Rekonstrukcija oštećenih srčanih zalistaka bez reza
Kod više od 1.200 pacijenata u Srbiji godišnje se obavi operacija srčanih zalistaka, koja je neophodna kako bi se kod osobe zaustavilo popuštanje rada srčanog mišića. Bolest je podmukla, jer se dosta dobro toleriše dugi niz godina. U trenutku pojave prvih simptoma poput brzog zamora ili nedostatka vazduha pri naporu lekarima je sasvim jasno da je kod pacijenta već došlo do oštećenja srčanog mišića. Ubrzani rad srca, poremećaji srčanog ritma ili gubici svesti takođe mogu da budu simptomi obolevanja mitralnog zaliska.
Kako ističe docent dr Ivan Stojanović, kardiohirurg na Institutu za kardiovaskularne bolesti „Dedinje”, najveću korist od operacije zaliska imaju bolesnici kod kojih je srčani mišić očuvan.
– Srčani zalisci su delovi srca izgrađeni od vezivnog tkiva. Oni obezbeđuju jednosmeran protok krvi kroz srce. Postoje četiri srčana zaliska i nalaze se između komora i pretkomora, odnosno između komora i velikih krvnih sudova koji odvode krv iz srca. Mitralni zalistak je jedan od njih i nalazi se između leve pretkomore i leve komore. Degenerativna bolest vezivnog tkiva je danas glavni uzrok bolesti takozvane mitralne valvule, infarkt srca se nalazi na drugom mestu, dok je reumatska bolest danas zbog primene antibiotika potisnuta tek na treće mesto. Ne treba zaboraviti ni infekcije – pojašnjava dr Stojanović.
Suženje ili popuštanje zaliska su osnovni nalazi kod bolesnika sa takozvanim valvularnim manama. U slučaju popuštanja zaliska postoji vraćanje krvi unazad, dok kod suženja, stenoze, zaliska srce pumpa krv kroz suženje. U oba slučaja trpi srčani mišić koji s vremenom troši svoje rezerve i popušta. Pošto je tu reč, pojašnjava naš sagovornik, o mehaničkom problemu, hirurško lečenje je terapija izbora. Dobra vest za bolesnike je da se kod popuštanja mitralnog zaliska danas uglavnom radi rekonstruktivna hirurgija. To znači da se obolela valvula prekroji tako da postane u potpunosti funkcionalna, čime se izbegava ugradnja veštačkih proteza koje sa sobom nose izvestan broj komplikacija kao što su krvarenje, tromboze ili infekcija. Bolesnici sa popravljenim – rekonstruisanim zaliskom u potpunosti su funkcionalni i mogu da se bave i psihofizički najzahtevnijim zanimanjima.
Prva endoskopska operacija, bez sečenja grudne kosti, izvedena je u Srbiji pre sedam godina, a zahvaljujući njoj bolesnici se brže oporavljaju
– Operisao sam, na primer, pilote koji i dalje voze avione na komercijalnim letovima, ronioce, reli vozače i ljude različitih profesija koji nisu ostavili svoje profesije, već se i dalje nesmetano bave njima i tako zarađuju za život. To sa veštačkim zaliskom ne bi bilo moguće. Kao i svuda u svetu liste čekanja su sasvim normalne za kardiohirurške bolesnike i razlikuje se očekivano vreme dolaska na operaciju i prosečno vreme čekanja. Bolesti zalistaka se generalno dobro podnose, pa se tako na operaciju zalistaka trenutno u našoj ustanovi čeka oko tri godine. Međutim, bolesnici za to vreme nisu prepušteni sudbini, već svako pogoršanje zdravstvenog stanja i pogoršanje simptoma kandiduje ih za operaciju u što skorijem roku. Kada se sve to uzme u obzir, dobijamo da je recimo prosečno vreme čekanja za valvularne bolesnike operisane u 2017. godini iznosilo oko godinu dana. Lista čekanja će od sada biti jedinstvena za sve službe kardiohirurgije u zemlji – pojasnio je dr Stojanović, koji je proveo više od tri godine na usavršavanju u Belgiji, Hjustonu i Parizu i važi za jednog od najvećih stručnjaka iz oblasti rekonstruktivne hirurgije mitralnog zaliska.
Ovaj stručnjak je ušao u anale srpske medicine i po tome što je u decembru 2011. godine izveo prvu endoskopsku operaciju srca, što znači da je operacija popravke zaliska izvedena bez sečenja grudne kosti, kroz nekoliko malih rezova sa strane grudnog koša. Rez je smešten u naboru ispod desne dojke tako da se skoro i ne vidi. Pored izuzetnog estetskog efekta, bolesnici operisani endoskopskim putem imaju manju traumu, bol i brži postoperativni oporavak.
Dr Ivan Stojanović (Foto lična arhiva)
– Sve nove i revolucionarne metode u medicini su zahtevne za uvođenje. Prvu endoskopsku operaciju srca uradio sam sa instrumentima koje sam bukvalno pozajmio veče pred operaciju i sa suprugom vežbao specifičan način vezivanja konaca. Bolesnik koga sam tada operisao bio je vrlo raspoložen za ovaj hirurški pristup, tako da su se stvari sklopile i sve je pošlo u najboljem redu. Sreća prati hrabre, pa smo ubrzo zahvaljujući donacijama i prijateljima nabavili dva seta instrumenata i u tom periodu napravili pet endoskopskih valvuloplastika. Prošle godine smo uspeli da nabavimo i endoskopski sistem, pa je ovaj program tako pokrenut punim intenzitetom i za nekoliko meseci uradili smo više od 30 endoskopskih operacija srca. Plan nam je da endoskopski pristup postane standardni način operacije bolesnika sa mitralnom manom – dodaje dr Stojanović.
Većina pacijenata sa obolelim mitralnim zaliskom može da se operiše endoskopski. Ima bolesnika kod kojih lekari unapred znaju da je zalistak toliko oštećen da je njegova zamena jedina opcija i to su dobri kandidati za ovu proceduru. Ali najveću korist od endoskopske hirurgije imaju bolesnici kojima je mitralni zalistak rekonstruisan.
– Imam običaj da bolesnicima pre operacije kažem da ukoliko su već „izvukli” operaciju na srcu, onda je mitralni zalistak zbog rekonstrukcije i endoskopskog pristupa najbolji izbor, jer mogu da nastave život kao da nikad nisu bili bolesni – zaključio je dr Stojanović, koji je nedavno operisao čoveka koji je istrčao polumaraton nakon ovakve intervencije.
Подели ову вест

Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.