Vrmdža – melem za telo i dušu
Desetak kilometara severno od Sokobanje, ispod Rtanj planine, nalazi se selo Vrmdža kroz čiji atar protiču Pakleška reka i Oravica. Prvi zapis o naselju je iz 3. veka. U središtu sela sa četiri zaseoka, dužine pet kilometara, nalazi se Latin grad, rimsko utvrđenje za odbranu carskog druma kojim se prolazilo za Stambol. Ovo utvrđenje dogradili su Vizantinci u 6. veku kako bi se zaštitili od najezde slovenskih naroda.
Grad se pominje i u 14. veku kao utvrđenje bogate vlastele koja je trgovala sa Dubrovnikom.
Vrmdža se kao selo pominje i u vreme turske vlasti. Po predanju, zbog terena gde ima podosta vode za piće, meštani su govorili „vrmdži mi malko vode da se napijem”, po čemu je mesto dobilo ime Vrmdža.
U Vrmdži je između dva svetska rata bilo 500 kuća sa skoro dve hiljade ljudi. Dece je bilo više od stotinu u školi. Tako je bilo i prvih posleratnih godina. A onda je svakim popisom beleženo i do 300 meštana manje, po poslednjem 2011. godine broj meštana pao je ispod 500. Međutim, danas je sve više žitelja u selu.
– Nakon sedam godina od poslednjeg popisa, u našem selu je sve više stalno nastanjenih meštana. Ljudi se doseljavaju iz Beograda, Vojvodine i drugih krajeva. Imamo i Amerikanaca i Italijana. Doseljenici su kupili 34 stare kuće, obnovili ih i sad u njima žive. Imamo odlične uslove za razvoj seoskog turizma. Nalazimo se na terenu ispod Rtanj planine, gde imamo oko 60 endemskih vrsta lekovitog bilja. Zatim, u Vrmdži postoje brojni izvori zdrave pijaće vode. Iz tri takva izvora je seoski vodovod. Vrmdžansko jezero bogato ribom nalazi se na samo dva kilometra od centra sela. Za sada ima sedam domaćinstava koja mogu da prime turiste na konak, ali se i druga na tako nešto spremaju. Posebna atrakcija je stara vodenica blizu jezera i etno-restoran. Za vernike imamo veoma lepu crkvu sazidanu na temeljima stare iz 1819. godine – iznosi Slaviša Krstić, predsednik Mesne zajednice Vrmdža.
Zaista, najviše je gostiju oko deda-Mijine vodenice, pored koje je restoran za organskom hranom proizvedenom u Vrmdži. U obnovljenoj vodenici, koja je izgrađena još 1834. godine, pomeljari melju žito kao nekada, pa su pogače jedinstvenog ukusa.
Sa kajmakom ili pekmezom i te kako prijaju gostima nakon šetnje po vrmdžanskoj okolini.
– Selo nam je postalo mnogo življe. Dolazi narod sa svih strana, ali i ostaju ovde da žive. Do pre neku godinu imali smo jedva sedmoro-osmoro đaka u četvorogodišnjoj školi, a sada ih je skoro 20. I biće ih i više. Uglavnom se mlad svet doseljava. Zasnivaju ovde porodicu, a i naši se više ne iseljavaju, gledaju kako da od svog domaćinstva sačine dobar kutak za sebe i goste – uverava nas Krstić.
Da ozbiljno misle na razvoj svog domaćinstva u Vrmdži, svedoka ima sve više. Jedan od njih je i Dragan Mladenović koji ima farmu sa 50 goveda.
– Za sada ima 25 krava u muži i oko 130.000 litara mleka godišnje isporučim mlekarama. Proizvodim hranu na 40 hektara. U radu mi pomaže supruga Dragana, ali i ostali članovi domaćinstva. I deda Vukota je oran da nam pomogne. Od velike je koristi. Kad se umori, sedne i uzme frulu – veli Dragan.
Подели ову вест






Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.