Sreda, 10.06.2026. ✝ Verski kalendar € Kursna lista

Gurni teška vrata

Gurni teška vrata
Дра­га­на Мар­ти­но­вић Фо­то Д. Је­вре­мо­вић

Grad­ski mu­ze­ji u Va­lje­vu, Vra­nju, Za­je­ča­ru i Zre­nja­ni­nu naj­po­se­će­ni­ji su mu­ze­ji u Sr­bi­ji u po­sled­nje tri go­di­ne, dok je Mu­zej Pan­če­va od svo­jih po­se­ti­la­ca do­bio naj­lo­ši­ju oce­nu zbog to­ga što ne­ma svo­ju stal­nu po­stav­ku, a o pra­te­ćim pro­gra­mi­ma da i ne go­vo­ri­mo.

Ovo je sa­mo deo re­zul­ta­ta do­bi­je­nih iz is­tra­ži­va­nja ko­je je ne­dav­no spro­veo Za­vod za pro­u­ča­va­nje kul­tur­nog raz­vit­ka iz Be­o­gra­da pod ime­nom „Mu­zej­ska pu­bli­ka u Sr­bi­ji” sa ci­ljem da se do­bi­je ja­sni­ja sli­ka o po­se­ta­ma i na­či­ni­ma na ko­ji mo­že da se po­bolj­ša rad po­me­nu­tih kul­tur­nih in­sti­tu­ci­ja.

Od 88 mu­ze­ja u Sr­bi­ji u is­tra­ži­va­nju je uče­stvo­vao 31 mu­zej, i to 24 iz Sr­bi­je i se­dam naj­po­se­će­ni­jih mu­ze­ja iz Be­o­gra­da. Autor­ka pro­jek­ta je isto­ri­čar­ka umet­no­sti mr Dra­ga­na Mar­ti­no­vić ko­ja za naš list go­vo­ri o do­bi­je­nim re­zul­ta­ti­ma:

– Od an­ke­ti­ra­nih 1.723 is­pi­ta­ni­ka, že­ne či­ne 54,3 od­sto, a mu­škar­ci 45,7. Že­ne vi­še po­se­ću­ju umet­nič­ke i et­no­graf­ske mu­ze­je, a mu­škar­ci teh­nič­ke, voj­ne i isto­rij­ske. Kad je reč o go­di­na­ma sta­ro­sti, za­pa­ža se da se ni­jed­na sta­ro­sna gru­pa ne iz­dva­ja kao eks­trem­no vo­de­ća u od­no­su na dru­ge. Mu­ze­je naj­vi­še po­se­ću­ju is­pi­ta­ni­ci od 36 do 50 go­di­na (20,8 od­sto), po­tom oni od 13 do 18 go­di­na (19,4), a on­da od 19 do 26 go­di­na (18,7). No, ka­ko pro­cen­tu­al­no ova raz­li­ka ni­je ve­li­ka, za­klju­ču­je­mo da da­nas po­sto­ji ge­ne­ra­cij­ska ra­zno­vr­snost mu­zej­skih po­se­ti­la­ca. Od to­ga naj­ve­ći broj is­pi­ta­ni­ka je vi­so­ko­o­bra­zo­van (37,2 od­sto); uče­ni­ci i stu­den­ti či­ne 33,1 od­sto, dok je sa vi­šom struč­nom spre­mom za­be­le­že­no 8,9 od­sto, a sa sred­njom 4.

Pre­ma nje­nim re­či­ma, na pi­ta­nje „da li bi­ste vo­le­li da obi­đe­te iz­lo­žbu uz po­moć ku­sto­sa ili sa­mi”, od­go­vo­ri uka­zu­ju da su na­ši po­se­ti­o­ci vi­še za pa­si­van na­čin obi­la­ska sa ku­sto­som, jer se u gru­pi ose­ća­ju si­gur­ni­je.

– U mu­ze­ji­ma u sve­tu odav­no ima­te audio-vi­zu­el­na sred­stva i mo­ra­te sa­mi da se sna­la­zi­te, do­la­zi­te u bli­ski­ji kon­takt sa re­pli­ka­ma, ili sle­di­te glas ko­ji vam go­vo­ri „ka­ko da gle­da­te” od­re­đe­nu sli­ku. Na­ša pu­bli­ka, me­đu­tim, ni­je na­vi­kla na tu vr­stu ko­mu­ni­ka­ci­je, ili im ona u do­volj­noj me­ri ni­je po­nu­đe­na.

