Tražimo načine da očuvamo energetsku stabilnost
Фото: Ана Паунковић
Tek što smo odahnuli, pošto je pre dva dana nađeno rešenje budućeg načina plaćanja ruskog gasa preko Gasprombanke kojoj su SAD uvele sankcije, a kojim se i Srbija snabdeva, za našu zemlju se pojavio još veći problem. Naime, predsednik Srbije Aleksandar Vučić je najavio mogućnost uvođenja američkih sankcija Naftnoj industriji Srbije (NIS), koja je dominantan uvoznik i prerađivač nafte i koja snabdeva gotovo 70 odsto domaćeg tržišta. S druge strane, cene gasa nastavljaju da rastu na svetskom tržištu, a dodatne količine iz Azerbejdžana neće biti sasvim dovoljne za slučaj eventualnih prekida isporuke da nadomeste manjkove. Po svemu sudeći, Srbiju čeka duga i teška zima.
Odluka o uvođenju sankcija NIS-u je geopolitička, usmerena protiv Ruske Federacije, za koje su postojale indicije i koja će, ako se ozvaniči, imati teške posledice po nas. Nastavićemo da tražimo načine da zaštitimo svoje ekonomske interese i očuvamo energetsku stabilnost, kaže u razgovoru za „Politiku” ministarka rudarstva i energetike Dubravka Đedović Handanović.
Upravo je završen ministarski godišnji sastanak Energetske zajednice u Beču. Šta su poruke sa sastanka?
Prošle godine smo bili označeni kao lider u sprovođenju reformi u okviru Energetske zajednice, a sa svim regulatornim izmenama koje smo za godinu dana pripremili i usvojili ove godine potvrdili smo svoju lidersku poziciju, kad su sektori električne energije i obnovljivih izvora energije u pitanju. Po pripremljenosti za spajanje tržišta smo ispred svih zemalja u regionu. Stvorili smo uslove da se naše tržište električne energije u bliskoj budućnosti spoji sa tržištem električne energije EU, što znači veću razmenu električne energije i potencijalno povoljnije cene za građane i privredu. To znači i da bismo u slučaju havarija, kakva je letos pogodila naš region, izuzev Srbije, imali jače kapacitete da odgovorimo kroz zajedničku saradnju sa zemljama EU i susedima. Srbija se okviru Energetske zajednice, što se tiče sektora energetike, ponaša gotovo kao deo EU i napredak koji beležimo je značajan i sa aspekta procesa pristupanja Uniji.
Razgovarali smo i o pripremljenosti za zimu i uslovima na tržištu električne energije, usled neizvesnosti zbog konflinkta u Ukrajini. Postojeće geopolitičke neizvesnosti stvaraju pritiske na cene gasa i električne energije, te pomno pratimo šta se događa na tržištu električne energije i imamo dovoljno rezervi energenata, kako bismo se na vreme zaštitili od eventualnih poremećaja.
Prisustvovali ste nedavno prezentaciji plana iskopavanja litijuma u okviru projekta „Zinvald litijum” u Frajbergu. Koliko smo daleko u pogledu zakona i propisa od Nemaca i ima li sličnosti i kojih sa eventualnim iskopavanjem litijuma kod njih i kod nas?
Poseta Saksonskoj rudarskoj upravi u Frajbergu i sastanak predsednika Aleksandra Vučića i kancelara Šolca važni su zbog razmene znanja i iskustva u rudarskim projektima i zaštiti životne sredine sa nemačkim stručnjacima. Videli smo i planove za iskopavanje litijuma u okviru projekta „Zinvald litijum” u Frajbergu, razgovarali sa dekanom rudarskog fakulteta i imali priliku da čujemo njihove stručnjake i planove o otvaranju litijumskog rudnika. Uvideli smo da nismo toliko daleko u pogledu zakona i propisa i razgovarali kako možemo da naučimo od njih i da se naši stručnjaci usavršavaju u Frajbergu i da razmenjujemo znanja.
