Dana 4. februara 2019. godine zvanično je komentarisana Uredba o poželjnom ponašanju državnih činovnika. I rečeno je da činovnik na šalteru mora da bude nasmejan, komunikativan i ljubazan i da pomogne stranci koja mu se obrati. Navedeno je i da će se to vrednovati i uticati na povećanje plate i karijere službenika.
Svima nam je poznato da su ljudi, pa i službenici na šalteru, različitog mentalnog sklopa, domaćeg vaspitanja, obrazovanja… I sada ima ljubaznih i onih koji to nisu. Ovi drugi će morati, prema uredbi, da koriguju svoje ponašanje ako žele veću platu.
Sve je to dobro smišljeno, ali teško dokazivo i subjektivno. Kako će se, prema toj uredbi, kontrolisati oni činovnici u ministarstvima koji ne odgovaraju na dopise građana, bilo da su u pisanoj, preporučenoj formi ili su poslati elektronski. Ko i na koji način vrednuje ponašanje tih zaštićenih činovnika. Da li će napredovati, po plati i u karijeri, zbog takozvanog ćutanja administracije.
Dakle, ukoliko se uredba ne primenjuje i ne odnosi generalno na celokupnu administraciju i službenike svih rangova, do ministra, neće biti mnogo zadovoljnijih klijenata, odnosno stranaka. Nije službenik na državnom šalteru jedini nadležan i odgovoran za postizanje zamišljenih ciljeva u višim službama i upravljačkim sektorima u ministarstvima. I na kraju, nije fer da se uredba primenjuje parcijalno i isključivo na službenike vidljivo izložene radu i strankama.
Mirko Dragićević, Beograd