Da li je svet na velikoj prekretnici nakon što je Iran zaplenio dva britanska tankera? Dogodio se redak slučaj da je neka država zapadnoevropskim silama uzvratila istom merom, čak i u domenu objašnjenja koje su dali, barem za jedan od njih: dogodio se sudar između britanskog broda „Stena Impero” i njihovog ribarskog broda u Ormuskom zalivu, tanker nije odgovorio na poziv za pomoć, a onda su brodovi Iranske revolucionarne garde usmerili britanski brod u svoju luku. Posada će biti puštena tek nakon završetka istrage. Događaji u nizu ne obećavaju miran rasplet: prvo su SAD istupile iz nuklearnog sporazuma s Iranom, EU je bila za održavanje sporazuma, uz prvobitno dugo iransko ispunjavanje preuzetih obaveza. Usledilo je obaranje dronova, a britanska zaplena iranskog tankera na Gibraltaru predstavljala je jasan korak ka daljem zaoštravanju odnosa zapadnog sveta s Iranom. Time je i EU dovedena pred konačan izbor – na čiju stranu će se svrstati.
AMERIČKI ČUVAR: Kada su Iranci uzvratili, za većinu posmatrača potpuno neočekivanom zaplenom britanskih tankera, SAD su najavile vojnu operaciju pod nazivom „Čuvar”, čiji je će deklarisani cilj biti osiguranje bezbedne plovidbe morskim putevima Bliskog istoka. Prethodni događaji su već SAD stvorili povoljan osnov za dalje povećanje vojnog prisustva u regionu. To im sada daje dobar osnov i veliku slobodu izbora u kom pravcu će usmeravati razvoj daljih događaja. Povećanjem vojnog prisustva u regionu i na samoj granici s Iranom stvoriće mogućnost da potpuno kontrolišu plovidbu i transport energenata iz tog regiona u sve delove sveta, ali i povoljne preduslove za direktnu vojnu akciju protiv Irana. U svakoj od opcija SAD stvaraju uslove da značajno utiču na proizvodnju i transport nafte i gasa, a to onda prelazi nivo međusobnog odnosa s Iranom i počinje duboko da zadire u interese drugih zemalja koje se snabdevaju energentima iz ovog regiona. Tu, pre svega, treba imati u vidu Kinu. Ko će i kako sve reagovati, a mnogi su izazvani ovim potezom, teško je predvideti, ali je već sada jasno da će bezbednosna situacija u regionu dobiti nove aktere čiji su interesi direktno ugroženi. Vladimir Putin je ocenio konfrontaciju SAD s Iranom zabrinjavajućom, podsetio da se ona odvija u blizini ruskih granica i da se tiče zemalja s kojima Rusija ima bliske odnose, da može uzrokovati nove talase izbeglica i naneti značajnu štetu globalnoj ekonomiji i svetskoj energetici.
EVROPSKI ŠEF: Nategnutim i neočekivanim izborom Ursule fon der Lejen za predsednika Evropske komisije već komplikovana jednačina EU dobila je još jednu neizvesnost. Političarka koja u svom dosadašnjem radu nije pokazala značajne rezultate i kvalitet obavljajući poslove na nacionalnom nivou sada bi trebalo da na mnogo zahtevnijem zadatku bude uspešna i formira vladu EU koju čekaju uglavnom problemi. A oni su višestruki: od različitih vizija kakva EU treba da bude u političkom i organizacionom smislu, preko usporenog ekonomskog rasta, do stava prema važnim spoljnopolitičkim pitanjima. Može li se očekivati da novo rukovodstvo, u čije sposobnosti već sada postoje sumnje i koje je izabrano uz ignorisanje volje evropskih birača, reši nagomilane probleme iz perioda prethodne vlasti i odredi se prema spoljnopolitičkim izazovima? Prvi test je Iran, gde će se pokazati koje opredeljenje će zauzeti i koliko uspešno će ih provesti.
Nepoznanica je i da li će se nezadovoljstvo članica EU stišati ili produbiti novim nesporazumima. U Italiji je čak naglašena mogućnost raspada vladajuće koalicije; neke zemlje istočne Evrope su iskazale jasno nezadovoljstvo zbog toga što praktično ne učestvuju u upravljanju EU, a tek se o „bregzitu” ništa ne zna.
RUSKA DRUŽBA: U tom kontekstu skup od 300 nemačkih i ruskih visokopozicioniranih predstavnika privrede, nauke i kulture, koje su predvodili šefovi spoljnih poslova Hajko Mas i Sergej Lavrov, na dvodnevnom Peterburškom dijalogu kod Bona – predstavlja pokazatelj da Nemačka, ma koliko predstavljala oslonac i glavnog igrača EU, paralelno i uporno gradi i sopstveni put, različit od zvanične evropske politike. Time se daje jasan znak da primer „Severnog toka 2” neće biti jedini, već da će takvih razilaženja u budućnosti biti sve više. Biće interesantno.