Svet na ivici recesije teže od one u vreme korone
Искрцавање америчких војника (Фото „Икс”)
Američki predsednik ne prestaje da iznenađuje izjavama o ratu protiv Irana za koji posle mesec dana od početaka razornih vazdušnih napada misli da će na kraju dobiti ako američka čizma kroči na tlo Islamske Republike.
Posle žestoke pretnje da će SAD postati „najgora noćna mora Iranu” ako ne prestane na njegov mir, samo nekoliko sati kasnije Donald Tramp je rekao da odlaže planove za početak uništavanja iranskih energetskih postrojenja za još 10 dana. Novi ultimatum Teheranu za otvaranje Ormuskog moreuza ističe 6. aprila.
Ali nažalost rat se sve više zahuktava. Poljski premijer Donald Tusk juče je izjavio da bi u idućim danima moglo doći do „nove eskalacije” na Bliskom istoku, pozivajući se na informacije koje je Varšava dobila od saveznika. Trampov nekadašnji partner u golfu, finski predsednik Aleksandar Stub bez uvijanja za „Politiko” upozorava: „Ako se sukob uskoro ne okonča, svet će ući u recesiju koja će po ekonomije država imati teže posledice od pandemije kovida.”
U medijskim nastupima Tramp pokušava da ostavi utisak ratnog komandanta koji sve drži pod kontrolom kao da je samo pitanje dana kada će se američka zastava zavijoriti na vrhu Milad tornja, simbola Teherana. Američki lider tvrdi da razgovori sa teheranskim režimom „idu veoma dobro” i kaže da pauzira „uništavanje energetskih postrojenja”. Iz Irana demantuju da se vode bilo kakvi pregovori.
„Razgovori su u toku i uprkos pogrešnim izjavama medija koji šire lažne vesti i drugih, idu veoma dobro”, rekao je Tramp i potom za Foks njuz dodao kako im je „dao rok od 10 dana, a da su oni tražili sedam”.
Ranije je američki predsednik pozvao iranske lidere da pregovaraju o okončanju skoro mesec dana dugog rata ili da se suoče sa daljim atentatima na visoke zvaničnike usred intenziviranih akcija SAD i Izraela. Ta pretnja je usledila nakon što je Izrael saopštio da je „razneo u vazduh i eliminisao” komandanta mornarice Revolucionarne garde, Alirezu Tangsirija, i nekoliko viših oficira u napadu na iransku luku Bandar Abas.
Ali postoji i druga strana medalje bombardovanja koje još uvek nisu bacilo na kolena teokratski režim. Četiri nedelje od početka masovne vazdušne ofanzive koja je trebalo da potraje samo četiri dana, SAD je u lošijoj poziciji u odnosu na Iran nego što su bile pre sukoba, konstatuje „Gardijan”. Sukob koji je SAD dosad stajao između 30 i 40 milijardi dolara, ne samo da nije prisilio Teheran na odustajanje od nuklearnog programa već je stvorio i novi problem. Vašington sada mora da pregovara o ponovnom otvaranju Ormuskog moreuza, ključnog plovnog puta za naftu i gas.
Korpus Iranske revolucionarne garde (IRGC) saopštio je juče da je Ormuski moreuz zatvoren za brodove iz i ka lukama iz neprijateljskih zemalja, odnosno saveznika i pristalica SAD i Izraela. Tramp je izjavio u četvrtak da je Iran, u okviru pregovora sa SAD, propustio 10 tankera sa naftom, ističući da taj potez pokazuje ozbiljnost Teherana u diplomatskim naporima za okončanje sukoba.
Tramp se pohvalio da je reč o „veoma velikom poklonu” vrednom ogromne sume novca, o kojem ranije nije želeo da govori detaljno. Ta izjava otkriva da se borba u Persijskom zalivu ne vodi samo na ratištu već i na berzi. Cena nafte je ključni pokazatelj iranskog uspeha u ovom sukobu. Kao rezultat blokade svetsko tržište ostaje u proseku bez 10 do 13 miliona barela nafte dnevno. A Iranu je dovoljno da cena nafte bude iznad 100 dolara po barelu kako bi uništio potražnju i poremetio globalnu privredu.
