Za jedan vek se udvostručio broj pravoslavaca

Tanja Vujić

07. 01. 2018. 08:30

Поглед на Цр­кву Све­тог Ни­ко­ле на грч­ком остр­ву Си­рос (Фо­то Т. Ву­јић)

Bo­žić­ni post, bad­njak, če­sni­ca ili eti­op­ski „in­dže­ra” hleb i „do­rov-vat” pi­le­ti­na u so­su od cr­ve­nog bi­be­ra: ko­li­ko po­bo­žnih lju­di ši­rom sve­ta će se su­tra zdra­vi­ti sa: „Hri­stos se ro­di!”? Ame­rič­ki is­tra­ži­vač­ki cen­tar Pju tvr­di da pra­vo­slav­nih ver­ni­ka  ima sko­ro 260 mi­li­o­na, po­naj­vi­še u cen­tral­noj i is­toč­noj Evro­pi, a za­tim u Afri­ci, i to u Eti­o­pi­ji, Eri­tre­ji i Ke­ni­ji. Obi­man pro­je­kat Pjua je još do­šao do za­ključ­ka da u ap­so­lut­nim bro­je­vi­ma pra­vo­sla­vlje be­le­ži pro­cvat u Evro­pi. 

Is­tra­ži­va­či pri­me­ću­ju da u po­tra­zi za po­li­tič­ki i re­li­gi­o­znim oslon­cem evrop­ski pra­vo­slav­ci „po­gled upi­ru ka Ru­si­ji”. Na­i­me, glo­bal­na za­jed­ni­ca pra­vo­slav­nih ver­ni­ka se u po­sled­njih sto­ti­nak go­di­na (tač­ni­je, od 1910) po bro­ju pri­pad­ni­ka vi­še ne­go udvo­stru­či­la, na­vo­di se u is­tra­ži­va­nju ovog cen­tra na­zva­nom „Pra­vo­sla­vlje u 21. ve­ku”.

Pra­vo­slav­ci iz Sr­bi­je naj­u­zdr­ža­ni­ji pre­ma pa­pi Fra­nji
Ve­ći­na evrop­skih pra­vo­sla­va­ca (71) ko­ji su uče­stvo­va­li u an­ke­ti in­sti­tu­ta Pju oce­ni­la je da pa­pa Fra­njo na­sto­ji da una­pre­di od­no­se iz­me­đu ka­to­li­ka i pra­vo­sla­va­ca. Tom vi­đe­nju de­lo­va­nja po­gla­va­ra ka­to­lič­ke cr­kve naj­sklo­ni­ji su pra­vo­slav­ci u Bu­gar­skoj (84 od­sto), a naj­ma­nje u Sr­bi­ji (39 od­sto). Pa­pa Fra­njo je naj­sla­bi­ji uti­sak osta­vio me­đu Sr­bi­ma pra­vo­slav­ci­ma (24 od­sto), tvr­di Pju. 

Pred Pr­vi svet­ski rat, bolj­še­vič­ku re­vo­lu­ci­ju i ras­pad ru­skog, austro­u­gar­skog i Osman­skog car­stva u Evro­pi je ži­ve­lo oko 113 mi­li­o­na pra­vo­sla­va­ca (iz­van Sta­rog kon­ti­nen­ta u to vre­me sa­mo 11 mi­li­o­na). Sto go­di­na ka­sni­je na tlu cen­tral­ne, is­toč­ne i ju­go­i­stoč­ne Evro­pe pra­vo­sla­va­ca je ne­što vi­še od 196 mi­li­o­na, od to­ga u Ru­si­ji 101 mi­li­on (1910. u vre­me Ro­ma­no­vih bi­lo ih je 59,2 mi­li­o­na). Što se nas ti­če, Pju ot­kri­va da je u Sr­bi­ji pre osam go­di­na bi­lo 6,94 mi­li­o­na pra­vo­sla­va­ca. Ko­li­ko 1910. pra­vo­sla­va­ca je u Sr­bi­ji  bi­lo 2,78 mi­li­o­na. 

Ina­če, naj­vi­še pra­vo­sla­va­ca me­đu sta­nov­ni­štvom da­nas ima u Mol­da­vi­ji (95 od­sto), dok se u Ru­si­ji sva­ki sed­mi kr­sti zde­sna na­le­vo. I dok pra­vo­sla­vlje bro­jem ver­ni­ka u Evro­pi be­le­ži ose­tan rast u ap­so­lut­nim bro­je­vi­ma, ova ve­ro­i­spo­vest be­le­ži sma­nje­ni udeo u ukup­nom bro­ju hri­šća­na na pla­ne­ti. Na­i­me, sa­mo 12 od­sto svih hri­šća­na na sve­tu da­nas se pri­kla­nja pra­vo­sla­vlju (1910. pred­sta­vlja­li su pe­ti­nu), po­naj­vi­še zbog br­žeg de­mo­graf­skog ra­sta i dru­ga­či­jeg ge­o­graf­skog i mi­si­o­nar­skog ši­re­nja pro­te­stan­ti­zma, ka­to­li­čan­stva i dru­gih ne­hri­šćan­skih re­li­gi­ja.

