Zaratili rukovodstvo i istraživači u „Vinči"

Višnja Aranđelović

15. 01. 2019. 22:01

Милица Марчета Канински (Фотографије Анђелко Васиљевић)

Nakon zahteva rukovodstva Laboratorije za atomsku fiziku (LAF) da se odvoje od Instituta za nuklearne nauke „Vinča” jedna od glavnih tema među tamošnjim naučnicima je da li će se to i desiti.

Ideju o osamostaljivanju prvo su uputili resornom ministarstvu, koje se izjasnilo kao nenadležno i lopticu prebacilo na upravni odbor instituta. Takva je procedura, pa će se o njihovom zahtevu izjasniti na sledećoj sednici. Za to vreme traje baražna vatra između rukovodstva Instituta i „lafovaca”, u kojoj obe strane kao oružje koriste izveštaj Državne revizorske institucije, tumačeći ga svaka na svoj način.

Kako se „Vinča” našla pred fisijom? Pobunjeni naučnici iz laboratorije kažu da je njihov rad ugrožen zbog „bahatog rukovodstva” koje, tvrde, posluje na principima nepotizma i nameštenih tendera.

Direktorka Milica Marčeta Kaninski ove tvrdnje negira i kaže da su one rezultat nepopularnih mera sa kojima je otpočela mandat – nema više nenamenskog trošenja novca, umesto šest i po sati radi se osam, a rad od kuće se takođe mora prijaviti.

Istraživači iz takozvane laboratorije 040, međutim, tvrde da rade u atmosferi straha, stalnog mobinga i da je naučnoistraživački rad ugrožen zbog „manije kupovanja” direktorke Instituta.

– Kupuju se automobili, nameštaj, sređuje upravna zgrada, raste administracija, a nauka je u drugom planu. Mladi naučnici koji dođu kod nas da rade imaju platu oko 50.000 dinara, dok naučni savetnici primaju 110.000 dinara. Da biste dostigli tu platu potrebno je bar 20 godina uspešne naučne karijere. Kako ćemo mi da zadržimo mlade ljude ako ne možemo da im ponudimo veća primanja, a oni istovremeno iz medija čitaju da emotivni partner naše direktorke Slavko Karić, koji je završio Fakultet za bezbednost s prosekom nižim od osam, dobija povećanje u vreme njenog mandata i prima 270.000 dinara – ističe direktor LAF-a Zlatko Rakočević.

Njegovi saradnici insistirali su da za „Politiku” pričaju anonimno, plašeći se revanšizma direktorke. Ideju o većem tržišnom poslovanju, koje je takođe jedna od stvari na kojima direktorka insistira, naučnici vide kao onemogućavanje bavljenja naukom. Sumnjaju u direktorkin podatak da je 60 odsto budžeta instituta zarađeno na tržištu.


Zlatko Rakočević

– Mislimo da je ovde reč o zameni teza, odnosno da prihod proglašava profitom. Samo jedan deo, tačnije Centar za spoljnotrgovinski promet, dosta zarađuje, jer ima monopol na radioaktivni materijal. Treba imati na umu da „Vinča” dobija oko 15 odsto ukupnog budžeta koji je namenjen za nauku i to je ogroman novac s kojim možemo da radimo bez problema. Priča o izlasku na tržište nas pogađa jer mi bivamo predstavljeni kao lenjivci koji ne žele da rade, a naučni rad se degradira – tvrde naši sagovornici.

Međutim, direktorka Marčeta Kaninski za „Politiku” kaže da „Vinča” nije budžetski korisnik, pa je insistirala na definiciji „korisnik javnih sredstava”.

– Veći deo, 60 odsto su direktni prihodi iz saradnje sa trećim licima, poput EPS-a, Toplane, dok su ostatak, 40 procenata, ugovori sa resornim i drugim ministarstvima – navodi direktorka. Uz našu opasku da je ipak reč o poslovanju sa javnim preduzećima, dodaje da ima i „mnogih privatnih preduzeća čijih imena trenutno ne može da se seti i da nije sigurna da i ako bi ih rekla ne bi prekršila poslovnu tajnu”.

Ona je čvrsta u nameri da „Vinča” sarađuje sa privredom i upravo u tome vidi način da skoro svaka laboratorija u Institutu sebi zaradi novac od kojeg bi naučnici povećali plate. I to je, ističe, moguće iako privreda nije na nivou kao u vreme velike Jugoslavije, koje ovaj institut pamti kao zlatno.

– Uspeli smo, recimo, da u saradnji sa Ministarstvom odbrane predložimo 40 projekata Grupaciji odbrana industrije Srbije i neki su nam već odobreni – dodaje Marčeta Kaninski.

Niz projekata o kojima je pričala ipak padaju u drugi plan pred činjenicom da su primanja njenog nevenčanog supruga povećana upravo u vreme njenog mandata. Mediji su pisali i o povećanju prihoda rođacima direktorkinog partnera.

Iako pre samo mesec dana za „Pištaljku” nije negirala te podatke, sada u razgovoru za „Politiku” tvrdi drugačije – da je bratu njenog partnera plata smanjena, a sestri nepromenjena.

– Slavko Karić, sa kojim sam se u oktobru prošle godine venčala samo u crkvi, ima ugovorenu zaradu koja je u odnosu na prethodnu godinu povećana zbog obima, složenosti i odgovornosti posla. Tako je učinjeno i sa nizom drugih saradnika. Imali smo 90 dana da ispravimo 90 nepravilnosti koje nam je preporučio DRI i radilo se i dan i noć. I opet bih isto učinila da znam da ću prolaziti kroz sav medijski linč, jer je urađen ogroman posao. Oni koji smatraju da ne radim po zakonu mogu da me tuže sudu, a ne da po medijima iznosimo prljav veš. Ovo je ipak ozbiljna institucija i nanosimo joj ogromnu štetu– kaže direktorka.

Pitali smo je i o spornim tenderima za nabavku automobila, napisanim toliko detaljno da eliminišu veliki broj učesnika, o nabavci nameštaja od goveđe kože i o stolu u boji ptičjeg javora, koji su takođe podigli prašinu u javnosti.

Dok tvrdi da ona nije pisala poziv za tender za kupovinu automobila, otkriva da je sto boje ptičijeg javora od medijapana, naručen da bi se zamenio prethodni, već dotrajao.

– Te stvari koje su kupljene neću poneti sa sobom, to ostaje Institutu. Prošle godine smo obeležili 70 godina postojanja, imali smo mnogo gostiju, među kojima su bili i ambasadori, da li je trebalo da upravna zgrada podseća na mesto na koje je Tito zaboravio? – pita direktorka.