Tuširanje u kosmosu
Sigurno vam se više puta desilo da svratite do stana, istuširate se za pet minuta, obučete i vratite se svom poslu i dnevnim obavezama. Nema ničeg lepšeg kada osetite dodir hladne vode u vrelom letnjem danu. Ako nemate puno vremena, pet ili više minuta je dovoljno da se osvežite i ubijete neprijatne mirise, pogotovo leti kada su temperature visoke. Međutim, astronauti, dok su u svemirskim misijama, moraju da ispoštuju čitavu proceduru kada žele da se istuširaju jer im nedostatak gravitacije zadaje pravu glavobolju.
Bestežinsko stanje dovodi do toga da se voda u kapljicama širi na sve strane oko vas i onemogućava da propisno nakvasite kožu.
U misijama „Džemini” i „Apolo”, NASA je primenila najprostije rešenje – kupanje sunđerom natopljenim vodom. Astronauti su se čistili peškirom i sapunom sa vrlo malo vode. Problem je bio što u letelicama nije postojao sistem za čuvanje vode. Stoga su astronauti mogli da koriste male i ograničene količine vode za ličnu higijenu. Tek povratkom na Zemlju mogli su da se okupaju kako dolikuje i reše se neprijatnih mirisa. Drugi problem bio je što se nisu ni presvlačili tokom trajanja misije, preneo je sajt muzeja Smitsonijan.
Kasnije je NASA u svojoj prvoj svemirskoj stanici zvanoj „Skajlab”, poslatoj u svemir 1973. godine, želela da boravak astronauta dodatno olakša. Iako nisu imali mnogo prostora na raspolaganju, stanica je imala toalet, prostor za vežbanje i kupatilo. Astronauti su se tuširali vodom koja se nalazila u tubama kako bi se manje razlivala. Da bi mogli da stoje u mestu, vezivali su stopala specijalnim vezicama na podu kupatila. Za plafon su kačili bocu sa vodom napunjenom pod pritiskom, povezanu sa crevom i tušem. Kako bi mogli da nastave sa tuširanjem astronauti su morali iz poda da izvuku cilindrični zid koji je formirao neku vrstu tuš kabine. Koristili su tečni sapun i vodu u vidu spreja. Iskorišćenu vodu morali su da usisaju u posudu jer je, ako ostane u komori, mogla da ugrozi elektroniku i instrumente na svemirskoj stanici.
NASA je tada odredila svega 3,5 litra vode za tuširanje po astronautu. Zbog skučenog prostora, manjka vode i nedostatka gravitacije kupanje je trajalo u proseku dva sata. Mišljenja astronauta bila su podeljena. Neki su smatrali da je ovakav proces kupanja nepraktičan i komplikovan, dok su drugi bili zadovoljni što imaju makar i malu mogućnost za održavanje lične higijene.
Na modernim spejs šatlovima i Međunarodnoj svemirskoj stanici astronauti se ne tuširaju klasično, već koriste vodu iz vrećica, tečni sapun i šampon koji ne peni i utrljavaju ih direktno na kožu. Kosu peru šamponom bez pene uz vrlo malo vode. Zatim peškirom uklanjaju višak vode. Sistem za ventilaciju brzo isušuje vodu koja preostane posle tuširanja. Međutim, ni kap vode se ne baca, jer se sva potrošena voda iznova i iznova reciklira. Ovakav sistem tuširanja mnogo je lakši, brži i efikasniji u odnosu na ranije.
Razvojem tehnologije čovek je zakoračio u svemir, ali astronauti kažu da još nemaju komfor koji imaju na Zemlji. Astronaut Majk Hopkins, koji je na Međunarodnoj svemirskoj stanici boravio od septembra 2013. do marta 2014. godine, izjavio je da mu je tokom dnevnih kondicionih vežbi najviše nedostajalo tuširanje. Kako je rekao, tokom boravka u svemiru znoj se bukvalno lepi za vas, za telo, ruke, glavu, oko očiju. U jednom trenutku, kad se nakupi dovoljno znoja, odvoji se kao kapljica od tela i nastavi da lebdi. Mnogi astronauti rekli su da im je tokom boravka u svemiru toliko nedostajala voda da su posle povratka na Zemlju uživali da ih kvasi letnji kišni pljusak.
Подели ову вест



Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.