Mnogi su govorili da Evropska unija, kao i Nemačka, ne planiraju da eksploatišu rude metala, međutim, tokom ove posete na najvišem nivou je potvrđeno da je Nemačka veoma odlučna u razvijanju litijumskih projekata. U Nemačkoj je već aktivno jedno procesno postrojenje za litijum, a samo u 2023. godini pokrenuta su tri litijumska projekta sa dozvolama u Evropskoj uniji, upravo u Nemačkoj, zatim Češkoj i Finskoj.
U poseti sa nama je, na poziv predsednika Vučića, bio i Petar Filipović iz Gornjih Nedeljica, koji nije naklonjen projektu „Jadar” i mislim da je dobro što je imao prilike da se lično uveri u planove i projekte koji se razvijaju u srcu Evropske unije, a tiču se ekstrakcije litijuma. Lako je reći da nešto ne može i ne treba, ali je pitanje kako da dođemo do nečega što je održivo, od čega će svi imati koristi, da primenom najbolje prakse razvijamo našu zemlju. Ako želimo na ulicama da vidimo električne automobile, ako želimo da proizvodimo struju iz solarnih panela i vetrogeneratora, ako svi imamo mobilne telefone i računare, ako želimo da se tehnologija razvija... to sve nije moguće bez mineralnih sirovina. I ne možemo da postignemo klimatsku neutralnost, ako ne budemo više rudarili. To je prepoznala i EU u Aktu o kritičnim mineralnim sirovinama, kroz koji je definisala da će do 2030. deset odsto ekstrakcije kritičnih mineralnih sirovina koje su potrebne Evropi biti sa evropskog tla. Poseta je bila važan korak i za implementaciju Memoranduma o strateškom partnerstvu Srbije i EU, koji je ogroman iskorak za odnose Srbije i EU.
Budući da je novim Zakonom o energetici ukinut moratorijum na nuklearke, da li ćemo, kada budemo sagradili novu ili imali udela u nekoj koja je u okruženju, moći da nadomestimo manjkove energije iz ugašenih termoblokova?
Ukidanje moratorijuma na izgradnju nuklearnih elektrana je istorijski i revolucionarni korak kojim smo ispravili grešku od pre više decenija. Srbija se odrekla mogućnosti da razmatra nuklearnu energiju, dok četiri zemlje u susedstvu imaju nuklearna postrojenja. Nuklearna energija se sve više u svetu razmatra kao rešenje za obezbeđivanje dovoljno stabilne i čiste energije u uslovima sve većih potreba. U Integrisanom nacionalnom energetskom klimatskom planu razmotrili smo scenario učešća nuklearne energije u energetskom miksu, sa konzervativnom prognozom puštanja u rad nuklearne elektrane 2045. godine. Imajući u vidu mapu puta razvoja nuklearnog programa, ukoliko bi sve potrebne aktivnosti pre izgradnje, kao i realizacija samog projekta izgradnje bile izvršene u definisanim rokovima, Srbija bi mogla posle 2040. godine da dobije nuklearnu elektranu koja bi u sinergiji sa proizvodnim kapacitetima iz OIE doprinela nadomešćivanju energije iz termoelektrana.
Hoće li će zbog ideje da se na više lokacija krene s gradnjom solarnih elektrana morati da poskupi struja do kraja naredne godine kako bi EPS mogao da finansira neki od ovih velikih projekata ili će se obezbediti drugi način finansiranja?
Samobalansirane solarne elektrane velikog kapaciteta su strateški projekat, one će proizvoditi u proseku oko 1.600 gigavat-sati električne energije, odnosno otprilike onoliko koliko uvozimo kad je sušna godina, zbog čega ovaj projekat ima još veći značaj sa aspekta isplativosti. Finansiranje izgradnje će biti osigurano kroz dugoročne povoljne investicione kredite.
Ukoliko zbog problema sa Bugarskom dođe do prekida isporuka gasa Turskim tokom, da li imamo dovoljno gasa na zalihama i hoće li nam deo količina iz Azerbejdžana nadomestiti eventualne manjkove?
Bugarska je prošle godine jednostrano, bez razgovora sa zemljama koje se nalaze na trasi Balkanskog toka, uvela takse na tranzit ruskog gasa koje nisu imale nikakvo pravno uporište u regulativama Evropske unije.
