Ukoliko je etika skup moralnih načela, pravila i navika nekog društva, a definiše se i kao nauka o moralu, došlo je krajnje vreme da se postavi pitanje opšte prisutnosti i primene etike izbora u sticanju doktorata, naučnih i drugih zvanja, titula i članstava u nauci, a ovog puta i s aktuelnim povodom: predstojećim izborom novih članova Srpske akademije nauka i umetnosti.
Kao predstavnik Društva za etičnost i vrednovanje u kulturi i nauci, 28. juna ove godine, uputio sam zahtev SANU da dostavi kopije svih odluka koje se odnose na kandidate iz oblasti društvenih nauka, o načinu glasanja, kriterijumima po kojima je vršen odabir kao i odbacivanje kandidata, s obrazloženjem o odabiru i odbacivanju za svakog pojedinog kandidata. Taj zahtev upućen je kad su završene sve predizborne procedure, a prema članovima 17, 18 i 20 Statuta, SANU je već do kraja maja imala konkretne pisane materijale (referate i mišljenja), koji su prethodili tajnom glasanju u odeljenjima, i koje je mogla i morala dostaviti Društvu na osnovu Zakona o slobodnom pristupu informacijama od javnog značaja.
Poverenik za informacije od javnog značaja i zaštitu podataka o ličnosti je krajem juna pozvao SANU da postupi po zahtevu i žalbi Društva, na šta SANU odgovara tek sredinom septembra, navodeći da je „...suvereno pravo članova SANU ...da po sopstvenoj oceni, tajnim glasanjem, odluče kojeg od kandidata će podržati. Kao i kod svakog tajnog glasanja, tako ni kod ovog nema i ne može biti obrazloženja zašto se glasa na određeni način ili za određenu ličnost”.
Ovo je nesumnjivo banalan „školski” primer zaobilaženja pitanja, činjenica i zakona, arogancija i nedopustiv i zabrinjavajući nivo komunikacije – dakle izostanak elementarnog morala. Želim da verujem da ovakva komunikacija nije primerena velikoj većini članova SANU i njenih organa, već da je reč o manjini između kojih je i osoba koja je poslednjih nekoliko meseci potpisivala dopise u ime SANU.
SANU je 10. oktobra dobila rešenje poverenika (bez prava SANU na žalbu) u čijem obrazloženju se navodi da u SANU postoje „... i drugi dokumenti koji sadrže navedene informacije, kao što su predlozi, mišljenja. zapisnici, referati i dr.”. Ovim rešenjem se nalaže SANU da u roku od pet dana dostavi tražene dokumente Društvu, što je ponovo ignorisano.
SANU zatim Društvu dostavlja materijal koji se odnosi na pet kandidata kao mogućih novih dopisnih članova (i jednog dopisnog koji se predlaže za redovnog člana), gde se priznaje postojanje mišljenja, pored obaveznih referata, kao bitnih dokumenata, koja je za svih 30 (pret)kandidata sastavila Statutom predviđena komisija Odeljenja od dva člana. Tako preostaju dvadeset pet (pret)kandidata za koje SANU jednostavno sakriva referate i mišljenja – ne samo od Društva već i od celokupne javnosti.
Zato je besmislena obaveza po članu 22. Statuta SANU da se, na inače nezakonito ograničen vremenski uvid javnosti, stavlja takozvana izborna građa, jer se ista odnosi samo na one kandidate koji se upućuju Izbornoj skupštini SANU. Reč je, dakle, o vrhunskoj diskriminaciji svih ostalih višestruko brojnijih kandidata koja je, nažalost, utvrđena samim Statutom!
Iz svega navedenog proizlazi da je neophodna temeljna promena Statuta u delu koji se odnosi na nadležnost u izboru novih članova, postizanje trajne transparentnosti kao i potpuno ukidanje tajnog glasanja. S tim u vezi, besmislena je i restriktivnost člana 30. Statuta koji se bavi takozvanom ravnotežom u sastavu članstva.
Pošto je sada nesporno da nema etike prilikom predstojećih izbora u SANU, bilo bi poželjno da se ipak dođe do dokumentacije o načinu izbora i odbacivanja kandidata za izbor novih članova. To bi poslužilo za savesnu analizu, poželjno od strane eksperata iz dijaspore Srbije, što bi se zatim učinilo dostupnim svim medijima i nadležnim institucijama.
Konkurencija znanja i sposobnosti mora postati vrhunsko načelo u nauci i obrazovanju, što je preduslov da se i dalje širi. Tako se vraćamo na početno pitanje iz ovog napisa: umesto SANU mogu se staviti reči: univerziteti, instituti i slično. Logično je da treba početi od SANU od koje je, inače, nerealno očekivati da će sama sebi ukinuti postojeći monopol i privilegije. Preostaje, dakle, promena Zakona o SANU – najmanje u smislu da Statut SANU prethodno potvrđuje Narodna skupština Srbije.
(Autor je predsednik Upravnog odbora Društva za etičnost i vrednovanje u kulturi i nauci)