Uveče se doteram pa izađem na „skajp"

Borka Golubović-Trebješanin

13. 04. 2020. 14:11

Милена Миња Богавац (Фото: приватна архива)

Čovek je društveno biće, dakle: nema ničeg prirodnog niti prijatnog u izolaciji. Posebno ne u jednom dramatičnom, vanrednom trenutku, kada smo preplašeni i imamo potrebu da se okupimo i držimo zajedno, tvrdi dramska autorka Milena Minja Bogavac, aktuelna direktorka Šabačkog pozorišta koja je za „Politiku” pričala kako provodi dane u izolaciji.

– Na ovim prostorima, nažalost, svi smo imali puno iskustva sa vanrednim stanjima, ali nijedno od njih nije bilo kao ovo. Ovo je prvo vanredno stanje koje nas tera da se držimo na distanci i koje, za većinu svih nas, koji nismo doktori, epidemiolozi ili medicinsko osoblje, ne ostavlja gotovo nikakav prostor za društveno-korisno delovanje. Prirodna je naša želja da nešto preduzmemo i sasvim frustrirajuća činjenica da nema šta da se preduzme – priča naša sagovornica kojoj, uprkos svemu, ni u ovim vanrednim okolnostima, ne nedostaje radnog elana.

Iza Milene Bogavac, koja je u proteklom periodu živela na relaciji Beograd–Šabac su brojni nagrađivani dramski komadi: „Dragi tata”, „Crvena: samoubistvo nacije”, „Gamma cas”, „Pola-pola”, „North Force”, „Bajpas Srbija”, „Jami distrikt”, „Smrt fašizmu! O Ribarima i Slobodi” i mnogi drugi. Evo kako ova neumorna umetnica koja otkako je znamo govori da ima problem sa nedostatkom vremena, provodi ove „mirne” dana u svoja četiri zida:

– Krajnje dinamično: iz kuhinje u dnevnu sobu, iz dnevne sobe u spavaću... Sa „Tvitera” na „Fejsbuk”, sa „Fejsbuka” na „Jutjub”... Sa svog naloga na nalog Šabačkog pozorišta, a uveče se doteram, pa izađem na „skajp” ili „zum”, da se vidim sa prijateljima... Dakle, ove dane provodim kod kuće. Trudim se da puno radim, ali činjenica da sam sve vreme na jednom mestu utiče na to da se osećam manje korisno, nego inače. Moje kolege iz Šabačkog pozorišta i ja smo u danonoćnoj komunikaciji i produkciji „Jutjub” serijala „Pričoteka” namenjenog deci. Svako sedi kod svoje kuće i pred svojim ekranom – priča Milena Bogavac i dodaje:

– Dopisujemo se, snimamo se dok pričamo priče, a onda snimke delimo na internetu. Isto tako, u Reflektor teatru, svakoga dana pravimo po jednu malu emisiju za „Instagram”... Toliko mnogo gledam u ekran, ili čak u dva ekrana paralelno, da mi se čini da sam pokvarila vid. Ali, najvažnije je ostati produktivan i raditi ono što možeš, iz svoje sobe. U slobodno vreme, gledam serije.

Za njih, inače, primećuje dramska autorka, nikada nema dovoljno vremena, pa je odlučila da nadoknadi sva kultna ostvarenja koja je propustila. U uobičajenim okolnostima, mnogo više čita nego ovih dana. Iz nekog razloga, u izolaciji, opala joj je, kaže, čitalačka koncentracija.

– Čitam i adaptiram priče i bajke za našu „Pričoteku”, čitam materijale na kojima radim, ali nakon toga ne uspevam da se koncentrišem i čitam „iz zadovoljstva”. Zbog toga, gledam serije. Mislim da mi je ovo jedinstvena prilika da im se posvetim. Takođe, prija mi što ti serije dozvoljavaju da pobegneš u neku drugu stvarnost i tamo ostaneš satima. To, u ovakvim situacijama, uopšte nije loše – konstatuje Milena Bogavac i poručuje:

– Molim vas, čuvajte se, čuvajte svoje najbliže i ostanite zdravi! Ne samo nezaraženi ovim virusom, već i zdravi u glavi. Virus će neke od nas možda i zaobići, ali pretrpljeni strah, izolacija, depresija i briga sigurno neće. Imajte u vidu da smo svi tanki sa živcima i zato imajte razumevanja za postupke drugih ljudi: verovatno ne misle sve što kažu. Izbegavajte stvari koje vam podižu paniku. Recimo, svakodnevne konferencije za novinare i dramatična obraćanja zvaničnika. Sve važne informacije, možete i da pročitate u novinama i tako sebe sačuvate od prekomernog stresa.