sreda, 21.10.2020. ✝ Verski kalendar € Kursna lista
sreda, 08.04.2009. u 22:00 Dejan Jović

Tri koraka ka normalizaciji

Da bi se srpsko-hrvatski odnosi popravili treba učiniti tri stvari.

Prvo, obje strane trebaju napokon, gotovo dvadeset godina nakon njena raspada, „izaći iz Jugoslavije” i okrenuti se svojim interesima te same sebe tretirati više kao suverene države nego kao „zemlje bivše Jugoslavije”, dakle – definirane rivalitetom koji je obilježio posljednju deceniju prije raspada.

Drugo, oni koji utječu na javno mnijenje trebali bi raditi na tome da smanjuju predrasude o tome kako se zapravo živi s druge strane granice.

Treće, ljudi bi morali početi putovati iz jedne zemlje u drugu da bi se uvjerili da na drugoj strani ne žive onakvi „Srbi” ili „Hrvati” kakvima te druge prikazuju propagandistički diskursi hrvatskih i srpskih nacionalista nego daleko normalniji ljudi sa željama vrlo sličnim njihovima.

Objasnit ću redom ova tri nužna koraka.

Paradoksalno je da se nakon dva desetljeća mnogi i dalje ponašaju kao da živimo u osamdesetima te ostaju „dobrovoljni zarobljenici” načina mišljenja, institucija i percepcija koje su se razvile u toj posljednjoj deceniji prije raspada Jugoslavije. Kao da se još uvijek bore za političku nadmoć nad onom drugom stranom. Ljubljana gleda kako da postigne prednost pred Zagrebom, odnosno kako da Hrvatsku uspori u njenom putu prema Evropskoj uniji, a sutra će Hrvatska (ako uđe u EU prije Srbije i BiH) to isto raditi u odnosu na te države. Takva politika „da komšiji crkne krava” ne vodi ničemu i ne osigurava pretpostavke za mir i prosperitet.

I pogledi na prošlost su iskrivljeni, jer se nismo odmaknuli iz osamdesetih i devedesetih godina. Na obje strane se o „prošlosti” govori tako da se ističu samo one brutalne (ali iznimne) epizode u kojima su se Srbi i Hrvati sukobljavali. Potpuno se ignorira da su Srbi i Hrvati vrlo dugo surađivali i to bez većih problema. Povijest srpsko-hrvatskih odnosa nije samo a ni prevashodno povijest sukoba – ali kao da je nekome u interesu da se ističe povijest sukobljavanja, a ne suradnje.

U tom kontekstu, bilo bi korisno promovirati novi tip politike kad se radi o tzv. suočavanju s prošlošću. S kojom prošlošću? Pa nije valjda prošlost srpsko-hrvatskih odnosa bila samo jedna duga historija sukoba. Drugo, iskustvo drugih posttraumatičnih situacija sličnih našima govori da se stabilnost može postići samo ako je postignuta ravnoteža između „sjećanja” i „zaboravljanja” konfliktnih epizoda. No, nažalost, čak i mnogi dobronamjerni u Beogradu i Zagrebu danas inzistiraju samo na „sjećanju” i pritom kao da traže da se sjećamo sukoba i zlodjela koje su Srbi i Hrvati jedni drugima uradili. Te epizode je bolje zaboraviti, a sjećati se treba dugog razdoblja suradnje. Dakle, u naše javne diskurse treba uvesti i poziv na zaborav.

Kad se radi o sadašnjosti, mediji u obje zemlje (a posebno oni koji su inspirirani zaradom i senzacionalizmom) danas prečesto prikazuju onu drugu stranu ističući samo incidente ili one događaje koji druge prikazuju kao lunatike, monstrume i nepopravljive šoviniste. Nije da Srbi i Hrvati takvih nemaju – imaju ih i previše. No, pitanje je jesu li upravo takvi reprezentativni za dva naroda. Čak i neki dobronamjerni zapravo rade „medveđu uslugu” procesu „normalizacije”, time što o „svojoj” strani pišu kao o „fašističkoj” ili ekstremnonacionalističkoj – a to jednostavno nije istina.