– Kod nas je još uvek ak­tu­el­na sta­ra pri­ča o „te­škim mu­zej­skim vra­ti­ma” ko­ja tre­ba gur­nu­ti, a on­da u toj mr­tvoj ti­ši­ni ne sme­te ni da pi­sne­te, ni­ti šta da pip­ne­te. Mo­žda zbog to­ga sa­mo jed­na tre­ći­na is­pi­ta­ni­ka či­ni re­dov­nu pu­bli­ku ko­ja u mu­ze­je do­la­zi jed­nom do dva pu­ta me­seč­no, dok su osta­li po­vre­me­ni po­se­ti­o­ci i do­la­ze u pro­se­ku jed­nom do dva pu­ta u tri me­se­ca – ka­že na­ša sa­go­vor­ni­ca.

Pre­ma re­zul­ta­ti­ma ovog is­tra­ži­va­nja, za­mer­ke po­se­ti­la­ca mu­ze­ja od­no­se se na ne­ja­sno pre­zen­to­va­ne iz­lo­žbe, ne­do­sta­tak in­for­ma­ci­ja o sa­mim eks­po­na­ti­ma, sit­no i ni­sko na­pi­sa­na ob­ja­šnje­nja, zbog če­ga mo­ra­ju da se sa­gi­nju, i ne­po­sto­ja­nje dvo­je­zič­nog nat­pi­sa. Ce­nom ula­zni­ce ve­ći­na je za­do­volj­na, što ne ču­di jer je uvek reč o sim­bo­lič­noj ci­fri.

– S dru­ge stra­ne, rad­no vre­me mu­ze­ja od­go­va­ra ve­ći­ni po­se­ti­la­ca, što nas opet ču­di jer svi mi rad­ni dan za­vr­ša­va­mo oko pet sa­ti a ta­da su i mu­ze­ji za­tvo­re­ni… Po­je­di­ni is­pi­ta­ni­ci, pak, pred­la­žu da mu­ze­ji ra­de ceo dan, a ne­ki su, in­spi­ri­sa­ni ma­ni­fe­sta­ci­jom Noć mu­ze­ja, da­li pred­log da mu­ze­ji ra­de i no­ću…

Ka­da je reč o ak­ci­ji Noć mu­ze­ja, na­ša sa­go­vor­ni­ca is­ti­če da je na osno­vu ove an­ke­te utvr­đe­no da tom pri­li­kom u mu­zej do­la­ze lju­di ko­ji ina­če ni­ka­da ne idu u mu­ze­je, a oni ko­ji su re­dov­ni po­se­ti­o­ci mu­ze­ja ta­da sva­ka­ko ne­će oti­ći u mu­zej jer, ka­ko su na­ve­li, ne že­le se gu­ra­ju. Ka­ko naj­če­šće po­se­ti­o­ci sa­zna­ju za iz­lo­žbe?

– Uglav­nom se oba­ve­ste pre­ko pri­ja­te­lja ili pu­tem štam­pe i bil­bor­da po gra­du, što je i ra­zu­mlji­vo jer svi mu­ze­ji ne­ma­ju in­ter­net pre­zen­ta­ci­ju. U tom smi­slu do­bar pri­mer da­ju Mu­zej Va­lje­va i Mu­zej gra­da No­vog Sa­da, ko­ji pot­pu­no uče­stvu­ju u ži­vo­tu lo­kal­ne za­jed­ni­ce, pra­te Eg­zit, po­sta­vlja­ju svo­ju re­kla­mu svu­da – u tak­si­ju, ka­fi­ću... A kad se već za­in­te­re­su­ju pre­ko re­kla­me, lju­di vo­le da ih pri ula­zu do­če­ka­ju mla­di vo­lon­te­ri, plan ka­ko da se sna­đu pri obi­la­sku iz­lo­žbe, pa da uđu u su­ve­nir­ni­cu i ka­fe­te­ri­ju, ili, ako su pen­zi­o­ne­ri, sed­nu na klu­pi­cu po­sle raz­gle­da­nja po­stav­ke…

