De­ce­ni­ja ži­let ži­ce na gra­ni­ci Sr­bi­je i Ma­đar­ske

Aleksandra Isakov

17. 09. 2025. 19:30

(Фото А. Исаков)

Su­bo­ti­ca/Hor­goš – Pre jed­ne de­ce­ni­je, po­li­tič­ka i eko­nom­ska sli­ka Evro­pe i sve­ta u sep­tem­bar­skoj no­ći ob­li­ko­va­na je u ma­lom ma­đar­skom po­gra­nič­nom se­lu. U me­stu Re­ske, su­če­li­ce na­šem Hor­go­šu, sku­pi­lo se mno­go voj­ske, po­li­ci­je, ali i me­di­ja iz svih kra­je­va sve­ta. Dok su is­ti­ca­li po­sled­nji sa­ti tog 15. sep­tem­bra 2015. go­di­ne ma­đar­ska voj­ska je uve­žba­no raz­vla­či­la ži­let ži­cu na gra­ni­ci iz­me­đu Sr­bi­je i Ma­đar­ske. Voj­ni­ci su bi­li do­bro opre­mlje­ni za­šti­tom i uve­žba­ni, pre te no­ći ži­let ži­cu po­sta­vi­li su već na svih 175 ki­lo­me­ta­ra gra­nič­ne li­ni­je iz­me­đu Sr­bi­je i Ma­đar­ske. Ako se iz­u­zmu lo­kal­ni kon­flik­ti, bi­la je to neo­bič­na sli­ka da se na­kon Dru­gog svet­skog ra­ta iz­me­đu dve dr­ža­ve u mi­ru po­vla­či ži­ca sa se­či­vom i gra­ni­ca go­to­vo her­me­tič­ki za­tva­ra.

Do me­sta gde se te no­ći utvr­đi­va­la me­đa tre­ba­lo je pro­ći gra­nič­ni pre­laz Hor­goš 2 – Re­ske i za­ći u šu­mu u po­gra­nič­nom po­ja­su. Po mra­ku, iz­me­đu dr­ve­ća, sve pra­te­ći gra­nič­nu li­ni­ju i pru­gu ko­jom je ta­da još sa­o­bra­ćao voz iz­me­đu Sr­bi­je i Ma­đar­ske od­jed­nom se sti­za­lo do či­sti­ne na ko­joj je vla­da­la ve­li­ka gu­žva.

Broj­ni no­vi­na­ri iz agen­ci­ja i re­dak­ci­ja raz­vu­kli su ka­blo­ve, sni­ma­te­lji su sa ka­me­ra osve­tlja­va­li re­por­te­re ko­ji su iz­ve­šta­va­li. Uži­vo iz sr­ca hor­go­ške pe­šča­re te­kli su iz­ve­šta­ji na svim je­zi­ci­ma sve­ta. Iz­me­đu raz­vu­če­nih ka­blo­va za mi­kro­fo­ne i na­pa­ja­nja stru­je, jer sve re­dak­ci­je na­sto­ja­le su da pri­đu što bli­že me­stu de­ša­va­nja, smi­re­no su se pro­vla­či­li pri­pad­ni­ci ma­đar­ske voj­ske. Ovo­ga pu­ta ni­je bi­lo ner­vo­ze što se go­mi­la lju­di mu­va u po­gra­nič­noj zo­ni. Ljud­ski gla­so­vi me­ša­li su se sa udar­ci­ma če­ki­ća ko­ji­ma se ži­let ži­ca pri­ki­va­la uz ogra­du. Pod tam­nim ne­bom, oštrim zvu­kom su­da­ra me­ta­la sa me­ta­lom Ma­đar­ska je sla­la po­ru­ku: ne­ma to­le­ran­ci­je za ile­gal­nu mi­gra­ci­ju.

