Kačamak je specijalitet s ukusom tradicije: ko ga nije probao, ne zna koliko vredi i koliko je ukusan. Jelo je dijetalno, sadrži visok sadržaj vlakana i zato je višestruko dobro za zdravlje: čisti masne naslage na krvnim sudovima, reguliše probavu, ubrzava metabolizam, a veruje se i da povoljno utiče na dugovečnost. Reč je o tradicionalnom srpskom jelu, ali se nalazi i na meniju elitnih evropskih restorana. U davna vremena pripremao se samo za praznike i povodom seoskih slava. Pravio se od domaćeg, krupnije mlevenog kukuruznog brašna, žutog ili belog. Stvar je ukusa, a Zlatiborci, recimo, baš traže belo brašno.
Danas se kačamak češće koristi kao zdrava prirodna hrana koja ne mora da se čuva u frižideru, već na „špajz” temperaturi. Služi se topao ili hladan. Način na koji se kačamak jede zavisi od podneblja u kojem se pravi: može se kašikom vaditi i stavljati u posudu, a onda, dok je još topao, odozgo narendati kačkavalj ili izmrviti beli sir, koji se prethodno može i ispržiti na malo masti i aleve paprike.
Kačamak se može iseći na kriške ili kockice i peći na roštilju ili ravnoj ploči – tako se najčešće priprema u restoranima. Može se i samo kratko zapeći s obe strane na tiganju s malo ulja ili maslaca, da dobije rumenu koricu.
Negde se služi kao samostalno, glavno jelo ili kao slani obrok s različitim dodacima – mesom, prženim lukom i slaninom, recimo, a može biti i prilog uz roštilj, pečenje, ribu, gulaš, škembiće, pasulj. Neko voli sladak kačamak preliven mlekom, jogurtom, premazan pekmezom. Poznat je i hajdučki kačamak sa sirom, kajmakom ili kobasicom. Slaži se i uz gulaš, ali i s medom i pekmezom od šljiva. Može da se priprema na još milion načina, zavisno od mašte i ukusa.
Jednostavna priprema
Ovo originalno, ukusno i zdravo jelo, bez glutena, masti i konzervansa priprema se vrlo jednostavno kod kuće, na starinski način. U dublju posudu sipati vodu i so i sačekati da proključa. Onda dodati odgovarajuću količinu brašna tako da se napravi kupa, ali ne mešati, već tanjom oklagijom napraviti rupu u sredini, nalik vulkanskom grotlu. Ostaviti da krčka na tihoj vatri desetak minuta. Kada se brašno potopi u vodi, isključiti ringlu i kratko ostaviti „da se masa smiri”. Skloniti sa šporeta i energičnim pokretima mešati sve dok se ne razbiju sve grudvice. Veća gustina postiže se dodavanjem brašna, slično kao kada se kuva griz.