Migrantska „priča” i u našem genetskom kodu
Valjevo – Neke od odgovora na pitanja ko su Evropljani, ko smo mi koji danas živimo na prostoru od Baltika do juga Grčke, od Kavkaza do Iberijskog poluostrva, traži i nudi veliko istraživanje posvećeno istoriji genoma, genetskog koda, nasledne „šifre” ljudi koji su naseljavali jugoistočnu Evropu od dvanaestog do prvog milenijuma pre Hrista. Taj istraživački poduhvat u proteklih nekoliko godina realizovala je impozantna međunarodna ekipa od 117 istraživača – arheologa, antropologa, biologa, genetičara – iz 80 renomiranih naučnih institucija iz celog sveta.
Među onima koji su svetu nauke i svetu uopšte ponudili nova saznanja o DNK i genomima drevnih populacija, saopštena u studiji „The Genomic History of Southeastern Europe”, publikovanoj u jednom od najuglednijih svetskih naučnih časopisa, londonskom „Nature”, našao se i Andrej – Duda Starović, Valjevac, arheolog, viši kustos Narodnog muzeja u Beogradu. Nekadašnji rukovodilac programa u Istraživačkoj stanici Petnica, zajedno sa još dvoje srpskih naučnika, arheolozima Dušanom Borićem i Draganom Antonović, radio je u eliti koja je praktično samo počela realizaciju jednog od najvećih svetskih projekata ove vrste ikada urađenih, poduhvata koji je već sada privukao ogromnu pažnju stručne javnosti cele planete.
– Bez obzira na sve moguće pokušaje, i kroz istoriju i u moderno vreme, da se delimo, da se odvajamo u klanove, da se na bilo koji način markiramo kao mi i oni drugi, postoji mnogo toga što je zaista zajedničko za Evropu i Evropljane. Odgovore na ključna pitanja, šta je naše poreklo i odakle su naši preci došli, u nova vremena ponudila su genetska istraživanja utemeljena na empirijski dokazivim podacima – navodi Starović. Podseća da je priča o karakterizaciji genoma u prvi plan ušla pre sedam godina kada je nemački institut „Maks Plank” iz Jene razvio metode da se iz potpuno fosilizovanih ljudskih kostiju, koje mogu biti stare i po nekoliko stotina hiljada godina, izvlače materijali i uzorci, kojima se može rekonstruisati genom drevnih ljudi. Istraživanjem u kojem je Valjevac učestvovao analizirano je 225 skeletnih ostataka koji potiču iz razdoblja dugog preko 11.000 godina, završenog krajem poslednjeg milenijuma stare ere. Starović i kolege uzorkovali su skelete ukupno 40 osoba sa šest-sedam lokaliteta u Srbiji i materijale poslali renomiranoj laboratoriji u irskom Dablinu, odakle su posle sedam meseci počeli da stižu prvi rezultati...
– Ovo je bilo prvi put da je dobijena DNK slika drevnog stanovništva na prostoru naše zemlje. Ispostavilo se da su u čitavoj Evropi srpsko Podunavlje, Đerdap i ovaj deo Balkana bukvalno ključ priče! – ističe Andrej Starović.
Rezultati studije donose sasvim nove, ponegde i iznenađujuće zaključke o poreklu evropskog stanovništva, a podaci sa lokaliteta Lepenski vir, Vlasac, Ajmana ključni su za razumevanje mehanizama najstarijih genetskih mešanja između lovačko-sakupljačkih starosedelaca i novopridošlih farmera. Teritoriju Evrope veoma dugo su naseljavali lovci i sakupljači, sve do sredine sedmog milenijuma pre nove ere. A onda, najpre na prostor Balkana i Podunavlja, iz Anadolije pristižu sasvim nove populacije koje žive i izgledaju sasvim drugačije. Oni poznaju poljoprivredu, imaju prve žitarice, sa sobom dovode stoku – ovce, koze, goveda...
– Negde oko 6200. godine pre naše ere ovde dolaze prvi migranti, čak pristižu istim putevima kao i današnji – preko Makedonije, obalom Jadrana... Migranti donose ceo do tada neviđeni „paket aranžman” sa žitaricama, domaćim životinjama. Oni počinju da se mešaju sa starosedeocima i to je pravi „hit” kulture Lepenskog vira. Ova genomska istraživanja potvrđuju da je to bilo potpuno jedinstveno u istoriji Evrope! Ništa slično se nigde do tada nije dogodilo – ističe Starović, i dodaje da u svim drugim takvim situacijama u srednjoj i zapadnoj Evropi došljaci žive odvojeno od starosedelaca, nema mešanja. U Lepenskom viru, ponavlja, već prva generacija dođoša meša se sa lokalnim stanovništvom i tad kultura Lepenskog vira doživljava „bum”.
– Ovde se dogodio susret koji će definitivno promeniti Evropu. Tek u tom susretu nastaje originalni balkanski neolit, najoriginalnija pojava u čitavoj praistoriji Evrope koja je utemeljila sve ono što danas znamo – koncept sela, trga, porodice... Odatle se takav koncept širi i preplavljuje kontinent – objašnjava Andrej Starović. Do deset odsto našeg genoma potiče od tada, mi imamo do deset odsto te „migrantske priče”, dodaje. Već sada naslućuje da će rezultati istraživanja, u kojem je učestvovao, doneti niz informacija koje će ozbiljno razbiti mnoge stereotipe koje imamo o prošlosti i za koje mislimo da su istorijski „zakucani”.
– Pitanja naroda i nacije, koji su mnogo kasnije, poznije kategorije, u odnosu na ovo što je bio predmet istraživanja, nemaju nikakve veze sa biologijom i genetikom. Genetika je neumoljiva. Može svako od nas da misli o sebi da je ovo ili ono, ali u genetskim istraživanjima postoji „receptura” koja je proverljiva i koliko god puta sebi da postavimo ovakva pitanja, koja se tiču genetskog koda, uvek ćemo dobiti iste odgovore – poručuje Starović.
Praistorijska arheologija Srbije tek sada postaje ozbiljan izazov. Sve ono što znamo, i što je velikim trudom generacija ispred nas otkriveno, danas se može pogledati i „drugim naočarama”, zaključuje on. Najavljuje da se eksplicitniji podaci istraživanja, u kojem je učestvovao, tek očekuju...
Подели ову вест



Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.