Od uda­ra če­ki­ća mno­gi­ma se ta­da či­ni­li da se to za­ki­va po­sled­nji ek­ser u kov­čeg Evrop­ske uni­je, da su po­ga­že­ni osnov­ni prin­ci­pi hu­ma­no­sti i so­li­dar­no­sti na ko­ji­ma bi tre­ba­lo da po­či­va sa­vez naj­ra­zvi­je­ni­jih, ali i ne­kih od naj­bo­ga­ti­jih dr­ža­va Sta­rog kon­ti­nen­ta. Ali ima i dru­ga stra­na. U ci­lje­vi­ma i vred­no­sti­ma ko­je Evrop­ska uni­ja že­li da ostva­ri unu­tar svo­jih gra­ni­ca sto­ji: „nu­di­ti slo­bo­du, si­gur­nost i prav­du bez unu­tar­njih gra­ni­ca, s od­go­va­ra­ju­ćim me­ra­ma na spolj­nim gra­ni­ca­ma ra­di re­gu­li­sa­nja azi­la i imi­gra­ci­je, te spre­ča­va­nja i su­zbi­ja­nja kri­mi­na­la”.

Ma­đar­ska je od­luč­na bi­la da to ostva­ri. Da­ni pred i ne­po­sred­no po za­tva­ra­nju gra­ni­ce ži­let ži­com bi­li su ha­o­tič­ni, pu­ni na­si­lja i na­pe­to­sti. Mi­gran­ti ko­ji su pre to­ga go­to­vo dve go­di­ne pri­sti­za­li u ve­li­kom bro­ju, sve­sni da se usko­ro za­tva­ra pro­la­zak u Ma­đar­sku, sa­da su na nje­ne ju­žne gra­ni­ce Ma­đar­ske na­hru­pi­li u du­gim ko­lo­na­ma. Taj ta­las mi­gra­na­ta iz ze­ma­lja Azi­je i Afri­ke ne­ko je na­zvao se­o­bom na­ro­da, i bio je upra­vo to, u du­gom pe­ša­če­nju is­tra­ja­va­la su de­ca, maj­ke, mu­škar­ci, star­ci, in­va­li­di, no­se­ći sa­mo naj­ne­op­hod­ni­je, uve­re­ni da se sa ove stra­ne gra­ni­ce na­la­zi sve ono što im je po­treb­no.

Pri­ti­sak mi­gra­na­ta bio je na gra­nič­nom pre­la­zu Hor­goš, ko­ji se na­la­zi na auto-pu­tu, ali isto ta­ko i na pre­la­zu Hor­goš 2, na ma­gi­stral­nom pu­tu. U po­ku­ša­ju da od­bra­ne te­ri­to­ri­ju ze­mlje, ma­đar­ska gra­nič­na po­li­ci­ja i voj­ska po­sta­vi­li su me­tal­nu ogra­du na gra­nič­nom pre­la­zu, ko­ju su mi­gran­ti na­sto­ja­li da pro­va­le i od­gur­nu, si­lo­vi­to su na­sr­ta­li na gra­ni­cu ko­ja ih je de­li­la od nji­ho­ve te­žnje da stig­nu u Evro­pu bla­go­sta­nja.

Ile­gal­ni mi­gran­ti pre za­tva­ra­nja ži­ce da­ni­ma su bi­li uz gra­ni­cu, a nji­ho­vo ne­str­plje­nje po­ste­pe­no je do­sti­za­lo kul­mi­na­ci­ju ka­da su u gru­pa­ma na­le­ta­li na gra­nič­ni pre­laz. U jed­nom tre­nut­ku, Ma­đar­ske oru­ža­ne sna­ge is­pa­li­le su su­za­vac, ču­li su se puc­nji, pa­tro­ne sa su­zav­cem pre­le­ta­le su i na stra­nu Sr­bi­je. Bi­lo je po­vre­đe­nih i iz­u­bi­ja­nih i me­đu mi­gran­ti­ma, no­vi­na­ri­ma ko­ji su pra­ti­li de­ša­va­nja, ali i me­đu ma­đar­skim voj­ni­ci­ma.

