Za naj­sta­ri­ju ži­telj­ku baka Živku opštinska torta na dar

20. 08. 2024. 07:36

Ба­ка Жив­ка је спе­ци­јал­ну го­шћу до­че­ка­ла ка­ко то оби­ча­ји на­ла­жу – сто­је­ћи (Фо­то ГО Па­ли­лу­ла)

U Ve­li­kom Se­lu, pet­na­e­stak ki­lo­me­ta­ra uda­lje­nom od cen­tra na­šeg gra­da, ži­vi Živ­ka Ma­tić. Po­zna­ti­ja kao ba­ka Živ­ka, ona je naj­sta­ri­ja ži­telj­ka ovog pa­li­lul­skog se­la do ko­ga se za tri­de­se­tak mi­nu­ta sti­že ko­li­ma. Ču­ve­na ba­ka Živ­ka ko­ju po­zna­ju ge­ne­ra­ci­je i ge­ne­ra­ci­je ku­pa­ca na Pa­li­lul­skoj pi­ja­ci na­pu­ni­la je 94 go­di­ne. Njen ro­đen­dan obe­le­ži­la je po­ro­di­ca, ali je ove go­di­ne po­se­ban gost bi­la Iva­na Me­dić, pred­sed­ni­ca op­šti­ne Pa­li­lu­la.

Ba­ka Živ­ka je go­šću do­če­ka­la baš ona­ko ka­ko to na­ši sta­ri obi­ča­ji na­la­žu – sto­je­ći. Ote­ža­le su no­ge, go­di­ne sti­sle, a vi­še­de­ce­nij­ski te­žak rad osta­vio svoj pe­čat pa se da­nas ba­ba Živ­ka te­že kre­će, ali ide uz po­ma­ga­la.

S po­što­va­njem, ši­ro­kim osme­hom na li­cu i još ve­ćim za­gr­lja­jem za­hval­no­sti po­zdra­vi­la je pred­sed­ni­cu. Po­že­le­la joj je „do­bro zdra­vlje i do­bru pa­met”.

– Že­lim Vam, ta­ko­đe, do­bro zdra­vlje i da sla­vi­mo za­jed­no Vaš ro­đen­dan i sle­de­će go­di­ne – od­go­vo­ri­la je pred­sed­ni­ca i uru­či­la joj tor­tu u ime op­šti­ne Pa­li­lu­la. Obra­dva­la se iskre­no ba­ka Živ­ka, ko­ja sa po­ro­di­com ži­vi u Ve­li­kom Se­lu ko­je je, pre­ma pre­da­nju, na­sta­lo još dav­ne 1510. go­di­ne

Ma­ti­ći su sta­ro­se­de­o­ci ovog se­la. Ba­ve se po­ljo­pri­vre­dom. Ima­ju i dan-da­nas te­zgu na Pa­li­lul­skoj pi­ja­ci. Tu je Živ­ka pre­da­no ra­di­la do pre ne­ku go­di­nu. Zna­le su je mu­šte­ri­je po kva­li­tet­noj ro­bi, po iz­da­šno­sti. Ni­kad ni­ko­me za­ki­nu­la ako ni­je da­la vi­še, ču­ve­no „da pre­teg­ne”.

„Div­na, pa­žlji­va, pu­na lju­ba­vi”, ta­ko je opi­su­ju kom­ši­je. A ži­vot ovu vre­me­šnu Pa­li­lul­ku ni­je ma­zio. Su­pru­ga je iz­gu­bi­la u sa­o­bra­ćaj­noj ne­sre­ći, a njoj su osta­le ozbilj­ne po­vre­de te­la, ali i div­ne uspo­me­ne na za­jed­nič­ki ži­vot u lju­ba­vi sa svo­jim mu­žem. Kom­ši­je ka­žu da su se „film­ski vo­le­li”. Po do­bro­ti svo­ga sr­ca i vred­no­ći ko­ja kra­si me­šta­ne ovog na­se­lja, Živ­ka je na­sta­vi­la da ži­vi i da se bo­ri do da­na­šnjeg da­na.