Predsednik malog formata
Илустрација Драган Стојановић
Otu fon Bizmarku pripisuje se izreka da Balkan počinje u Beču. Nekadašnji ujedinitelj nemačkog rajha napravio je poređenje u Beču, u nekadašnjoj bazar-čaršiji potomaka pomoravskih konjušara princa Eugena Savojskog.
Danas se umesto Beča pominje Osnabrik, rodni grad 52-godišnjeg nemačkog predsednika Kristijana Vilhelma Valtera Vulfa.
Upleten u sijaset malih afera iz kojih je, kaže se, šićario korist, šef nemačke države obreo se na udaru kritike – o(p)stanak do kraja mandata u predsedničkoj palati doveden je u pitanje. Vulfu nije stavljeno na teret šta je činio, već kako je to činio: „Srozao je ugled čuvara morala nacije na nivo politikanstva malograđanskog karijeriste“, istakao je dnevnik „Zidojče cajtung“. Švajcarski „Cirher noje cajtung“ je zaključio: „Nameće se utisak da predsednik neće izdržati do kraja petogodišnjeg mandata, ali ne zbog upletenosti u afere... Nije stasao u državnika velikog formata.“
Vulfovo političko stasavanje bilo je od samog početka zasnovano na takozvanoj prijateljskoj pomoći. Mediji koriste izraz „amigo politikantstvo“. Gradeći karijeru na bezuslovnoj poslušnosti Demohrišćanskoj uniji – u okviru stranačke omladinske organizacije, kasnije na opštinskom nivou Osnabrika – Vulf se nametnuo pokrajinskom parlamentu Donje Saksonije u Hanoveru – uz pomoć tajne demohrišćanske lože Andenpakt, krajnje desne orijentacije.
Promovisan je kao kao „čovek za krizna vremena“. Po struci advokat privrednog prava, predstavljen je kao ličnost u prijateljskim vezama s „kapetanima“ nemačke privrede. Ispostavilo se, međutim, da je Vulf neretko koristio kontakte zarad sticanja lične koristi.
Lista „grehova“ nemačkog predsednika obuhvata letovanja od Italije do Floride u palatama bogataša, za koje je, prethodno, intervenisao. Privatne pozajmice, poput one od pola miliona evra za kupovinu vile „dostojne njegove druge supruge“, smenjivale su se sa „izmoljenim“ donacijama od po desetak hiljada evra za privatne proslave.
Kritičari su, na osnovu pomenutog, otkrili „mali format“ predsednika. Ukazali su na sličan „format“ u političkom životu. Vulf je pretvorio prvobitne izborne poraze u trijumfe – u nadmetanju sa socijaldemokratskim premijerom pokrajine i kasnijim kancelarom Gerhardom Šrederom – uz podršku finansijskog magnata Karstena Mašmajera čije se lično bogatstvo procenjuje na 650 miliona evra. Mašmajer je podržao Vulfove kampanje donacijama od po nekoliko desetina hiljada evra. Istovremeno je podržao Šredera sa po pola miliona evra...
Suočen sa kritikom i raspravama o neophodnosti demisije, Vulf je uoči praznika, u dva obraćanja naciji, ponudio izvinjenje i zamolio za razumevanje. Mediji su podsetili predsednika na njegove govore iz 2000. godine, u kojima je tražio hitnu i neopozivu ostavku tadašnjeg nemačkog predsednika Johanesa Raua. Slično Vulfu, Rau je, koristio besplatne karte jedne avio kompanije – u privatne svrhe.