„Ma­đar­ska ne­će bi­ti ze­mlja mi­gra­na­ta. Po pi­ta­nju mi­gra­ci­ja ne pra­vi­mo kom­pro­mi­se”, na­pi­sao je ju­če uju­tru Vik­tor Or­ban, ta­da pre de­ce­ni­ju i sa­da pre­mi­jer Ma­đar­ske, u svo­joj ob­ja­vi na „Fej­sbu­ku”. U okvi­ru al­bu­ma fo­to­gra­fi­ja pod na­zi­vom „De­set go­di­na se su­prot­sta­vlja­mo” pod­se­tio je na de­ša­va­nja pre jed­ne de­ce­ni­je i na­pi­sao: „De­set go­di­na. Jed­na de­ce­ni­ja. To­li­ko vre­me­na bra­ni­mo svo­ju do­mo­vi­nu i Evro­pu od ile­gal­ne mi­gra­ci­je. Pre de­set go­di­na uve­li smo le­gal­no za­tva­ra­nje gra­ni­ce. U Bri­se­lu su lu­pa­li po sto­lu i pre­ti­li, u za­pad­nim cen­tri­ma nas ži­go­sa­li. Ali mi Ma­đa­ri smo iz­dr­ža­li. Za­tvo­ri­li smo ju­žnu gra­ni­cu i ka­za­li da na ma­đar­sku ze­mlju mo­že da stu­pi sa­mo onaj ko­me mi do­zvo­li­mo”, sto­ji u ob­ja­vi pre­mi­je­ra Or­ba­na na dru­štve­nim mre­ža­ma.

Ži­let ži­ca na gra­ni­ci ne sa­mo što je op­sta­la već je i to­kom pret­hod­ne de­ce­ni­je oja­ča­na. Unu­tar ma­đar­ske te­ri­to­ri­je po­dig­nu­ta je još jed­na ogra­da, a iz­me­đu njih po­sto­ji ser­vi­sni put za kre­ta­nje vo­zi­la oru­ža­nih sna­ga, kroz spo­lja­šnju je 2017. go­di­ne pu­šte­na stru­ja ni­ske vol­ta­že, a on­da je pre tri go­di­ne ogra­da po­dig­nu­ta još za je­dan me­tar u vi­si­nu. Isto ta­ko ra­ni­je je na­ja­vlje­no da će ogra­da ići i is­pod ze­mlje, ali o to­me ni­je bi­lo vi­še de­ta­lja. Duž ogra­de po­sto­je ka­pi­je, kroz ko­je se ile­gal­ni mi­gran­ti uhva­će­ni u po­gra­nič­nom pod­ruč­ju prak­tič­no vra­ća­ju na te­ri­to­ri­ju ze­mlje iz ko­je su ušli, od­no­sno u Sr­bi­ju.

Sve do pre dve go­di­ne ka­da su u sve­o­bu­hvat­noj ak­ci­ji srp­ske po­li­ci­je uklo­nje­ni mi­grant­ski kam­po­vi u po­gra­nič­nom pod­ruč­ju sa na­še stra­ne, ile­gal­ni mi­gran­ti na­sto­ja­li su da se ne­ka­ko do­mog­nu Evrop­ske uni­je. U po­čet­ku, po­ku­ša­li su da se­ku ogra­du „cvik­can­gla­ma”, ne­ret­ko su osta­ja­li za­ka­če­ni za ogra­du, ko­ja im je na­no­si­la te­ške po­vre­de. Po­tom su „ot­kri­ve­ne” du­gač­ke le­stve, a ma­đar­ska po­li­ci­ja po­vre­me­no je pu­šta­la vi­deo-snim­ke na ko­ji­ma se vi­di ka­ko mi­gran­ti na njih ba­ca­ju ka­me­ni­ce i te­ške pred­me­te. Ži­let ži­ca ni­je uga­si­la na­de da je mo­gu­će sti­ći do Evro­pe, i ile­gal­ni mi­gran­ti, go­nje­ni svo­jim bi­lo po­li­tič­kim bi­lo eko­nom­skim iz­be­gli­štom, i da­lje na­sto­je da se ne­ka­ko do­mog­nu svog ci­lja. Ali na­kon sed­mi­ca i go­di­na u ko­ji­ma se go­vo­ri­lo o hi­lja­da­ma, po­da­ci ma­đar­ske po­li­ci­je iz pret­hod­ne sed­mi­ce po­ka­zu­ju da je za se­dam da­na uhva­će­no oko 250 mi­gra­na­ta, od če­ga je 81 vra­ćen pre­ko ka­pi­je, 169 oso­ba je spre­če­no da pre­đe gra­ni­cu, a jed­no li­ce je uhva­će­no i pro­tiv nje­ga će bi­ti po­kre­nut po­stu­pak.