Ustav „Srpskih pravoslavnih eparhija u SAD” definitivno je stavljen van snage odlukom Crkvenog sabora Srpske pravoslavne crkve u Severnoj, Srednjoj i Južnoj Americi.
Sabor u Klirvoteru u Floridi imao je očekivan ishod: usvojena je odluka Svetog arhijerejskog Sinoda kojom su stavljene van snage sve odluke Crkvenog sabora koje se tiču ustrojstva srpskih pravoslavnih eparhija na tom području iz jula prošle godine. Radi se o izmenama Ustava SPC u Severnoj i Južnoj Americi, kojima je i sam dokument preimenovan, a uz neke druge izmene najviše je pala u oči upravo ova o uvođenju u naziv „srpske pravoslavne eparhije”, umesto Srpske pravoslavne crkve.
Jednodnevnom zasedanju predsedavao je patrijarh srpski Irinej, koji je, uoči početka vaskršnjeg posta, na Floridu doputovao pravo sa zasedanja delegacija pravoslavnih crkava u Amanu. Posećujući više parohija u SAD, on je govorio o neophodnosti jedinstva, kojem je posvećena i prva odluka sabora na Floridi: SPC u Severnoj, Srednjoj i Južnoj Americi, „radi uklanjanja nesporazuma, ponovo potvrđuje svoje unutarnje jedinstvo i naglašava da je sastavni deo autokefalne SPC”. Potrebu da se naglasi, praktično, da nema raskola u Americi, uslovio je verovatno način na koji su rađene izmene krovnog dokumenta srpske crkve na ovom kontinentu. To je rađeno bez znanja dvojice „američkih” episkopa (vladike buenosajreskog Kirila i kanadskog Mitrofana) organizovanjem julskog sabora pod predsedavanjem trojice episkopa (novogračanički Longin, istočnoamerički Irinej i zapadnoamerički Maksim) od petoro članova Episkopskog saveta i primenjivanjem novog naziva „Srpske pravoslavne eparhije u SAD” na zvaničnom sajtu i službenim dokumentima i pre nego što je sabor odobrio izmene ustava.
U razgovoru za „Politiku”, protojerej-stavrofor dr Velibor Džomić, stručnjak za crkveno pravo, sumira da su izmene, dopune, preimenovanje i neblagoslovena primena tzv. ustava Srpskih pravoslavnih eparhija u SAD izazvale brojne i ozbiljne nesporazume u SAD i šire. Kako dodaje, pozleđene su stare i otvorene nove rane tim činom za koji je Sinod doneo odluku da se stavi van snage.
– Legitimna je briga o pravnoj zaštiti eparhija SPC u SAD, ali to se ne može činiti na način koji je demonstriran u julu 2019. godine u Čikagu. Ustav ili bilo koji drugi opšti pravni akt nije Sveto pismo i može se menjati. Ali, mora se poštovati procedura, što nije bio slučaj u SAD prošle godine. Katastrofalni pravni propusti su naknadno objašnjavani navodom „da to i nije novi ustav”. Sporno je, uz mnogo šta drugo, i to što je to ustav „prekršten” do eklisiološke neprepoznatljivosti. Jedan od autora izmena, dopuna i prekrštavanja ustava javno je postavio pitanje zašto bi jedan isti ustav važio u SAD, Brazilu i Kanadi. Po toj logici, sutra neko drugi može da postavi pitanje i zašto bi jedan ustav važio u Beogradu, Čikagu, Leskovcu i Banjaluci. To, u svakom slučaju, nije dobar pristup, jer stvara prostor za manipulacije sa velikim posledicama – ističe protojerej-stavrofor dr Velibor Džomić.
On dodaje da ga je zapanjilo što su organizatori i predsedavajući odštampali izmenjeni, dopunjeni i prekršteni ustav i pre nego što je uopšte došao na dnevni red.
– To ni Broz nije radio! To je prvi „oktroisani” crkveni ustav u istoriji SPC! U zemlji slobode govora uskraćeno je pravo časnicima Crkvenog sabora da diskutuju i glasaju iako je Sveti arhijerejski Sabor u maju 2018. godine izričito naveo čl. 33 Ustava SPC za Severnu i Južnu Ameriku, kojim je propisano da se ustavne izmene vrše pozitivnim glasanjem najmanje tri četvrtine članova Crkvenog sabora. Jednom rečju, taj akt je sporan i sa formalnopravne i sa materijalnopravne strane i zato je danas u depou crkvenopravne istorije kao primer kako se ne radi – kaže Džomić.
Kako navodi, i on lično se susreo sa bezakonjem, kako ih naziva, „ustavnih” kreatora i „podaritelja”, jer su njegovo ime i prezime, bez njegovog znanja i saglasnosti, „iz ko zna kojih razloga” zloupotrebili i neovlašćeno stavili među imena članova „zakonodavnog odbora”. O toj „besprizornoj zloupotrebi”, obavestio je Sinod i patrijarha Irineja.
Pitanjem opšteg crkvenopravnog akta, po tumačenju odluke vanrednog Crkvenog sabora u Klirvoteru, koje nam je dao naš sagovornik, treba da se bavi postojeći Episkopski savet SPC u Severnoj i Južnoj Americi, a ne samo trojica episkopa iz SAD.
– Mislim da je potrebno da svaka eparhija sa sedištem u jednoj saveznoj državi u SAD ima svoj statut i ništa više od toga. Ti statuti moraju biti u saglasnosti sa kanonima i Ustavom SPC. Nemaju prolaza priče koje se lansiraju iz SAD o jerarhijskom uređenju crkve kada su u pitanju materijalno i finansijsko poslovanje. Jerarhijska vlast je važna i neporeciva, ali u našoj crkvi postoji i crkveno-samoupravna vlast. Crkvena imovina nije ničija babovina. Dovoljno je da se vidi kako je Sveti Mardarije upravljao crkvenom imovinom – navodi Džomić.
Teško stanje u Mitropoliji australijsko-novozelandskoj
Jedan ustav treba da važi za čitavu SPC, smatra protojerej-stavrofor dr Velibor Džomić.
– Zbog specifičnih prilika i autonomnog statusa, Pravoslavna ohridska arhiepiskopija treba da zadrži svoj ustav koji je odobrio Sveti arhijerejski Sabor. Pod hitno u rang statuta treba spustiti Ustav mitropolije australijsko-novozelandske, čija je primena oživela stare rane raskola, dovela do bratskih sukoba, a eparhiju do finansijskog kolapsa. Nadam se da naši saborski oci neće dozvoliti reprizu australijskog slučaja u Americi – zaključuje Džomić.