Ni nepovoljna vremenska prognoza, ni činjenica da se o otvaranju letnje sezone na Velikom ratnom ostrvu još ni ne priča, niti je u najavi postavljanje vojnog pontonskog mosta, nije ih sprečilo – veselo i šaroliko društvo uglavnom s Novog Beograda ali i iz drugih delova prestonice, da juče na već tradicionalan način, uz gurmanluke i hladno piće, najave seriju druženja na jednoj od najlepših rečnih plaža na ovim prostorima.
Njima naravno nije smetalo što je Dunav i dalje hladan za brčkanje niti što peskovita plaža još nije spremna za puno korišćenje, jer oni su se po običaju smestili iznad obale, u hladu džinovskih bukvi koje osim od sunca štite i od kiše, i zauzeli nekoliko kompleta izletničkih stolova i klupa.
– Neko će možda reći da smo neodgovorni i ne poštujemo preporuke da se ne treba okupljati tokom epidemije. Ipak, svi smo toga svesni, ovde su roditelji s decom, neki imaju i maske, ali suština je da smo na otvorenom prostoru, u prirodi i složili smo se da smo bezbedni – priča organizator piknika Milan Milunović Đuzla, novobeogradski ulični umetnik, grafički dizajner, prevodilac, kome ni neka druga zanimanja nisu nepoznata.
Na jučerašnjem jelovniku, kao i svake prve nedelje u junu, našao se pikantni gulaš od junetine i svinjetine spremljen u kotliću, kao i roštiljsko mešano meso na ćumuru. Drva su obezbedili dobri ljudi iz baze „Zelenila Beograd” koji već danima uveliko sređuju ostrvo.
– Mi nikada ne čekamo da se postavi most da bi ovamo došli. Naprotiv, tada je veća gužva i manje prostora za uživanciju. Prešli smo čamcima, povratna karta je 200 dinara. I ta vožnja je na neki način deo čitavog rituala dolaska na Ratno ostrvo – kaže Đuzla i dodaje da su svi oni pre svega ljubitelji prirode i da o tome svedoči činjenica da nikada iza sebe nisu ostavili ni komad smeća.
Da li će i kada i ove godine Rečna flotila Vojske Srbije postaviti pontonski most za sada nije poznato. Sve zavisi od situacije vezane za pandemiju virusa korona, ali i od vodostaja ćudljivog Dunava. Ako sve bude u redu onda će i zvanično biti otvorena kupališna sezona na Lidu a to podrazumeva dovođenje vode, postavljanje tuševa, obezbeđivanje spasilaca i lekarskog osoblja, sređivanje čitavog izletišta...
Možda nije suvišno podsetiti da ponton već godinama izaziva suprotstavljena osećanja kod dve grupe sugrađana – one većinske, u koju spadaju svi oni zadovoljni što im je omiljena plaža postala lako dostupna, i one malobrojnije, sastavljene od čamdžija parkiranih nizvodno od mosta jer ih tada put do Lida vodi skroz oko Ratnog ostrva.
A ne tako davno izrađen je idejni urbanistički projekat za izgradnju pešačkog mosta koji bi povezivao Zemunski kej i plažu Lido. Nikada međutim nije dobio „zeleno svetlo” jer nije ni došlo do neophodnih izmena i dopuna Generalnog urbanističkog plana za grad. Tako se i nije ostvario višedecenijski san Zemunaca i ostalih zaljubljenika u Veliko ratno ostrvo.