Zašto je stopiran Trampov kompleks u Beogradu

Jelena Milić

19. 12. 2025. 20:00

Фото А. Васиљевић

Odlaganje realizacije izgradnje hotelsko-poslovnog kompleksa oko ruševina Generalštaba SRJ srušenog tokom NATO bombardovanja, izgrađenog tokom autoritarnog socijalističkog režima na mestu gde su bile nesrušene zgrade Generalštaba kraljevske vojske, loša je vest za sve građane Srbije koji teže životu u demokratskom društvu. 
U izjavi predstavnika kompanije „Afiniti partners”, uključene u realizaciju projekta, kaže se da se povlače „u ovom trenutku”. U engleskom jeziku fraza „at this time” implicira da je odluka privremena ili da zavisi od aktuelnih okolnosti koje se mogu promeniti. U reakcijama opoziciono nastrojenog dela društva u Srbiji koje su zatrpale javni prostor izneto je mnogo spekulacija, a malo činjenica, pokazano je dosta neznanja i malicioznosti, primetilo se sve i svašta osim da se u izjavi implicira privremenost odluke o povlačenju. 
Novonastale prilike moraju se analizirati iz dva ugla: geopolitičkih okolnosti koje su mogle uticati na odluku o povlačenju i pravosudno-političkih propusta načinjenih u Srbiji i neizvesnosti oko NIS-a, koji su olakšali da se ona donese. 
Džared Kušner, zet aktuelnog predsednika SAD Donalda Trampa, koji je na čelu „Afiniti partnersa”, pored poslovnih aktivnosti direktno učestvuje u ključnim pregovorima administracije oko Ukrajine i Gaze, kao što je bio uključen u važne aktivnosti na Bliskom istoku tokom prvog Trampovog mandata. U trenutku objave o privremenom povlačenju iz posla u Beogradu, američki pregovarački tim za Ukrajinu objavio je da se ozbiljno razgovara o mogućnosti da se na delu okupirane Ukrajine formira „posebna ekonomska zona”, te da se tu nalaze velike rezerve litijuma. Može se pretpostaviti da su Kušnerovoj firmi potrebna tekuća sredstva za garancije eventualnih ulaganja koje mogu pomeriti tok pregovora na jednu ili drugu stranu u Ukrajini i Gazi, ka ishodima koji donose prilike za brži profit i veći geopolitički uticaj nego što je to trenutno hotel u Beogradu. No, ni njega ne treba gledati samo u smislu profita već i kao deo šireg plana za prevazilaženje prepreka na Balkanu koje koče njegov ekonomski napredak, u ovom slučaju odnos Beograda i Prištine, kao što je to bio slučaj i tokom prve administracije. Ekonomske zone na delovima teritorija oko kojih postoje oprečni stavovi strana u sukobu, bile su deo i Vašingtonskog sporazuma. 
Neizvesnost oko statusa NIS-a drugi je vrlo objektivan faktor za trenutno odlaganje učešća u projektu, verovatno ključni. Potez je poruka vlastima u Srbiji da počnu da grade političko-pravni teren za preuzimanje vlasništva NIS-a i promenu rukovodećeg kadra. Rusko ponašanje Srbiji daje sva moralna prava za ovakav potez. Uslovljavanje gasnom formulom na duži period ogolilo bi realniji ruski odnos prema Srbiji nego što deo javnosti želi da vidi. Otrežnjenje je dobro za demokratizaciju Srbije, koja se ne može sprovesti bez rešavanja pitanja Kosova, a pitanje je da li je to u interesu Rusije, jer se time smanjuje njen uticaj . Ako je „Trampov” kompleks u Beogradu i politička poruka, čiji je ishod približavanje Srbije političkom Zapadu, onda je logično da postoji skepsa da se može uspešno realizovati ako preko većinskog vlasništva NIS-a Rusi imaju veliki uticaj koji ga može potkopavati. Status NIS-a verovatno je deo i šireg konteksta pregovora o Ukrajini. 
Političko-pravni galimatijas domaćih aktera, preuveličan i vrlo dobro iskorišćen od protivnika približavanja Srbije Trampovoj Americi u okolnostima njene zauzetosti drugim aktivnostima, takođe je doprineo da se kompanija za sada povuče. Odgovornost leži i na delu aktuelne vlasti. Ne ulazeći u razloge zašto, činjenica je da zaduženi za obezbeđivanje početnih zakonskih uslova za realizaciju projekta nisu sproveli legitiman i zakonit postupak iniciranja izrade stručnog elaborata u kojem bi se dali argumenti za skidanje svih zaštita sa objekata u pitanju, stavljanja elaborata na javnu raspravu, te slanja predloga vladi u slučaju njegovog prihvatanja. Procenjuje se da ovakav postupak može da traje kratko, oko mesec dana. Oni koji su ovu grešku napravili treba da se ponašaju patriotski odgovorno i puste nadležne pravosudne organe da utvrde ima li elemenata krivičnog dela. Slično su nedavno uradili i neki drugi ministri, akteri za čijeg se mandata desila tragedija u Novom Sadu. Ministarska se odbija, ako traži nešto nezakonito. Isto kao i generalska. I predsednička. 
