Od makakija i mrkih medveda do irvasa i pingvina

Prestoničko životinjsko carstvo ili zvanično Zoološki vrt grada Beograda danas će proslaviti 80 godina postojanja. „Beo zoo vrt” kapije je otvorio na Petrovdan 1936. na inicijativu Vlade Ilića, tadašnjeg gradonačelnika srpske i jugoslovenske prestonice. Gosti vrta na Beogradskoj tvrđavi tih godina uživali su u druženju sa lavovima, leopardima, belim i mrkim medvedima, makaki i mangabej majmunima, antilopama, bivolima, muflonima, ždralovima, pelikanima... životinjama koje su bile njegovi prvi stanari. U njemu su mnogi sugrađani i turisti prvi put uživo videli andskog kondora, sibirske kozoroge, leopard kornjače...

Iz godine u godinu vrt je postajao sve popularnije mesto u prestonici. Razlog za to pre svega je bio sve veći broj neobičnih i retkih životinjskih vrsta iz svih krajeva sveta. Jedan od njegovih zaštitnih znakova postao je američki aligator Muja, koji je u Beograd stigao 12. septembra 1937. godine. Sa još nekoliko životinja preživeo je Drugi svetski rat, ali i NATO agresiju 1999, a danas nosi nezvaničnu titulu najstarijeg živog aligatora na svetu.

U vrtu koji se danas prostire na sedam hektara i u kome stanuje više od 200 vrsta i 2.000 životinja status poznatih stanovnika stekli su i šimpanza Sami i ženka nemačkog ovčara Gabi. Sami je u vrt došao krajem osamdesetih, ali je postao poznat kao begunac jer je dva puta bežao iz kaveza i šetao centrom grada. Kada je uginuo, zakopan je u travnjaku preko puta ulaza, u čijoj blizini mu je postavljena bronzana statua. Gabi je svojevrsni heroj vrta jer se jedne noći, patrolirajući sa čuvarom, sukobila sa mnogo jačom ženkom jaguara koja je pobegla iz kaveza. Posle borbe sa ovom mačkom, koju je sprečila da napadne prolaznike i druge životinje, Gabi je pronađena polumrtva. Za života joj je u vrtu podignut spomenik.

Vrt je danas poznat i po belim lavovima, a poslednjih godina obogatili su ga i orangutan, morski lav, dorkas gazele, beli vukovi i bela tigrica, flamingosi i krokodili, a u februaru i irvasi. Prema poslednjim najavama, njegovi stanovnici biće i pingvini, čije primerke je vrt imao do pre dvadesetak godina.

– Od osnivanja vrt je imao devet direktora. Najpoznatiji je bio Vuk Bojović, a trenutno ga vodi najmlađi – tridesetdvogodišnji Srboljub Aleksić.

– Kako bi se preživela nestašica u vreme hiperinflacije, ulaz u vrt je mogao da se plaća benzinom, ciglama i hranom za životinje.

– O životinjama brinu i volonteri, koji sa zaposlenima neretko preuzimaju ulogu staratelja za mladunce koje majke odbace.

Planovi za proširenje

Kada je otvoren, vrt je zauzimao prostor od oko tri i po hektara, da bi potom bio proširen na sedam, a zatim na oko 14 hektara. Na toj površini je dočekao i Drugi svetski rat. Zbog razaranja tada je uništen veliki deo životinjskog fonda, pa je površina vrta posle rata svedena na današnjih sedam hektara. Godinama postoji ideja da se vrt proširi na nekadašnji prostor, pa i da se izmesti. Ali, kako je nedavno naglasio Srboljub Aleksić, vrt se u dogledno vreme sigurno neće seliti iz centra grada jer Beograd nije jedinstven po tome. Tako nešto postoji i u bečkom Šenbrunu, Berlinu, njujorškom Central parku...