Austerlic protiv Višegrada
Agencije i svetski mediji ispratili su prošlonedeljnu, letnju turneju francuskog predsednika Emanuela Makrona po srednjoj i istočnoj Evropi kao kampanju protiv organizovanog uvoza jeftine radne snage iz zemalja EU s niskim standardom. Suština te Makronove inicijative, međutim, bila je sasvim drugačija.
Bio je to prvi korak ka odvajanju bogatih zapadnih članica EU od siromašnog Istoka, unutar granica EU.
Podvajanje EU u takozvanu zajednicu država koje napreduju u dve brzine ka, ipak, dalekom cilju ujedinjene Evrope (kako se u Briselu definiše eventualna separacija na bogate i siromašne unutar EU) ili podela na staru i novu Evropu, kako američki komentatori kažu za preteće razjedinjenje Evrope, moglo bi da usledi već potkraj godine. Makron je nazvao navodno neizbežno razgraničenje unutar EU – inicijativom za novo konstituisanje Evrope.
U poseti Salcburgu, u Austriji, gde je sredinom prošle nedelje uživao sa suprugom Brižit u letnjim (pozorišnim) igrama, Makron je razgovarao sa šefovima vlada srednjoevropske trilaterale Austrija–Češka–Slovačka: s austrijskim kancelarom Kristijanom Kernom, češkim premijerom Bohuslavom Sobotkom i slovačkim premijerom Robertom Ficom. Predočio im je da će na samitu EU u oktobru ove godine biti razmatrana francuska inicijativa za novi dogovor o regulisanju uvoza organizovane radne snage s istoka EU na bogati zapad.
Taj novi regulativ ne bi podrazumevao ograničenje individualne slobode izbora radnog mesta, već bi predstavljao kočnicu socijalnom dampingu čiji su protagonisti preduzeća iz zemalja EU s nižim standardom koja širom Evrope nastupaju kao izvođači radova i dovode radnike u kontingentima. Pri tome, svojim radnicima plaćaju nadnice u matičnoj zemlji, a pride izbegavaju plaćanje (daleko viših) socijalnih dažbina u zemlji u kojoj izvode radove.
„Ne dolazi u obzir da se načela jedinstvenog tržišta i pravo slobode kretanja zloupotrebljavaju za finansiranje socijalno slabi(ji)h”, rekao je Makron i dodao: „Ako bismo to prihvatili, doveli bismo u pitanje osnovnu ideju evropskog zajedništva!”
Imajući u vidu da se dva predstavnika pomenute trilaterale – Češka i Slovačka – takođe svrstavaju u siromašne i socijalno nejake članice EU, rečiti i slatkorečivi francuski predsednik je predočio koristi koje bi te dve zemlje imale od novog regulativa: „Bio bi sprečen odliv vama prekopotrebne stručne radne snage na zapad”. U sledećem dahu objasnio je da je regulativa o prilivu radne snage na zapad samo prvi korak u konstituisanju „Nove Evrope”, na nivou Evrolenda: „Došlo je vreme da se članice Evrolenda konstituišu kao jedinstvena zajednica, sa sopstvenim parlamentom i sa odvojenim budžetom unutar EU.”
Makron, naravno, nije propustio priliku da istakne kako su Češka (mada nije članica Evrolenda) i Slovačka u srcu srednje Evrope i da zaslužuju da postanu ravnopravne članice nove Evrope: „Rezervisali smo mesta za vas, za zajedničkim stolom.”
„Unapređenje” Češke i Slovačke u neko buduće, ali odabrano članstvo u bogatijoj EU, indirektno upućuje na pragmatičke ciljeve francuskog predsednika: premijeri Češke i Slovačke su 2015. zajedno s bivšim austrijskim kancelarom Fajmanom osnovali „Grupu Austerlic” čiji je zacrtani cilj jačanje srednjoevropskog zajedništva, ali koja je istovremeno kontrapol Višegradskoj četvorci kojoj, uz konzervativnu Poljsku i Mađarsku, takođe pripadaju Češka i Slovačka.
Seme razdora je, dakle, posejano, ishod sučeljavanja grupa Austerlic i Višegrad već unapred poznat: Višegrad neće moći (kao do sada) da blokira odluke bogatog zapada. Tim pre što su premijeri Češke i Slovačke izvesno već prihvatili Makronovu opciju. Premijer Fico je posle sastanka istakao da je Slovačka i dalje zainteresovana za regionalnu saradnju u okvirima Višegradske grupe, ali da je njeno mesto „na drugoj strani” – na evropskom Zapadu. Češki šef vlade Sobotka je primetio da je Višegrad postao „toksična grupa”, mada nije rekao koga njen otrov ugrožava.
Grupa Austerlic, uzgred pojašnjeno, nazvana je po rodnom mestu češkog premijera – Slavkov (Austerlic). Ali, ime tog gradića podseća na legendarnu pobedu Napoleona nad trupama careva Rusije i Austrije kod moravskog Austerlica 1805. godine. Tako ni malo ne začuđuje da su poznavaoci prilika u Austriji, i francuski komentatori, već nazvali Makrona Napoleonom 21. veka koji kroji novu kartu Evrope, istini na volju – političkim sredstvima.
Подели ову вест








Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.