I konačno, u obje zemlje trenutno postoji uvjerenje da je iz nekog razloga ili opasno ili potpuno nerazumno putovati u drugu – iako za putovanje ne treba viza. Hrvatski službeni diskurs i dalje inzistira na tome da je Hrvatska veoma napredna u odnosu na Srbiju: da je odmakla daleko naprijed u smislu demokratizacije i modernizacije, da je na pragu Evropske unije, i da bi bila velika i nepopravljiva nepravda da Srbija i Hrvatska istodobno uđu u EU. Dakle, stvorena je (po mom mišljenju potpuno neopravdana) ideja o tome da je Srbija i dalje na neusporedivo nižem stupnju razvoja od Hrvatske. Na drugoj strani, čini mi se da u Srbiji postoji široko rasprostranjena percepcija da je svaki Srbin u Hrvatskoj egzistencijalno, fizički i na svaki drugi način u opasnosti. To je, također, netočno.

Jednom kad se postigne napredak u ove tri stvari, predrasude će se smanjiti – a time će se smanjiti i strahovi od onog drugog, krivo predstavljenog ili nepoznatog. To je preduvjet pune normalizacije. Srbi i Hrvati ne trebaju se ni voljeti ni mrziti – dovoljno je da samo žive u miru i prijateljstvu kao dva normalna susjedna evropska naroda.

Profesor na Univerzitetu Stirling u Škotskoj, autor knjige ,,Jugoslavija, država koja je odumrla”

Komentari26
b6f10
Molimo vas da sе u komеntarima držitе tеmе tеksta. Rеdakcija Politikе ONLINE zadržava pravo da – ukoliko ih procеni kao nеumеsnе - skrati ili nе objavi komеntarе koji sadržе osvrtе na nеčiju ličnost i privatan život, uvrеdе na račun autora tеksta i/ili članova rеdakcijе „Politikе“ kao i bilo kakvu prеtnju, nеpristojan rеčnik, govor mržnjе, rasnе i nacionalnе uvrеdе ili bilo kakav nеzakonit sadržaj. Komеntarе pisanе vеrzalom i linkovе na drugе sajtovе nе objavljujеmo. Politika ONLINE nеma nikakvu obavеzu obrazlaganja odluka vеzanih za skraćivanjе komеntara i njihovo objavljivanjе. Rеdakcija nе odgovara za stavovе čitalaca iznеsеnе u komеntarima. Vaš komеntar možе sadržati najvišе 1.000 pojеdinačnih karaktеra, i smatra sе da stе slanjеm komеntara potvrdili saglasnost sa gorе navеdеnim pravilima.