Ge­o­graf­ska ma­tri­ca ši­re­nja pra­vo­sla­vlja iz Evro­pe na­kon Pr­vog svet­skog ra­ta umno­go­me se raz­li­ku­je od kur­sa ko­jim su sa Sta­rog kon­ti­nen­ta kre­nu­le da broj­ča­no ja­ča­ju dru­ge hri­šćan­ske cr­kve. Dok su pre aten­ta­ta u Sa­ra­je­vu sve tri vo­de­će hri­šćan­ske cr­kve ima­le glav­no upo­ri­šte u Evro­pi, na­kon 1918. sa­mo je pra­vo­slav­na tu i osta­la naj­te­melj­ni­je učvr­šće­na. Da­nas go­to­vo če­ti­ri od pet pra­vo­sla­va­ca ži­ve na Sta­rom kon­ti­nen­tu (77 od­sto, od to­ga je­dan od­sto na za­pa­du Evro­pe), što je – is­ti­če na­laz ame­rič­kog is­tra­ži­vač­kog cen­tra – „re­la­tiv­no skrom­na raz­li­ka” u od­no­su na 1910. ka­da su pred­sta­vlja­li 91 od­sto ukup­nog bro­ja pra­vo­sla­va­ca na sve­tu.

Na­su­prot to­me, da­nas tek 24 od­sto ukup­nog bro­ja ka­to­li­ka i 12 od­sto svih pro­te­sta­na­ta ži­vi u Evro­pi. Dok su ka­to­lič­ki i pro­te­stant­ski mi­si­o­na­ri u pr­voj če­tvr­ti­ni 20. ve­ka ma­sov­no kre­nu­li u po­kr­šta­va­nje u pod­sa­har­sku oblast, is­toč­nu Azi­ju, obe Ame­ri­ke, Austra­li­ju,  iza­sla­ni­ci pra­vo­sla­vlja usred­sre­di­li su se na Evro­a­zi­ju, sa ener­gič­nim uti­ca­jem na Sred­njem is­to­ku i dis­kret­nim pri­su­stvom čak i u In­di­ji, Ja­pa­nu, is­toč­noj Afri­ci i se­ver­noj Ame­ri­ci.

U ukup­nom sta­nov­ni­štvu sve­ta pra­vo­sla­va­ca je da­nas če­ti­ri od­sto, dok su pre sto­ti­nak go­di­na či­ni­li se­dam od­sto glo­bal­ne po­pu­la­ci­je. 

U me­đu­vre­me­nu, dru­ga naj­mno­go­ljud­ni­ja pra­vo­slav­na ver­ska za­jed­ni­ca ži­vi još od če­tvr­tog ve­ka na­še ere na tlu da­na­šnje Eti­o­pi­je, gde 35,7 mi­li­o­na lju­di po ve­ro­i­spo­ve­sti pri­pa­da „te­va­he­do cr­kvi” svr­sta­noj u ta­ko­zva­ne drev­no­i­stoč­ne cr­kve (pri­zna­ju sa­mo pr­va tri va­se­ljen­ska sa­bo­ra, a od­ba­cu­ju hri­sto­lo­ške od­lu­ke Hal­ki­don­skog sa­bo­ra 451. go­di­ne). 

U Eti­o­pi­ji Bo­žić se zo­ve Ga­na i pro­te­ći će umno­go­me dru­ga­či­je ne­go na Sta­rom kon­ti­nen­tu. Da­le­ko po­sve­će­ni­ji ver­skim obi­ča­ji­ma i ri­tu­a­li­ma ne­go dru­gi pra­vo­slav­ci – ta­ko ba­rem na­la­zi is­tra­ži­va­nje ame­rič­kih is­tra­ži­va­ča – eti­op­ski pra­vo­slav­ci su­tra, na pri­mer, ne­će pri­ma­ti ni­ti da­va­ti po­klo­ne: u cr­kva­ma u drev­noj La­li­be­li, ma­na­sti­ru Ba­ta le Mi­ri­jam, u Ak­sa­mu... Bo­žić će pro­te­ći uglav­nom u mo­li­tvi, ob­red­nim svet­ko­vi­na­ma i po­ro­dič­nim oku­plja­nji­ma. 

Na­ta­li­tet me­nja re­li­gij­sku ma­pu sve­ta 

Re­li­gi­o­zni pro­fil sve­ta do 2050. go­di­ne ubr­za­no će se me­nja­ti, po­naj­vi­še zbog raz­li­či­tih sto­pa na­ta­li­te­ta i ne­rav­no­mer­nog tem­pa na­ra­šta­ja mla­dih ge­ne­ra­ci­ja, za­klju­čak je is­tra­ži­va­nja „Bu­duć­nost svet­skih re­li­gi­ja 2010–2050. go­di­ne” ame­rič­kog in­sti­tu­ta Pju. 

„U sle­de­će če­ti­ri de­ce­ni­je hri­šća­ni će i da­lje osta­ti naj­mno­go­broj­ni­ja ver­ska za­jed­ni­ca, dok će islam be­le­ži­ti br­ži pri­ra­štaj sled­be­ni­ka od bi­lo ko­je dru­ge re­li­gi­je. Sre­di­nom ve­ka, mu­sli­ma­na će na Ze­mlji bi­ti go­to­vo ko­li­ko i hri­šća­na, tvr­di se u is­tra­ži­va­nju in­sti­tu­ta Pju, dok će sled­be­ni­ci Mu­ha­me­da či­ni­ti 10 od­sto sta­nov­ni­štva Evro­pe.