Srbija i Mađarska su protestovale kod Evropske komisije, s obzirom na to da su evropske institucije ranije odbacivale ovakve presedane i Bugarska je veoma brzo ukinula takse. Gasna interkonekcija Srbija–Bugarska, kojom smo povezani sa gasovodima TAP i TANAP i gasnim nalazištima u Kaspijskom moru, Srbiji omogućava diversifikaciju izvora snabdevanja, ali ne može nadomestiti kompletne potrebe za gasom. Pažljivo pratimo odnose SAD i Evropske unije sa Rusijom, pa i kada je u pitanju uvođenje sankcija Gasprombanci. Obezbedili smo dovoljne količine gasa, radimo na proširenju skladišta u Banatskom Dvoru i izgradnji novih gasnih interkonekcija sa Rumunijom i Severnom Makedonijom, koje će omogućiti još veću dostupnost gasa.
Svedoci smo da će nam u budućnosti trebati još više električne energije, zbog čega su nam važni novi proizvodni kapaciteti. Koji su projekti prioritetni u narednoj godini?
Najvažniji projekat u energetskom sektoru, koji je prepoznat i u programu „Skok u budućnost – Srbija 2027”, jeste izgradnja RHE „Bistrica”, druge reverzibilne hidroelektrane koju gradimo i najvećeg novog energetskog kapaciteta od oko 650 megavata, vrednosti oko jedne milijarde evra, koji ima veliki značaj za balansiranje i skladištenje energije. To je baterija, koja će nam obezbediti da skladištimo energiju iz hidropotencijala, dok ubrzano integrišemo kapacitete iz obnovljivih izvora energije. Kapaciteti iz solara i vetra su poslednje dve godine porasli za 83 odsto i bližimo se tome da nam 10 procenata ukupne instalisane snage bude iz vetra i sunca, što ćemo, nadam se, uspeti nakon drugog kruga aukcija za dodelu tržišnih premija za obnovljive izvore energije, koji je u toku i završava se u februaru naredne godine. Uz RHE „Bistrica”, u godinama pred nama, moći ćemo da obezbedimo dovoljno električne energije za svoje potrebe, posebno usled privrednog razvoja i rasta tražnje za električnom energijom. Očekujemo da sledeće godine počne realizacija sva tri projekta.
Nedavno smo potpisali ugovor o izgradnji solarnih elektrana kapaciteta jedan gigavat sa baterijskim skladištima od 200 megavata, koji je jedan od najvećih projekata obnovljivih izvora energije u Evropi. Biće u državnom, odnosno u vlasništvu EPS-a, kada se završi 2028. godine. Ovaj solarni park će dodatno podstaći lokalnu ekonomiju na jugoistoku zemlje, jer će se elektrane graditi u Lebanu, Zaječaru, Negotinu, Leskovcu i Bujanovcu. Gradimo i naftovod Srbija–Mađarska, to je prvi alternativni pravac za snabdevanje sirovom naftom, koji nam je potreban za dodatnu sigurnost snabdevanja.
Konačno, EPS preuzima novi termoblok B3 u Kostolcu. Zbog čega je to važno?
Ovo je istorijska nedelja za srpsku elektroprivredu, posle 35 godina EPS je preuzeo novi blok od 350 megavata u Kostolcu. TEKO B3 ima strateški značaj, jer doprinosi većoj energetskoj sigurnosti ne samo ove zime već i u narednim godinama u kojim nas očekuje sve veća tražnja za električnom energijom. Postrojenje projektovano u skladu sa visokim evropskim tehnološkim i standardima zaštite životne sredine činiće pet odsto proizvodnog portfolija EPS-a. Ovo je ujedno i prvi veliki proizvodni kapacitet koji je Srbija izgradila posle skoro četiri decenije, što je pokazatelj da se u energetiku dugo nije ulagalo i da sada moramo da gradimo brže i više da bismo ostali energetski sigurni i stabilni, uz pristupačne cene za građane i privredu.
Akcenat je stalno na zelenoj energiji. Možemo li zaista bez fosilnih goriva i TE na ugalj tako što ćemo se prepustiti suncu i vetru, a nijednog ni drugog nemamo dovoljno?