Geopolitičke okolnosti i političko-pravni propusti u Srbiji, koji su možda takođe od nekog podsticani, idu u prilog tezi predsednika Vučića da postoji operacija udaljavanja Srbije od Trampove administracije prevashodno preko njegovog diskreditovanja. Zašto? 
Tokom prvog Trampovog mandata američke demokrate i njihovi analitičari koji su svedočili kao „nezavisni eksperti” pred različitim relevantnim odborima u SAD, poput večnog Edvarda Džosepa, deo uticajnih američkih i evropskih tinktenkova, zvaničnici nekih zemalja članica EU i zvaničnici EU poput Federike Mogerini i, naravno, delo pay to play or slay regionalne NVO scene, intenzivno su potkopavali mogućnost neortodoksnog kompromisnog rešenja statusa Kosova koje se tada aktivno tražilo. Bez obzira na to što bi on na duge staze Beogradu i Prištini olakšao put ka Evropskoj uniji, i što je u tom periodu javnost Srbije većinski podržavala jačanje saradnje sa SAD u odbrani i bezbednosti, što posebno treba imati u vidu. Hašim Tači je optužen i priveden upitnom međunarodnom ad hok telu tek posle dvadesetak godina, upravo u trenutku kad je mogao Prištinu da ubedi na sporazum kojim ona u stvari nije gubila mnogo. 
Ignorisanje činjenice da je u okviru Trampovog kompleksa u Beogradu trebalo da se izgradi i memorijal žrtvama NATO bombardovanja posebno je indikativan. To ne bi bio američki memorijal, već srpski, izgrađen na simboličkom mestu, u čijoj realizaciji učestvuju i SAD, predvodnica tog bombardovanja. Pomogao bi da javnost Srbije sagleda i nedopustive činove Miloševićevog režima koji su doprineli liberalnom intervencionizmu iz tog vremena, što je preduslov reuspostavljanja zdravijih odnosa sa Zapadom. „Hrabri” studenti koji „brane” ruševine Generalštaba nemušto i neodređeno odgovaraju šta on za njih simboliše. Nisu se setili da se prošetaju do Batajnice. Interesantno, ni mnogi njihovi zaštitnici i savetnici, navodno prozapadno orijentisani, to im ne savetuju, iako su to pre svima postavljali kao ultimatum. 
U saopštenju se primećuje: „Pošto značajni projekti treba da ujedinjuju, a ne da dele, i iz poštovanja prema narodu Srbije i gradu Beogradu, povlačimo našu prijavu i povlačimo se u ovom trenutku.” Vrlo glasna opoziciona manjina, vešta u internacionalizaciji svojih planova, a među njima je verovatno i potpuno popuštanje oko rešavanja pitanja Kosova da bi se stekle olakšavajuće okolnosti za nedemokratski dolazak na vlast, akteri koji nikad nisu učinili ništa za memorijalizaciju posledica bombardovanja, pre svega civilnih žrtava, zajedno sa studentima koji su u iluziji da su baš oni jednim događajem i pretnjom zaslužni za ovo odlaganje, uz posledice neodgovornih poteza dela vlasti koji su naprečac hteli nešto da postignu, stvorena je atmosfera podele koja ne odslikava stav većinske Srbije. Mnogo veće poštovanje narodu Srbije i građanima Beograda bilo bi ukazano ako bi se postigao kompromis da se jedan deo istorijski vrednih objekata ne ruši, a vođstvo u osmišljavanju i realizaciji memorijalnog dela kompleksa prepusti Republici Srbiji. 
Nadajmo se da će Trampova administracija konačno naći vreme za objektivnije i detaljnije sagledavanje aktuelnih prilika u Srbiji, te da će vlastima pomoći u borbi da se zaustavi demonizacija Srbije. Ona odgovara EU da tako ubrza napredak drugih zemlja ka članstvu, a Rusiji da zadrži nelegitiman deo uticaja. I jedno i drugo na duže staze otežava strateško partnerstvo sa SAD, koje nam je sada kada su njihove tenzije sa EU izraženije, potrebnije nego ranije ako želimo demokratizaciju. Hvale vredan gest solidarnosti predsednika Vučića prema svojim saradnicima, da pokuša da na sebe preuzme svu odgovornost za nastalu situaciju, treba odbiti patriotskim gestovima preuzimanja odgovornosti za vlastite propuste, što bi pomoglo izlasku iz sadašnje teške situacije.

*Politički analitičar

Prilozi objavljeni u rubrici „Pogledi” odražavaju stavove autora, ne uvek i uređivačku politiku lista