Na­ša sa­go­vor­ni­ca na­vo­di da je o kul­tur­noj po­li­ti­ci mu­ze­ja raz­go­va­ra­la i sa ov­da­šnjim di­rek­to­ri­ma ovih in­sti­tu­ci­ja i da oni naj­če­šće ka­žu da za no­vi­te­te ovog ti­pa ne­ma­ju ma­te­ri­jal­nih i teh­nič­kih sred­sta­va, ali ona sma­tra da je tu vi­še reč o ne­do­stat­ku mo­ti­va­ci­je. Na­gla­ša­va da mu­ze­ji ili ne­ma­ju stal­nu po­stav­ku ili je ona kon­ci­pi­ra­na bez ži­vot­no­sti, na sta­rin­ski na­čin. Mu­ze­ji, is­ti­če, mo­ra­ju da bu­du otvo­re­ni­ji za že­lje gra­đa­na, za sa­vre­me­na stru­ja­nja u svo­joj sre­di­ni. Morali bi da obez­be­de par­king oko nji­ho­ve usta­no­ve, ram­pu za in­va­li­de, i or­ga­ni­zu­ju iz­lo­žbe za lju­de sa po­seb­nim po­tre­ba­ma (kao što su uči­ni­li u Na­rod­nom mu­ze­ju u Be­o­gra­du, i Mu­ze­ju Vu­ka i Do­si­te­ja).

Ko­men­ta­ri­šu­ći raz­li­ku u od­no­su na is­tra­ži­va­nje sa istom te­mom, ra­đe­no 1996, Dra­ga­na Mar­ti­no­vić pri­me­ću­je da su mu­ze­ji ta­da ima­li ve­ći pro­ce­nat re­dov­ne pu­bli­ke, što ob­ja­šnja­va ti­me da kri­zna vre­me­na lju­de vi­še „gu­ra­ju” kul­tu­ri gde pro­na­la­ze uto­či­šte.

– U sve­tu je re­for­ma mu­ze­ja po­če­la de­ve­de­se­tih, dok je kod nas ta­da iz po­zna­tih raz­lo­ga bio pot­pu­ni za­stoj. Za to vre­me, mu­ze­ji u sve­tu uti­ču na ur­ba­nu re­ge­ne­ra­ci­ju. Ta­ko je Gu­gen­hajm u Špa­ni­ji oži­veo či­tav Bil­bao – iz­lo­žbe su pit­ki­je i ni­su ne­do­stup­ne. Kod nas ne sa­mo što se go­di­na­ma ne gra­de no­vi mu­ze­ji, već se ni pro­sto­ri sta­rih fa­bri­ka ne pre­u­re­đu­ju u mu­ze­je. Ta­kvi pro­sto­ri na­ro­či­to bu­de ra­do­zna­lost po­se­ti­la­ca, ali i za njih se te­ško do­bi­ja­ju do­zvo­le…

Mir­ja­na Sre­te­no­vić

Komentari0
Molimo vas da sе u komеntarima držitе tеmе tеksta. Rеdakcija Politikе ONLINE zadržava pravo da – ukoliko ih procеni kao nеumеsnе - skrati ili nе objavi komеntarе koji sadržе osvrtе na nеčiju ličnost i privatan život, uvrеdе na račun autora tеksta i/ili članova rеdakcijе „Politikе“ kao i bilo kakvu prеtnju, nеpristojan rеčnik, govor mržnjе, rasnе i nacionalnе uvrеdе ili bilo kakav nеzakonit sadržaj. Komеntarе pisanе vеrzalom i linkovе na drugе sajtovе nе objavljujеmo. Politika ONLINE nеma nikakvu obavеzu obrazlaganja odluka vеzanih za skraćivanjе komеntara i njihovo objavljivanjе. Rеdakcija nе odgovara za stavovе čitalaca iznеsеnе u komеntarima. Vaš komеntar možе sadržati najvišе 1.000 pojеdinačnih karaktеra, i smatra sе da stе slanjеm komеntara potvrdili saglasnost sa gorе navеdеnim pravilima.
This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.

Komentar uspešno dodat!

Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.