U stanici izgrađenoj 1998. koja kruži oko 400 kilometara iznad Zemlje, dosad je boravilo više od 222 astronauta, a do 2017. na nju je poslato šest misija koje su dopremile potrebnu opremu. Naučnici iz NASE otkrili su da mikrobi uglavnom potiču od ljudi i da su slični onima pronađenim u javnim zgradama i kancelarijama na Zemlji. Reč je o prvoj studiji koja omogućuje sveobuhvatan popis bakterija i gljivica koje vrebaju s unutarnjih površina u zatvorenim svemirskim sistemima.
Dr. Kasturi Venkatesvaran, viši naučni istraživač u laboratoriji NASE i jedan od autora studije je kazao: „MSS je hermetički zatvoren sistem, podložan mikrogravitaciji, zračenju, povećanoj količini ugljen-dioksida i posebnoj cirkulaciji vazduha putem apsolutnih ili HEPA filtera i spada u kategoriju "ekstremne okoline”. Pojasnio je da takozvani HEPA filteri zadržavaju 99,997 posto čestica manjih od 0,3 mikrona te se koriste u bolnicama, u farmaciji, prehrambenoj industriji, elektronskoj industriji, odnosno svuda gde je potreban sterilan i čist vazduh. Dr. Venkateshvaran je kazao kako je poznato da mikrobi preživljavaju, čak i bujaju u ekstremnim uslovima. Mikrobi prisutni na Međunarodnoj svemirskoj stanici onde su možda od samog početka rada stanice, dodao je, dok ostali verovatno 'stižu' svaki put kada stignu novi astronaut ili novi teret.
„Uticaj mikrobioma na zdravlje čoveka u zatvorenom prostoru postaje sve važniji za astronaute tokom letova zbog njihovog izmenjenog imuniteta koji se povezuje sa svemirskim letovima i s izostankom sofisticiranih medicinskih intervencija dostupnih na Zemlji.
„U svetlu predstojeće nove ere ljudske ekspanzije u svemiru, poput budućeg svemirskog putovanja na Mars, mikrobiome u zatvorenom svemirskom okruženju moramo temeljno ispitati da bi se identifikovale vrste mikroorganizama koje se mogu nagomilati u tome jedinstvenom okruženju. Istovremeno treba proučiti koliko je vreme njihovog preživljavanja, kakav je njihov uticaj na ljudsko zdravlje, kao i na infrastrukturu svemirskih letelica." Sva voda na MSS stiže sa Zemlje. Gotovo sva vlažnost vazduha na MSS potiče od astronauta, bilo putem njihovog disanja ili znojenja. Kontrola vlažnosti na MSS važna je za zaštitu zdravlja astronauta, ali i za zaštitu opreme MSS.
Ona se održava na oko 60 posto i redovno se kontroliše. Ako dosegne 70 posto ili pređe tu vrednost, mogu se pojaviti problemi za astronaute. Najveći je problem u tome što topli i vlažni uslovi mogu da podstaknu rast mikroorganizama, koji, osim na astronaute mogu loše uticati i na stanicu. Naime, oni mogu oslabiti čelik od kojeg je napravljena MSS i uticati na pojavu korozije.
Naučnici kažu da se rezultati studije, objavljeni u stručnom časopisu Micriobiome, mogu iskoristiti kao doprinos u poboljšanju sigurnosnih mera koje udovoljavaju zahtjevima NASE kada je u pitanju ljudski život u svemirskim prostranstvima.