Za jedan vek se udvostručio broj pravoslavaca
Поглед на Цркву Светог Николе на грчком острву Сирос (Фото Т. Вујић)
Božićni post, badnjak, česnica ili etiopski „indžera” hleb i „dorov-vat” piletina u sosu od crvenog bibera: koliko pobožnih ljudi širom sveta će se sutra zdraviti sa: „Hristos se rodi!”? Američki istraživački centar Pju tvrdi da pravoslavnih vernika ima skoro 260 miliona, ponajviše u centralnoj i istočnoj Evropi, a zatim u Africi, i to u Etiopiji, Eritreji i Keniji. Obiman projekat Pjua je još došao do zaključka da u apsolutnim brojevima pravoslavlje beleži procvat u Evropi.
Istraživači primećuju da u potrazi za politički i religioznim osloncem evropski pravoslavci „pogled upiru ka Rusiji”. Naime, globalna zajednica pravoslavnih vernika se u poslednjih stotinak godina (tačnije, od 1910) po broju pripadnika više nego udvostručila, navodi se u istraživanju ovog centra nazvanom „Pravoslavlje u 21. veku”.
Pred Prvi svetski rat, boljševičku revoluciju i raspad ruskog, austrougarskog i Osmanskog carstva u Evropi je živelo oko 113 miliona pravoslavaca (izvan Starog kontinenta u to vreme samo 11 miliona). Sto godina kasnije na tlu centralne, istočne i jugoistočne Evrope pravoslavaca je nešto više od 196 miliona, od toga u Rusiji 101 milion (1910. u vreme Romanovih bilo ih je 59,2 miliona). Što se nas tiče, Pju otkriva da je u Srbiji pre osam godina bilo 6,94 miliona pravoslavaca. Koliko 1910. pravoslavaca je u Srbiji bilo 2,78 miliona.
Inače, najviše pravoslavaca među stanovništvom danas ima u Moldaviji (95 odsto), dok se u Rusiji svaki sedmi krsti zdesna nalevo. I dok pravoslavlje brojem vernika u Evropi beleži osetan rast u apsolutnim brojevima, ova veroispovest beleži smanjeni udeo u ukupnom broju hrišćana na planeti. Naime, samo 12 odsto svih hrišćana na svetu danas se priklanja pravoslavlju (1910. predstavljali su petinu), ponajviše zbog bržeg demografskog rasta i drugačijeg geografskog i misionarskog širenja protestantizma, katoličanstva i drugih nehrišćanskih religija.
Geografska matrica širenja pravoslavlja iz Evrope nakon Prvog svetskog rata umnogome se razlikuje od kursa kojim su sa Starog kontinenta krenule da brojčano jačaju druge hrišćanske crkve. Dok su pre atentata u Sarajevu sve tri vodeće hrišćanske crkve imale glavno uporište u Evropi, nakon 1918. samo je pravoslavna tu i ostala najtemeljnije učvršćena. Danas gotovo četiri od pet pravoslavaca žive na Starom kontinentu (77 odsto, od toga jedan odsto na zapadu Evrope), što je – ističe nalaz američkog istraživačkog centra – „relativno skromna razlika” u odnosu na 1910. kada su predstavljali 91 odsto ukupnog broja pravoslavaca na svetu.
Nasuprot tome, danas tek 24 odsto ukupnog broja katolika i 12 odsto svih protestanata živi u Evropi. Dok su katolički i protestantski misionari u prvoj četvrtini 20. veka masovno krenuli u pokrštavanje u podsaharsku oblast, istočnu Aziju, obe Amerike, Australiju, izaslanici pravoslavlja usredsredili su se na Evroaziju, sa energičnim uticajem na Srednjem istoku i diskretnim prisustvom čak i u Indiji, Japanu, istočnoj Africi i severnoj Americi.
U ukupnom stanovništvu sveta pravoslavaca je danas četiri odsto, dok su pre stotinak godina činili sedam odsto globalne populacije.
U međuvremenu, druga najmnogoljudnija pravoslavna verska zajednica živi još od četvrtog veka naše ere na tlu današnje Etiopije, gde 35,7 miliona ljudi po veroispovesti pripada „tevahedo crkvi” svrstanoj u takozvane drevnoistočne crkve (priznaju samo prva tri vaseljenska sabora, a odbacuju hristološke odluke Halkidonskog sabora 451. godine).
U Etiopiji Božić se zove Gana i proteći će umnogome drugačije nego na Starom kontinentu. Daleko posvećeniji verskim običajima i ritualima nego drugi pravoslavci – tako barem nalazi istraživanje američkih istraživača – etiopski pravoslavci sutra, na primer, neće primati niti davati poklone: u crkvama u drevnoj Lalibeli, manastiru Bata le Mirijam, u Aksamu... Božić će proteći uglavnom u molitvi, obrednim svetkovinama i porodičnim okupljanjima.
Natalitet menja religijsku mapu sveta
Religiozni profil sveta do 2050. godine ubrzano će se menjati, ponajviše zbog različitih stopa nataliteta i neravnomernog tempa naraštaja mladih generacija, zaključak je istraživanja „Budućnost svetskih religija 2010–2050. godine” američkog instituta Pju.
„U sledeće četiri decenije hrišćani će i dalje ostati najmnogobrojnija verska zajednica, dok će islam beležiti brži priraštaj sledbenika od bilo koje druge religije. Sredinom veka, muslimana će na Zemlji biti gotovo koliko i hrišćana, tvrdi se u istraživanju instituta Pju, dok će sledbenici Muhameda činiti 10 odsto stanovništva Evrope.