Odakle potiče porodica Stevana Mokranjca
Црква у Мокрањи (Фото С. Петровић)
Svake godine na „Mokranjčeve dane” krajem septembra poštovaoci Stevana Stojanovića Mokranjca odlaze u selo Mokranju na natpevavanje horova. Ove godine toga nije bilo zbog epidemiološke situacije. Podsetimo se porekla velikog srpskog kompozitora.
Stevan Mokranjac (9. januar 1856–28. septembar 1914), rođen je u Negotinu. Preci su mu iz sela Mokranje. Selo je dobilo ime po vlažnom zemljištu na kome je podignuto. Naseljeno je od 1723. godine. Usled turskog zuluma, narod je bežao preko Dunava u Vlašku. Taj ispražnjeni prostor naseljavaju Srbi sa Kosova i iz Stare Srbije. Izbeglo stanovništvo, koje je živelo preko Dunava, na te prostore vraća se u doba Obrenovića. Tada se selo zvalo Milanovo, a 1903. godine mu je vraćeno staro ime.
Rodonačelnik porodice Stevana Stojanovića Mokranjca je Marko koji se u Mokranju doselio iz Prilepa 1780. godine. Bavio se obradom kamena, kao i mehandžijskim poslovima. Porodica Stojanović u Mokranji se pominje samo jednu generaciju, jer su se potomci preselili u Negotin.
Mokranja je od prvoga naseljavanja imala crkvu. Sadašnja crkva podignuta je na proplanku. Posvećena je Svetoj Trojici, a njena gradnja završena je 1872. godine. Do krova je visoka 13. metara, a sa zvonarom 23 metra. Crkva je imala crkveni hor u periodu od 1903. godine kada je u selu sveštenik bio Živojin Stanković. Pevali su celu liturgiju. Gostovali su u Beogradu i na dvoru kralja Petra.
Između dva svetska rata Mokranja je bilo jedno od najbogatijih sela u Krajini. Kuće su bile raskošnije nego u Negotinu. Vinogradari su, pored trgovaca, bili najimućniji stanovnici Krajine. Međutim, sa industrijalizacijom u selu su ostajali stari i iznemogli, tako da su mnoga ognjišta ugašena
U selu postoji nekoliko izvora kvalitetne pijaće vode. Na dva kilometara od sela su Mokranjske stene. Kroz selo protiče Mokranjska reka koja se uliva u Timok..
Slobodan T. Petrović,
Kladovo