Obe­le­žen dan se­ća­nja na stra­da­lu de­cu Srp­skog Sa­ra­je­va

Dušanka Stanišić

12. 03. 2024. 10:48

(Фото/ А. Станишић)

Od na­šeg do­pi­sni­ka

Is­toč­no Sa­ra­je­vo – Ni za ove naj­mon­stru­o­zni­je zlo­či­ne, kao ni za sve dru­ge po­či­nje­ne nad pri­pad­ni­ci­ma srp­skog na­ro­da, ni­ko ni­je od­go­va­rao, po­no­vlje­no je i na ju­če­ra­šnjem tra­di­ci­o­nal­nom obe­le­ža­va­nju 11. mar­ta, Da­na se­ća­nja na ubi­je­nu i stra­da­lu de­cu na pod­ruč­ju ne­ka­da­šnjeg Srp­skog Sa­ra­je­va. Po­men naj­mla­đim stra­dal­ni­ci­ma ubi­je­nim to­kom rat­nih su­ko­ba u BiH slu­žen je u dvo­ri­štu Osnov­ne ško­le „Sve­ti Sa­va” u Is­toč­nom No­vom Sa­ra­je­vu. Spo­men-obe­lež­je je po­dig­nu­to pre ne­ko­li­ko go­di­na da več­no sve­do­či o tra­gič­noj sud­bi­ni srp­ske de­ce či­je su bez­bri­žno de­tinj­stvo pre­ki­nu­li pri­pad­ni­ci tzv. Ar­mi­je RBiH.

Si­no­nim stra­da­nja 123 ma­li­ša­na s pod­ruč­ja Sa­ra­jev­sko-ro­ma­nij­ske re­gi­je (po­da­ci još ni­su pot­pu­ni) je­su dve uče­ni­ce po­me­nu­te ško­le – je­da­na­e­sto­go­di­šnja Mi­li­ca La­lo­vić i go­di­nu da­na mla­đa Na­ta­ša Učur. Njih dve ubi­je­ne su 11. mar­ta 1995. go­di­ne is­pred zgra­de u ko­joj su sta­no­va­le u sa­ra­jev­skom na­se­lju Gr­ba­vi­ca. Ubio ih je iz snaj­pe­ra pri­pad­nik 101. bri­ga­de tzv. Ar­mi­je RBiH. Iako je, pre­ma sa­zna­nji­ma me­di­ja, ubi­ca de­voj­či­ca iden­ti­fi­ko­van, ni­ka­da ni­je iz­ve­den pred li­ce prav­de. Tu­ži­la­štvu i Su­du BiH ni­je ni­šta zna­či­la ni či­nje­ni­ca da je taj mon­strum ubio de­voj­či­ce dan na­kon sklo­plje­nog spo­ra­zu­ma o pri­mir­ju ko­ji su nad­gle­da­li pri­pad­ni­ci me­đu­na­rod­nih sna­ga.

Osim Mi­li­ce i Na­ta­še, ko­je su sa­hra­nje­ne jed­na po­red dru­ge na gro­blju Mi­lje­vi­ći u Is­toč­nom Sa­ra­je­vu, na­do­mak gra­da u ko­jem su ro­đe­ne, kao žr­tve mr­žnje mu­sli­man­skih rat­ni­ka pre­ma sve­mu što je srp­sko stra­da­li su još še­sto­ro uče­ni­ka OŠ „Sve­ti Sa­va”. Mu­sli­man­ski ra­di­kal­ni bo­jov­ni­ci pre­ki­nu­li su još na de­se­ti­ne tek za­po­če­tih ži­vo­ta, a ni­je ma­li broj ni de­ce ko­ja su do­ži­ve­la lak­še ili te­že ra­nja­va­nje.

Srp­ski član Pred­sed­ni­štva BiH Želj­ka Cvi­ja­no­vić, ko­ja je pri­su­stvo­va­la ju­če­ra­šnjem obe­le­ža­va­nju u Is­toč­nom Sa­ra­je­vu, iz­ja­vi­la je da je ovo je­dan od naj­tu­žni­jih da­na u na­ci­o­nal­nom ka­len­da­ru. To je, ka­ko je re­kla, dan ka­da pla­če i tu­gu­je ce­la Sa­ra­jev­sko-ro­ma­nij­ska re­gi­ja, u ko­joj se sre­di­nom de­ve­de­se­tih go­di­na pro­šlog ve­ka sa­bra­lo sve srp­sko što je is­te­ra­no i pro­te­ra­no iz da­na­šnjeg sa­mo­zva­nog mul­ti­et­nič­kog Sa­ra­je­va.

„Ne­mo­gu­će je spo­zna­ti ni zlo ni­ti mon­stru­o­znost onih ko­ji su po­vla­či­li snaj­per­ske oba­ra­če zna­ju­ći da pu­ca­ju u ne­vi­nu de­cu i za­u­vek ga­se nji­ho­ve ži­vo­te. To­ga su bi­le sve­sne i ubi­ce Na­ta­še Učur i Mi­li­ce La­lo­vić, ko­je su snaj­per­skim hi­ci­ma hlad­no­krv­no li­kvi­di­ra­ne baš na da­na­šnji dan pre 29 go­di­na”, na­ve­la je Cvi­ja­no­vi­će­va.

Sve­do­ci smo, do­da­la je, ko­li­ko je zlo­či­na nad srp­skim na­ro­dom do da­nas osta­lo ne­ka­žnje­no. „To nas do­dat­no oba­ve­zu­je da pam­ti­mo na­še žr­tve, jer bi bio greh pre­pu­sti­ti ih za­bo­ra­vu. Sve dok je se­ća­nja na njih, do ta­da će­mo zna­ti ko­li­ko je stra­šna ce­na ko­jom je pla­će­na na­ša slo­bo­da ko­ja se zo­ve Re­pu­bli­ka Srp­ska”, do­da­la je, na­po­me­nuv­ši da „ta­mo gde ne­ma prav­de za sve, ni­ka­da ne mo­že bi­ti ni po­ve­re­nja”.

Osim čla­no­va po­ro­di­ca ubi­je­ne de­ce, slu­že­nju po­me­na u dvo­ri­štu OŠ „Sve­ti Sa­va”, gde su na spo­men-obe­lež­je po­lo­že­ni i ven­ci, pri­su­stvo­va­li su i iza­sla­nik pred­sed­ni­ka RS Uroš Bje­li­ca, v. d. di­rek­to­ra Re­pu­blič­kog cen­tra za is­tra­ži­va­nje ra­ta, rat­nih zlo­či­na i tra­že­nje ne­sta­lih li­ca Vik­tor Nu­ždić, pred­stav­ni­ci re­pu­blič­kih i lo­kal­nih in­sti­tu­ci­ja, gra­do­na­čel­nik Is­toč­nog Sa­ra­je­va Lju­bi­ša Ćo­sić, na­čel­ni­ci grad­skih op­šti­na, đa­ci, pro­fe­so­ri i mno­gi gra­đa­ni Is­toč­nog Sa­ra­je­va.