Dinkićev patent zapošljavanja još opstaje
Mlađan Dinkić odavno je napustio Vladu Srbije, ali njegov ekonomski patent – subvencije po novozaposlenom radniku – i dalje živi. Toliko puta osporavan model privlačenja stranih ulagača ovih dana ponovo se preispituje zahvaljujući subvenciji koju je država odobrila nemačkom „Kontinentalu”.
Domaće kompanije koje posluju u oblasti informacionih tehnologija (IT) to su doživele kao zabadanje noža u leđa, jer uprkos svim uveravanjima strahuju da će im ovaj strani investitor preoteti kadrove.
Gotovo da ne postoji politička stranka u Srbiji koja ovakav model podsticaja nije kritikovala, ali ga nijedna vlast od 2006. godine do danas nije ukinula.
Kada je „Kontinental” u Novom Sadu otvorio svoj razvojnoistraživački centar, predsednik Aleksandar Vučić ocenio je to kao višu ligu investicija. Zbog nezadovoljstva domaćih programera u javnosti je ponovo otvoreno pitanje da li je ovakav način dotacija dobar.
Iako se vrlo često paušalno tvrdi kako ne postoji nijedna analiza koja procenjuje efekat ovakve politike subvencionisanja investitora, Milorad Filipović, profesor Ekonomskog fakulteta u Beogradu, i Miroljub Nikolić, stručni saradnik Ministarstva privrede, izračunali su da je u periodu od 2006. do 2016. godine po tom osnovu iz budžeta potrošeno 501,8 miliona evra. Sa onima koji ovakav način subvencionisanja osporavaju sasvim sigurno neće se složiti 82.015 radnika koji su na taj način dobili posao. To, međutim, znači da je državu jedno novootvoreno radno mesto koštalo nešto više od 6.000 evra.
Kada je ovaj model lansiran, kao deo ekonomske politike vlade Vojislava Koštunice, čiji je ministar ekonomije i regionalnog razvoja bio Mlađan Dinkić, formalno su ista pravila važila za sve – i za domaće i za strane investitore.
Kakav je, međutim, bio epilog tih mera?
Analiza Milorada Filipovića i Miroljuba Nikolića pokazala je da su od ukupno pola milijarde evra podsticaja, čak 90 odsto tog iznosa dobili stranci. To znači da su domaće kompanije dobile tek 54 miliona evra subvencija, dok je stranim firmama po tom osnovu odobreno 447 miliona evra. Činjenica je, sa druge strane, da su stranci više novca i uložili. Kad se podvuče crta, uz pomoć subvencija ostvaren je priliv investicija od 2,12 milijardi evra. To znači da su na jedan uloženi evro, koliko je država dala za subvencije, došla još četiri evra. Strane firme uložile su 81,4 odsto od ukupnog iznosa investicija, dok su domaći ulagači investirali 18,6 odsto.
U periodu od 2006. do 2016. godine potpisano je 314 ugovora o dodeli podsticajnih sredstava. Od toga je 149 ugovora potpisano sa domaćim, a 165 (52,5 odsto) sa stranim investitorima.
Filipović i Nikolić u svojoj analizi ukazuju i na to da je najveći broj ugovora raskinut sa domaćim investitorima (83 ugovora), dok je sa stranim investitorima raskinuto tek 16 ugovora.
Nakon što su sve analize, pa i ova, pokazale da su najveći korisnici subvencija stranci, Ministarstvo privrede promenilo je pravila. Kako bi se povećale šanse domaćih firmi da dobiju podsticaje, krajem 2016. godine usvojena je uredba kojom su limiti koji se odnose na obavezno ulaganje i zapošljavanje znatno spušteni.
Posle više od godinu dana primene ove uredbe može se reći da je napravljen polovičan uspeh. Odnosno, u programu koji se odnosi na projekte od posebnog značaja i dalje su neprikosnoveni lideri u povlačenju ovih sredstava strani investitori. S druge strane, u projektima po javnom pozivu dominiraju domaći ulagači.
Prema podacima Ministarstva privrede, na javni poziv koji je Ministarstvo privrede raspisalo u martu prošle godine stigle su ukupno 34 prijave zainteresovanih ulagača. Do sada je razmatrano 18, dok je preostalih 16 još na čekanju. Od 18 razmatranih projekata svi su prihvaćeni. Od toga je 17 ugovora potpisano sa domaćim investitorima, a samo jedan sa ulagačem čije je sedište u inostranstvu.
S druge strane, u programu koji se odnosi na projekte od posebnog značaja i dalje su najveći korisnici subvencija strani investitori. Tako je tokom 2016. i 2017. potpisan 41 ugovor o projektima od posebnog značaja. Na taj način odobreni su podsticaji u visini 132,22 miliona evra. Otvaranje jednog radnog mesta koštalo je u proseku 5.489 evra. Od toga, sa domaćim investitorima potpisano je svega šest ugovora o dodeli sredstava, gde je visina podsticaja 4,94 miliona evra. Planirano je zapošljavanje 947 radnika, što je 5.215 evra po novootvorenom radnom mestu. Sa stranim investitorima potpisano je 35 ugovora o dodeli sredstava za sprovođenje projekata od posebnog značaja.
Vrednost dodeljenih podsticajnih sredstava je 127,28 miliona evra, a predviđeno je zapošljavanje 23.142 nova radnika, što je trošak od 5.500 evra po radniku.
Подели ову вест








Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.