnosti...
Nagrade pobednicima u Glavnom programu 46. Festa biće uručene na svečanosti u subotu 3. marta.
U četvrtak na Festu „Oblik vode”
U udarnom Festovom terminu (19 sati) u Sava centru u četvrtak se prikazuje prošlogodišnji dobitnik venecijanskog „Zlatnog lava” američki film „Oblik vode” Giljerma del Tora koji je osvojio i rekordnih 13 nominacija za ovogodišnju nagradu Oskar.
Za 22 sata u Sava centru zakazana je svetska premijera filma „Izgrednici“ Dejana Zečevića u kojem uloge tumače glumci Radovan Vujović, Marta Bjelica, Mladen Sovilj i Svetozar Cvetković.