Cinična trgovina iračkom bedom
Irak je posle tri godine ratovanja s Islamskom državom pobedu platio kolosalnim razaranjima, ali ispostavlja se da je prikupljanje 90 milijardi dolara neophodnih za obnovu ne manje izazovan zadatak.
„Čitav svet duguje vam zbog vaše borbe protiv smrtonosne globalne pretnje koju je predstavljao Daeš”, poručio je Iračanima na međunarodnoj konferenciji u Kuvajtu generalni sekretar UN Antonio Guteres, koristeći arapski akronim za islamiste. „Vreme je da pokažemo našu trajnu zahvalnost i solidarnost s iračkim narodom.”
Američki predsednik Donald Tramp uzeo je kredit za proterivanje islamista iz iračkih gradova, ali sila koja je invazijom 2003. otvorila vrata iračkog pakla i umnogome odgovorna za nastanak ID neprijatno je iznenadila Iračane stavom da je njihova zemlja dovoljno bogata da podnese najveći deo troškova obnove, da ne treba da očekuje blanko ček.
Uspon ID otvorio je i susedima Iraka priliku da povećaju svoje uticaje i ekonomsko prisustvo u zemlji, mada velika obećanja o obnovi nisu propraćena novcem.
Potvrdilo se da su pokretanje ratova i pravljenje para odavno dva povezana procesa, ali nigde interesi biznisa za bogaćenjem nisu danas tako prisutni kao u pokušaju Iraka da se izvuče iz ruševina rata.
Od juna 2014, kada je na trećini iračke teritorije proglašen kalifat, do decembra 2017, kada je proglašena pobeda, Irak je pretrpeo štete koje se procenjuju na 88,2 milijarde dolara.
U Mosulu, prestonici samozvanog kalifata, čitavi stambeni blokovi su nestali a u području drugog najvećeg iračkog grada direktno je ugroženo 750.000 dece. Teška ili lakša oštećenja, zavisno od intenziteta borbi koje su vođene, pretrpelo je oko 200 urbanih centara. Oštećeno je 138.000 kuća, više od polovine potpuno. Kako bi 2,9 miliona raseljenih imalo gde da se vrati, neophodno je više od 17 milijardi dolara.
Svetska zdravstvena organizacija iznela je podatak da je u ratu uništeno najmanje 14 bolnica i 170 zdravstvenih ustanova. Svako četvrto dete zadesio je život u teškom siromaštvu, saopštava Unicef.
Rat s islamistima naneo je i ogromne štete naftnoj industriji zemlje čije su rezerve od čak 153 milijarde barela među najvećim na svetu. Za oporavak ovog sektora potrebno je oko 30 milijardi dolara.
Na skupu u Kuvajtu je kroz kombinaciju zajmova, investicionih garancija i direktnih investicija obezbeđeno 30 milijardi dolara, znatno više od očekivanog, manje od potrebnog. Brojka je važan signal podrške Iraku i premijeru Hajdaru al Abadiju koji u maju ide na izbore: u decembru su strani kontributori procenjivali da je prvobitni cilj od 20 milijardi dolara previsok pa je potom prepolovljen, da bi na kraju završio na pet milijardi.
Iračka vlada je do sada iz sveta primila 500–600 miliona dolara pomoći a premijer Abadi je očekivao obimne finansijske kontribucije, ali u Kuvajtu je odlučeno da će rekonstrukcija zemlje zavisiti od investicija, a ne od donacija kako su se u Bagdadu nadali.
Najveći deo obnove trebalo bi da obezbede irački prihodi od nafte. To znači da bi svaki pad cene ugrozio rekonstrukciju i planirano iračko učešće u obnovi od 50 milijardi dolara, što je titanski zadatak imajući u vidu da su Iračani dosad prikupili tek jedan procenat od onoga što misle da je potrebno.
Konferenciji je među delegatima iz 70 država i međunarodnih organizacija prisustvovao i američki državni sekretar Reks Tilerson. SAD su udvostručile pomoć za obnovu na 150 miliona dolara, ali su odbile da direktno učestvuju u fondovima.
Zemlja najodgovornija za razaranje i mizeriju Iraka pribegla je oprobanoj formuli: umesto kontribucija, Vašington se borio da u finansijskoj rekonstrukciji učestvuje više od 150 američkih privatnih kompanija. Umesto Maršalovog plana, otvorena je velika utakmica za lukrativno tržište.
Od vremena američke okupacije nametnuti neoliberalistički model uništio je sektore iračke proizvodnje što je Irak učinilo potpuno zavisnim od uvoza. Zemlja je 2016. na uvoz potrošila više od 43 milijarde dolara – gotovo polovinu prihoda od nafte. Obnova Iraka tako je postala kao kombinacija geopolitičkih i komercijalnih faktora, ali i domaćih rizika. Rekonstrukcija je ozbiljan izazov za zemlju pritisnutu oštrim etničkim i sektaškim podelama, korumpiranom birokratijom i nekompetentnim političarima.
Svi pamte da je poslednji pokušaj obnove posle američke invazije uneo u Irak milijarde dolara koje su najvećim delom nestale u ambisima mita, prevara i lošeg upravljanja.
Подели ову вест




Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.