Petak, 18.04.2025. ✝ Verski kalendar € Kursna lista

„Dečje novine”, od giganta do muzejske prašine

Izložba „Dečje novine – gigant jugoslovenskog izdavaštva” koja se u utorak uveče otvara u atrijumu Narodne biblioteke Srbije podsetiće nas na izdavača čiji je strip „Nikad robom” dostigao tiraž od neverovatnih 600.000 primeraka
(Фото-архива милановачког музеја)

Gornji Milanovac – Bile jednom jedne „Dečje novine”... Da, priča o izdavaču u čijoj je bravi, 24. januara 2004. godine, zauvek okrenuo ključ Branko Nikolić, njegov dugogodišnji ilustrator i poslednji direktor, zaista može da započne kao što započinju bajke.

Jer, samo su bajkama svojstvena čuda, a nije malo čudo kad novine, koje su članovi literarno-novinarske sekcije osnovaca sačinili u učionici i štampali u hiljadu primeraka, za kratko vreme postanu izdavačka kuća, čuvena u zemlji i svetu, koja u svakom od 365 dana u godini objavi po jedan list, časopis ili knjigu – sve to u milionskom tiražu.

Od ideje do zenita stubovi poduhvata su bili nastavnici Srećko Jovanović (jezik i književnost) i Aleksandar Lazarević (fizika).

Prvi broj lista za osnovce „Dečje novine” nikada nije štampan. Pod brojem jedan se, 12. januara 1957. pojavila „Dečja Politika”, ali je, zbog sličnosti naziva sa tri decenije starijom „Politikom za decu”, morala odmah da promeni ime.

– Sve je krenulo neočekivano uspešno, pa je list, 1962. godine, izašao iz škole i postao preduzeće sa mnoštvom izdanja za decu i odrasle. Samo list „Dečje novine” imao je četiri različita lika: za decu u SFRJ, za našu decu u inostranstvu, za slepu i slabovidu decu na Brajevom pismu i izdanje na romskom jeziku. Pokrenuli smo „Nasmejane dečje novine”, TIK-TAK, „Zeku” za predškolce, ediciju „Stripovi”, književni časopis za srednjoškolce „Venac”, časopise „Moment”, „Kultura Istoka”, „Džuboks” i druge. Rano je uspostavljena saradnja (1966) i sa kompanijom Volta Diznija, a rezultat su bile sveske sa stripovima „Miki” i „Mikijev almanah”. Sarađivali smo sa pet hiljada škola u bivšoj Jugoslaviji i godišnje ugošćavali ekskurzije i do 50 hiljada osnovaca. Štampali smo knjige mnogih domaćih i stranih pisaca, objavili Markesa kad se kod nas jedva za njega znalo – saznajemo od Dragana Milovanovića, nekadašnjeg glavnog urednika školskih izdanja.

Možete li danas, a bili su i onda za divljenje, da zamislite tiraže izdanja ove kuće: list „Dečje novine” 100.000 primeraka, TIK-TAK (ekavsko i ijekavsko izdanje) i do 200.000, „Zeka” 130.000, „Venac” 60.000, strip „Nikad robom”, popularan po junacima i na filmu ovekovečenih, dostizao je neverovatnih 600.000 primeraka! Sve je to počivalo na umešnosti i entuzijazmu oko 500 zaposlenih i bar 3.000 spoljnih saradnika – novinara, pisaca, slikara, prevodilaca, dizajnera. Za mnoge u Jugoslaviji „Dečje novine” i „eurokrem” kombinata „Takovo” bili su sinonimi za ime ovog grada.

Ilustratori, karikaturisti i crtači stripova u izdanjima ove kuće su bili: Aleksandar Klas, Žika Atanacković. Desimir Žižović Buin, Brana Nikolić, Slobodan Jelesijević, Branko Nikolić Popić, Milan Miletić, Nikola Maslovara, Zlata Bilić, Slaviša Ćirović, Sibin Slavković i brojni drugi (neki i danas rade za svetske izdavače stripova), a lepotom knjiga ovde se dugo bavio i legendarni Rade Rančić, čovek sa brojnim priznanjima na svetskim sajmovima. U „Dečje novine” su dolazili mnogi, između ostalih i Ivo Andrić, Česlav Miloš, Bohumil Hrabal, Dobrica Ćosić, Antonije Isaković, ambasadori stranih zemalja su rado navraćali, budući da je ovaj izdavač razvijao zapaženu međunarodnu saradnju.

– „Dečje novine” su bile pokretač brojnih međunarodnih akcija i saradnje. Sa Kinezima smo organizovali razmenu izložbi dečjih crteža. Od italijanskog „Paninija” smo dobili pravo izrade samolepljivih sličica koje smo plasirali u SSSR, Poljsku, Bugarsku i druge zemlje istočne Evrope. Za Angolu, Mali, Togo i Libiju smo štampali visokotiražne udžbenike, pa smo, samo za potrebe Angole, uposlili 23 štamparije od Skoplja do Ljubljane – priseća se Milovanović.

