Zlatna zora
Ugledni francuski političar Mišel Rokar bio je premijer u vladi francuskog predsednika velikog formata – Fransoa Miterana. Beše to izvanredan prvi ministar. Političar za kojim ostade rečenica koja je uvek aktuelna: „Ne može Francuska primiti svu bedu ovog sveta...”. Rekli bismo – izanđala priča o imigrantima.
Očajnim ljudima koji iz raznoraznih razloga napuštaju svoje domovine glavom bez obzira hrleći uglavnom u Evropu (EU), u potrazi za boljim životom. U Francuskoj nema koga nema od imigranata. Oni su iz Pakistana, Bangladeša, Avganistana... A da i ne pominjemo frankofonsko područje, to jest one imigrante koji u ovu zemlju dolaze iz afričkih zemalja. „Ko vam je kriv?”, reče jedna spisateljica iz Burkine Faso koja već dugo živi u Francuskoj.
„Nije trebalo da se (Francuzi) šetate po Africi i naučite nas vaš jezik”. Izjavi ovo u jednoj od emisija poznatog TV voditelja Tijeri Ardisona dok je ovaj još bio zvezda francuskog državnog TV kanala ,,Frans 2”, pre nego što će za golemi novac preći na privatni „Kanal plus”. Desničarska partija Fron nasional (FN) Marin l’Pen u imigrantima vidi nepredvidivu opasnost za Francusku. I u Grčkoj, s ozbiljnim sunovratom životnog standarda i preteškim ekonomskim problemima zbog enormne finansijske zaduženosti, ekstremna desnica („Zlatna zora”) stoji da ne može biti bolje. Da bi se što više uvukla pod kožu svojim sunarodnicima njeni predstavnici čak dele hranu Grcima.
Uslov je, naravno, da ličnom kartom dokažete da ste zaista Grk. Za imigrante iz Pakistana i ostale, iz narodne kuhinje – nema hrane. Ono što je zajedničko za Francusku, Grčku i ostale članice EU jeste da u ove zemlje dolaze imigranti koji su većinom bez ikakvih radnih kvalifikacija. A takvi, zna se, predstavljaju samo ogromni teret za svaku državu. Dok je bio predsednik države Nikola Sarkozi je izašao pred francusku javnost s predlogom da Francuska prihvati samo ,,odabrane imigrante”.
Što će reći one za čijim radnim profilom Francuska ima potrebu i u kojima ova zemlja oskudeva. Šta imaš od imigranta koji će ti se s porodicom natovariti na ionako već jako opterećeni državni budžet? Onoga koji će s familijom živeti od državne pomoći. A koji će uz to telefonom pozvati i ostatak familije koja je ostala u njegovoj zemlji da mu se priključi. Njegove prijatelje da ne pominjemo.
Da rezimiramo: u svaku zemlju si dobrodošao ukoliko možeš korisnim radom doprineti njenom razvoju. U suprotnom – nisi dobrodošao. Ne može imigrant računati na razumevanje ako (kao što rade Pakistanci u Atini!) napada na ulici žene otimajući im iz ruke torbice... U ovim vremenima teške ekonomske krize ,,imigrantska socijala” skoro više nigde u svetu ne prolazi.
Novinar, Pariz