predrag milovanovic
Boris@. Vreme najbolje leci sve. Nisam skolovan za diplomatu ali sam skolovan dovoljno da mogu bar da zagrebem u ono sta me oduvek privlacilo, a to je covek i njegova slozenost i protivrecnost. Taj kompleks uzvisenih i nekad i previse umisljenih osobina je za mene neizrecivo teska misterija i sve sta slikam, radim, crtam , piskaram i mislim, sve tezi u taj nekonacni mrak, tamo negde gde je skoro zabranjeno ali vuche um da se upusti i u takva iskustva. Ne mislim da ste u pravu kad bi sve zaboravu, jer covek i ovako ima mnogo zatrpanog, znate kad bi se osvetlilo zlo koje nam se desilo izasla bi glupost svih nas, glupi smo i ja ne vidim pobednika u svemu tome. Koliko ce svet ljudskih interesa i razvoja svesti da uslovi bolje komunikacije medju nama , ostaje da vidimo?, ja ne verujem u nove podele teritorija( autonomije , nove nacionalne zajednice...) jer to jednostavno ne moze da opstane u svemu sta nam nudi svet planete u narednim vekovima, a moze se desit da ce lokalna elita jos dugo da muze iz kolektivne gluposti i da coveka podvodi pod red koji ga jasno stavlja u tor, marvu cini od onoga koga je priroda nagradila svescu. Tako da posle ovih kratkih i nesredjenih misli, ostaje moja zelja da se negde sretnemo i nekako shvatimo da smo se ovde jednom prepisivali i da nastavimo ovu temu do dubljih i jasnijih argumenata i u obostranoh zelji da na kraju i izblamiramo heroje i pobednike i naravno da jad ne uzme vlast nad srcem nego malo ironije i trunka cinizma nikad ne skodi za takve teme , koje nikako ne treba zaboraviti, ali ni brkati po tudjoj rani a svoju drzati previjenom, mi smo ispali glupi, ja to shvatam , ne znam kad ce ostalima to biti jasno ili da li ce ikad biti?
Krajišnik u egzilu
Boris , 11/04/2009, 23:15 Mrdnuo sam, evo iz Zagreba gdje sam živio 23 godine u Novi Sad, sada već 16 godina. Nema svrhe vama ništa obrazlagati. Nije mi to prvi put na ovim forumima, a ni u realnom životu. Ja (mi Srbi) mrdamo, a vi Hrvati kod svoje kuće.
Boris
Krajišnik: možda stvarno ima takvih slučajeva, ali ima i toga da su se ljudi vratili i žive na miru. Ima, također, i slučajeva da Krajišnici ne pomišljaju na povratak, nego su se jednostavno snašli tu gdje su i ne žele nazad. Svatko treba da se vrati ako želi, ali i da ima pravo da se ne vrati ako ne želi. Isticati treba pozitivne primjere, a ne samo pričati o tome kako bi formiranje autonomne pokrajine bilo neko rješenje, i kako su Hrvati krvoločni, i da se s njima ne može živjeti. Ne znam kako mislite da na jednoj strani tražite da se Srbi vrate, a na drugoj mislite da im tamo nema života. To ne ide jedno s drugim. Širenje defetizma i življenje u ratnoj prošlosti ničemu ne vodi. Mrdnite malo u svom životu naprijed, a ne samo da kukumavčite i prebacujete odgovornost na druge. Ja to ne kažem iz zle namjere, nego zato što ne vidim nikakvu budućnost u tom stalnom pesimizmu, i u vječnoj okrenutosti prema prošlosti. Šta je bilo, bilo je, i Srbi su Hrvatima i Hrvati Srbima radili zlodjela, ali niti je to bila cijela priča, niti treba živjeti u tome. Mrdnite malo i gledajte prema naprijed. Čovjek vam to fino kaže, i to kao Srbin iz Hrvatske, ali vi nećete da primite tu poruku i još ga napadate. Ne valja vam što govori srpsko-hrvatski tj. hrvatski sa pojedinim srpskim riječima, ne valja što poziva na suradnju, ne valja što vas ohrabruje da gledate unaprijed. E pa dobro, onda živite u tim svojim ratovima, ako vam tako više odgovara.
Krajišnik u egzilu
Boris iz Zagreba , 10/04/2009, 17:44 Pa o tome se i radi, jadni čovječe. Nema autonomije za Srbe jer nema više Srba. Rješeno! I sada treba da ne pričamo o tome jer Hrvatska nema potrebu. Nitko je ne tjera da se urazumi. I dalje vrši pritisak na mlađu populaciju tzv. tajnim optužnicama protiv pripadnika krajiških oružanih formacija, koje su legalne koliko i hrvatski ZNG. Također, na vojne obveznike, dakle momke stasale za vojsku, podižu se optužnice ili ih hapse prilikom ulaska jer se nisu odazvali regrutaciji (novačenju, kako vi kažete). Sve se radi da se Srbi, a pogotovo mlađi nevrate. I sada tamo neki dr. Jović i Boris (zakleo bih se da ste djelomično Srbin) dijeli lekcije kako bi se Srbi trebali ponašati. Kakvo kratko pamćenje, kakavo licemjerstvo koje graniči sa cinizmom?!
Boris
Gosp. Milovanoviću - koliko sam razumio g. Jovića, on ne predlaže da se uopće ne priča o tim temama, nego da se nađe mjera između sjećanja i zaboravljanja. Tako sam ga ja shvatio. Ako želite svakodnevno da govorite o užasima drugog svjetskog rata ili ovog zadnjeg rata, stvorit ćete generacije koje žive u ratovima. Ne vidim kako to doprinosi suradnji dvaju naroda. Kao što i sami kažete - rana je možda stvarno duboka, ali ne vidim koja to rana može ikada zarasti ako se po njoj stalno kopka. Pustite je da zacijeli.

PRIKAŽI JOŠ

Komentar uspešno dodat!

Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.

Prijavite se na našu mailing listu

* Obavezna polja