„Dečje novine” su bile bogata firma. Saradnici su bili prezadovoljni honorarima, a Milanovčani su, pola u šali pola u zbilji, komentarisali kako zaposleni u ovom preduzeću „nose kući plate u kutijama za cipele”.    

Avaj, bilo i prošlo! Šta je, posle raspada zemlje, ratova i uništenog tržišta, ostalo od bajke o gigantu jugoslovenskog izdavaštva koji niko nije želeo da spasava? Samo nostalgična sećanja koja osvežavaju sačuvani primerci izdanja, zapisi, predmeti i fotografije – muzejski eksponati koje će posetioci izložbe u atrijumu Narodne biblioteke Srbije gledati od utorka uveče do 15. jula.

– Izloženi eksponati potiču iz našeg muzeja, Biblioteke „Braća Nastasijević” i od bivših radnika „Dečjih novina” koji su nam ih ustupili. Narodna biblioteka Srbije je dala primerke knjiga ovoga izdavača. Beogradska publika će videti sva izdanja listova i časopisa za decu, sveske stripova, originalne crteže ilustratora i strip-crtača, zabavne revije, albume sa samolepljivim sličicama, školski pribor i torbe, kalendare, naravno i knjige domaćih i stranih pisaca – otkriva za „Politiku” viši kustos arheolog Ana Cicović koja je, sa kolegama iz Muzeja (istoričari umetnosti Tanja Gačić i Ana Bolović i istoričar Aleksandar Marušić) postavila izložbu.   

Komentari3
Molimo vas da sе u komеntarima držitе tеmе tеksta. Rеdakcija Politikе ONLINE zadržava pravo da – ukoliko ih procеni kao nеumеsnе - skrati ili nе objavi komеntarе koji sadržе osvrtе na nеčiju ličnost i privatan život, uvrеdе na račun autora tеksta i/ili članova rеdakcijе „Politikе“ kao i bilo kakvu prеtnju, nеpristojan rеčnik, govor mržnjе, rasnе i nacionalnе uvrеdе ili bilo kakav nеzakonit sadržaj. Komеntarе pisanе vеrzalom i linkovе na drugе sajtovе nе objavljujеmo. Politika ONLINE nеma nikakvu obavеzu obrazlaganja odluka vеzanih za skraćivanjе komеntara i njihovo objavljivanjе. Rеdakcija nе odgovara za stavovе čitalaca iznеsеnе u komеntarima. Vaš komеntar možе sadržati najvišе 1.000 pojеdinačnih karaktеra, i smatra sе da stе slanjеm komеntara potvrdili saglasnost sa gorе navеdеnim pravilima.
This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.

Драгољуб Збиљић
И данас пажљиво и поносно чувам књигу Драгојло Дудућ ДНЕВНИК 1941 (ћирилицом, Просвета, Београд, 1957) коју ми је Редакција Дечјих новина послала као награду за "успешну сарадњу". То ми је прва и, можда, највећа и најзначајнија награда у животу за писање. То је било још време када је у Србији ћирилица била готово стопостотно српско писму у њиховом језику. Смишљени помор српске азбуке испланиран је успешно од власти и лингвиста три године пре тога (Новосадски договор, 1954), па још није било сатрвено српско писмо. Та сатрвеност српке ћирилице стигла је после десетак година, па је већ седамдесетих година 20. века ћирилица била далеко мањинско писмо. То траје и данас јер српски лингвисти и српски језик (како тзв. српскохрватски) нормирају на два "равноправна писма": на српској ћирилици и на хрватској латиници за Србе. Данас су и књиге у Србији на српском језику готово 90 одсто на хрватској гајици иако то Устав у Члану 10. не допушта. Живот ћирилици гуше и даље српски језичари нормирањем
АцаР
Нолит, БИГЗ, Рад, Вук Караџић, а можда и Просвета... Народна библиотека у малом, коју је уништила транзиција... За бољу будућност, вјачнаја памјат.
Gordana
Kada sam bila đak, jedva sam čekala da nam stigne novi broj "Tik Taka" ...još uvek čuvam jedan broj, jer mi je u njemu objavljena pesma... I ne samo "Tik Tak", kupovali smo i druge časopise, ali smo ih i čitali: Vesela sveska, Kekec, Neven....Baš bih volela da prelistam neke stare brojeve !

Komentar uspešno dodat!

Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.

Овај веб сајт користи колачиће

Сајт politika.rs користи колачиће у циљу унапређења услуга које пружа. Прикупљамо искључиво основне податке који су неопходни за прилагођавање садржаја и огласа, надзор рада сајта и апликације. Подаци о навикама и потребама корисника строго су заштићени. Даљим коришћењем сајта politika.rs подразумева се да сте сагласни са употребом колачића.