Zaboravljeni pacijenti

15. 05. 2012. 22:00

Pacijent kome je pre osam godina u Institutu za ortopedsko-hirurške bolesti „Banjica” zakazana operacija kolena još se nalazi na listi čekanja za intervenciju, a sudeći prema trenutnom rasporedu objavljenom na sajtu Republičkog fonda za zdravstveno osiguranje stići će na red za intervenciju tek naredne godine. U međuvremenu niko od nadležnih nije se potrudio da utvrdi šta se desilo sa ovim pacijentom,da li mu se stanje pogoršalo ili je možda operisan u nekoj drugoj zdravstvenoj ustanovi.

Slučajevi dugog čekanja na operaciju, nažalost, nisu malobrojni. Među najugroženijima su oboleli od katarakte ili oni kojima je neophodna operacija na ortopediji. Ovi pacijenti trpe i godinama gaje nadu da će lekari nekako naći način da im pomognu pre zakazanog termina. Ali to se ne dešava. Zvuči neverovatno da niko od nadležnih u Republičkom fondu zdravstvenog osiguranja i Ministarstvu zdravlja nije našao za shodno da s vremena na vreme proveri kako se osećaju ti ljudi koji pet, deset godina čekaju na intervenciju, oni čak ne znaju ni tačan broj ovih pacijenata.

Čelnici RFZO najavili su još prošle godine da će urediti liste čekanja iz oblasti oftalmologije i ortopedije, ali se do današnjeg dana ništa nije promenilo, osim najave da „revidiranje lista još traje i da će najverovatnije biti završeno u junu”. Nije jasno zbog čega je potrebno da prođu meseci da bi se taj postupak priveo kraju, kada se zna da su isti nadležni za relativno kratko vreme uspeli da „pročešljaju” liste čekanja pacijenata na operacije srca. Da li je onda ovde reč o pukoj neažurnosti zdravstvenih vlasti ili možda o nedostatku želje da se problem što pre reši i prebacivanja problema u „tuđe dvorište”?

Kao da je nadležne baš briga što neki pacijenti čekaju godinama na operaciju katarakte, a pri tom im je kvalitet života ugrožen, jer zbog „mreže” na očima gotovo ništa ne vide, ili što neka osoba zbog ogromnih bolova u kolenu ili kuku ne može godinama da hoda.

U Ministarstvu zdravlja napominju da liste čekanja nisu mrtvo slovo na papiru, ali niko od njih se ne pokreće sa mrtve tačke i ne hvata u koštac sa problemom koji se može rešiti.  

Koliko god medicinari to negiraju, ispada da je osnovni cilj takvog javašluka da se pacijenti obeshrabre da neće skoro doći na red za operaciju i da se preusmere na privatan sektor. Tamo će uz sumu od nekoliko hiljada evra brzo stići na hiruršku intervenciju i rešiti svoj problem. A zaboravlja se važna činjenica – sa malim penzijama i platama većina građana sigurno neće moći da plati takvu operaciju.  

Ovakvim pacijentima preostaje jedino da godinama piju lekove protiv bolova ili da odustanu od čitanja zbog katarakte i čekaju da nadležni završe dugotrajno revidiranje lista. Kada se sve to uzme u obzir, nije čudno što sve više ljudi svakodnevno ponavlja rečenicu: „Zbog čega sam celog života izdvajao za zdravstvo kada ne mogu da se lečim kako treba”.