Manastir Prepodobnog Prohora Pčinjskog podigao je vizantijski car Roman IV Diogen pre 950 godina – 1070. godine, u znak zahvalnosti Svetom Prohoru koji mu je prorekao da će postati car, a veliku obnovu manastira izvršio je Sveti kralj Milutin 1320. godine. Od tada pa sve do danas iz moštiju Svetog Prohora Pčinjskog toči sveto miro, u ovoj najvećoj svetinji na jugoistoku Balkana.
U vreme viševekovnog turskog ropstva, manastir je opstajao i bio centar pismenosti srpskog naroda kao duhovno i kulturno središte očuvanja verskog, nacionalnog i kulturnog identiteta. U prvoj polovini 19. veka, manastir je nosilac borbe za oslobođenje od Turaka, pa je zbog toga 1843. godine bio spaljen. U drugoj polovini 19. veka u manastiru su izgrađeni konaci – biseri narodne arhitekture jugoistoka Balkana: Vranjski konak, Severni konak i Mitropolija.
Uoči održavanja Berlinskog kongresa 1878. godine, u manastiru je održana velika Narodna skupština predstavnika srpskog naroda sa prostora Stare Srbije – jugoistoka Balkana, koji su zamolili Kneza Milana Obrenovića da „nikako ne dozvoli da ostanu u sastavu Turske već da ih prisajedini Knjaževini Srbiji...”
Prilogom Kralja Aleksandra Obrenovića 1899. godine, izvršena je izgradnja nove crkve u manastiru, a manastir je svoj današnji izgled dobio 1913. godine, izgradnjom Kraljevog konaka, koji je podigao Kralj Petar I Karađorđević Oslobodilac u znak zahvalnosti manastiru za njegov doprinos u oslobođenju srpskog naroda od turskog ropstva.
Manastir je stradao u Prvom svetskom ratu, kada su bugarski okupatori 1915. godine ubili igumana manastira Vladimira (Protića) sa bratstvom, a takođe je stradao i u Drugom svetskom ratu od istih okupatora.
U toku 2020. godine manastir obeležava 950 godina osnivanja i 700 godina velike obnove.
Motivi: na marki – manastir Prepodobnog Prohora Pčinjskog; na vinjeti – Prepodobni Prohor Pčinjski (freska, 14. vek); na kovertu – Prepodobni Prohor Pčinjski (freska, 14. vek) i Manastir sa okolinom.
Stručna saradnja: Eparhija vranjska Srpske pravoslavne crkve.
Grafička realizacija izdanja: Nadežda Skočajić, akademski grafičar