Po Vašington je ponižavajuće to što uprkos tome što u regionu ima 50.000 vojnika, mora da nemo gleda kako je Islamska Republika uspostavila efikasan sistem naplate uz obalu, gde brodari s iranskom mornaricom pregovaraju o ceni za slobodan prolazak svojih tankera. Teheran očito planira hoće da moreuz pretvori u izvor prihoda, po uzoru na Egipat i Suecki kanal. Prema nekim procenama, s obzirom na ogroman promet, Iran bi mogao zarađivati i do 80 milijardi dolara godišnje. Imajući sve ovo u vodu, „Gardijan” konstatuje da je teško pronaći ozbiljnog komentatora, bez obzira na nacionalnost ili stručnost, koji smatra da je prednost u ovom ratu trenutno na strani Amerike. Pozivajući se na istorijske paralele za Trampa bi Ormuski moreuz mogao postati ono što je u 16. veku bio Kale na francuskoj obali za englesku kraljicu Mariju Prvu Tjudor, poznatu kao Krvava Meri. Za Englesku je to simbolično bio bolan gubitak, jer je označio kraj vekovnih pretenzija na francusku teritoriju.
Zato Mairav Zonsein, viša analitičarka za Izrael pri Međunarodnoj kriznoj grupi, upozorava: „Postaje bolno jasno da SAD i Izrael ne samo da gube ovaj rat nego da je ovo jedan od najvećih strateških neuspeha Zapada, s najznačajnijim posledicama za regionalnu geopolitiku i globalnu ekonomiju od Drugog svetskog rata.”
Situacija na domaćem terenu takođe postaje zlokobna za šefa Bele kuće. Kurt Mils, izvršni direktor magazina „Amerikan Konzervativ”, naglašava da je Trampovo političko nasleđe na kocki u Iranu: „Ako se rat oduži, to će biti jedino po čemu će se pamtiti njegov drugi mandat.”
Budući da Teheran ne daje nikakve naznake da će prihvati plan Bele kuće za mir, Tramp je sve bliže odluci o pokretanju velike kopnene operacije. Predsednik SAD je uveren da bi takav vojni pritisak naterao Teheran na kapitulaciju, tvrdi zvaničnik jedne od država koje posreduju između Vašingtona i Teherana, piše „Tajms ov Izrael”.
Vašington je već poslao hiljade vojnika u region s ciljem zauzimanja iranskog iranskog ostrva Harg, ključnog terminala za izvoz nafte. Ali Bela kuća i Pentagon razmatraju slanje i dodatnog vojnog kontingenta od najmanje 10.000 boraca na Bliski istok, izjavio je visoki zvaničnik američkog Ministarstva obrane. Ako administracija predsednika Trampa odobri taj potez, to će značajno povećati broj američkih borbenih snaga u regionu (ima ih već oko 50.000), što će biti još jedan pokazatelj ozbiljnih priprema za moguću kopnenu operaciju u Iranu, piše portal „Aksios”.
Ali zvaničnik iz jedne od posredničkih zemalja upozorava da bi američke snage mogle relativno brzo zauzeti ostrvo, ali bi njegova dugoročna okupacija zahtevala znatno veći broj vojnika i dalji produžetak sukoba. To bi, kako navodi, daleko nadmašilo predviđeni okvir od četiri do šest nedelja koliko je Vašington procenjivao očekivano trajanje rata.
Vang i Dar: SAD i Iran da se vrate za pregovarački sto
Kina je spremna da unapredi stratešku komunikaciju i koordinaciju sa Pakistanom i da uloži napore za promociju mira i okončanje rata, izjavio je juče kineski ministar spoljnih poslova Vang Ji. Vang je to rekao u telefonskom razgovoru sa zamenikom premijera i ministrom spoljnih poslova Pakistana Mohamedom Išakom Darom, koji ga je informisao o najnovijoj situaciji u Iranu i stavovima Pakistana, saopštilo je kinesko Ministarstvo spoljnih poslova.
„Kina ceni neumorne napore Pakistana da deeskalira situaciju i podržava kontinuiranu ulogu ove države kao posrednika”, naveo je Vang, dodajući i da samo kroz razgovore mogu da se izbegnu dalje žrtve i gubici, spreči širenje sukoba i obnovi normalna plovidba u Ormuskom moreuzu.