Mi se trenutno oslanjamo na ugalj i gas u proizvodnji električne i toplotne energije oko 70 odsto. Za samo 25 godina od danas, prema viziji i našim strateškim dokumentima, energetski sektor treba da bude dekarbonizovan, odnosno da se energija proizvodi iz čistih izvora, da kamioni, autobusi, automobili budu većinom električni, a da u isto vreme imamo stabilno napajanje i dovoljne količine energije za građane i privredu po pristupačnim cenama. To je jako izazovan zadatak, ali na istom zadatku je i većina razvijenog sveta. Ako želimo da budemo klimatski neutralni i da sačuvamo planetu za generacije koje dolaze, onda moramo da nastavimo putem energetske tranzicije.
Usvojili smo strateška dokumenta kojima težimo da postignemo ove ciljeve, ali treba imati u vidu taj proces nije jednostavan, da je skup i da ne može da se završi preko noći. Ugalj kao domaći resurs će postepeno biti menjan kapacitetima iz OIE, dok u kraćem roku nove bazne kapacitete treba da omoguće gasne elektrane, a u dužem roku potencijalno nuklearne elektrane, uz izgradnju dve reverzibilne hidroelektrane „Bistrica” i „Đerdap 3”. Srbija će energetsku tranziciju sprovoditi postepeno, uz uvažavanje ekonomskih, socijalnih i energetskih interesa svih učesnika u ovom procesu. Srbija će početkom naredne godine na mreži imati i prvi vetropark u Kostolcu, a treba da bude završena i revitalizacija prvog agregata u reverzibilnoj hidroelektrani Bajina Bašta posle 42 godine.
Koliko će to doprineti povećanju sigurnosti snabdevanja?
Ove godine smo i započeli i završavamo važne zadatke u energetici na koje se čekalo decenijama. U završnoj fazi je revitalizacija reverzibilne hidroelektrane „Bajina Bašta”, koja se izvodi prvi put nakon 20 godina od poslednjeg velikog remonta. Ovo je jedina RHE koju trenutno imamo u našem elektroenergetskom sistemu sa mogućnošću skladištenja energije i njenog korišćenja u trenucima kada je izuzetno potrebna. Revitalizacijom agregata produžićemo radni vek elektrane za narednih 20-25 godina. „Elektroprivreda Srbije” sve više ozelenjuje svoj portfolio, aktivno učestvuje u energetskoj tranziciji i uveliko se posle mnogo izazova konačno grade prvi proizvodni kapaciteti iz OIE–SE „Petka” kapaciteta 9,75 megavata i vetroparkt „Kostolac” kapaciteta 66 megavata, koji će biti na mreži sledeće godine i koji će proizvoditi čistu energiju za desetine hiljada domaćinstava. Svaki novi proizvodni kapacitet povećava sigurnost snabdevanja za naše građane i privredu, što je izuzetno bitno zbog trenda rasta potrošnje tokom cele kalendarske godine, što je vrelo leto za nama pokazalo.
Da li će se graditi gasna elektrana sa Azerbejdžanom i koliko je to isplativo, ako znamo da se tako dobija najskuplja struja?
Azerbejdžan je prijateljska zemlja sa kojom imamo strateško partnerstvo i izuzetne odnose u energetskom sektoru. Tokom nedavne posete predsednika Ilhama Alijeva Srbiji, kao i tokom posete predsednika Aleksandra Vučića Azerbejdžanu, razgovarali smo o mogućnosti gradnje gasnih elektrana koje bi nam obezbeđivale baznu energiju. One bi omogućile nove proizvodne kapacitete električne, kao i toplotne energije, uz manje zagađenje životne sredine u odnosu na termoelektrane. Azerbejdžan većinu električne energije dobija iz elektrana na prirodni gas, odnosno imaju veliko iskustvo u izgradnji gasnih kapaciteta. S obzirom na to da postoji fizička povezanost Srbije i Azerbejdžana preko gasovoda TAP i TANAP, postoji zajednički interes za saradnju u izgradnji ovih proizvodnih postrojenja u našoj zemlji. Sledeće nedelje razgovaraćemo sa delegacijom iz Azerbejdžana o planu razvoja projekta gasne elektrane. Srbija u kratkom roku mora da obezbedi dodatne kapacitete bazne energije i unapredi energetsku bezbednost.