Korona će promeniti sve
Potrošile za lepše usne 1.000 evra, sad moraju maskom da ih prekrivaju, dali 500 evra za „armani” odelo a ono trune u šifonjeru, kafana postala virtuelna činjenica, ima je ali nije za upotrebu, džaba parfemi skupi kad je distanca metar i po... pre smo se rugali papučićima, sad ih proglašavamo za heroje. Svadbe sa 500 zvanica su sada na nivou nevesele bajke… one države koje su pravile pare sada za te iste ne mogu da kupe robu... a države koje su stvarale robu i jurile kupce, sada biraju kupce.
Tesla, setismo se, nije se nikad rukovao s ljudima… samo blagi naklon sa distance, u rukavicama… tumačili smo to kao ćud naučnika ne zadirući u prave razloge takvog njegovog ponašanja… sada tek treba da shvatimo kakvu je on poruku slao i kako ga svet površni nije ni pokušao da shvati i postupi…
Sada je pohvalno i dobro da smo negativni počev od testova na zaraze... Virtuelno munjevito popunjava realno.
Što je bio luksuz, sada nije i obrnuto. Naručivanje namirnica putem interneta sada postaje svakodnevica, dronovi će nam robu donositi... više nije potreban pečat da bi se podigla penzija, ne mora da se ide baš ni u školu da bi se edukovali… kućni ljubimci kad donesu u zubima povodac gazdi mogu napolje ali samo u trajanju velikog odmora... ako im to bude ukinuto šetnju mogu da obave u stanu, na traci ako je gazda je ima, ali posle njega. Ili zajedno…
Samopomoć, samoizolacija, karantin i ostali vidovi lečenja po principu uradi sam jesu i rafinirano disciplinovanje mase koje je sada već globalno. Što će biti od koristi ako veliki silnici manje budu ulagali u oružje, a više u medicinsko oruđe…
Ne može da se raspadne nešto čega nema… Da bi se neki sistem raspao, prethodno mora da postoji.. bez obzira na procene da li je bilo sistema, onakvog ili ovakvog, kažu da što pre treba stvoriti novi sistem koji će prevenciju imati u epicentru stvari. Da bi manje bolno dočekali ovakve katastrofe koje su neminovne. Svet nije izvukao pouke ni posle Černobilja, ni od HIV-a, Fukušime, ebole...
Futurolozi su debelo omanuli, samo tako… osamdesetih su tvrdili da će kroz 40 godina, dakle danas, ljudi putovati na Mars, da će postojati leteći automobili, a da će glavna ambalaža u ishrani biti – tuba. Ali iz nje danas samo crpimo pastu za zube, ako ih uopšte i peremo, ruke tek malo češće. Saznali smo da prosečno na sat rukama dodirnemo lice od 17 do 25 puta. I da to više ne smemo da radimo. One što su navikli da čačkaju nos pogodiće najviše. Saznali smo, a znali smo to, da je novac u obliku hartije i metalnih komadića super prenosilac virusa, pa će ga izgurati uskoro plaćanje na klik.
Skovana je i nova reč kovidiot, od kovida i idiota, prevod nije ni potreban. Kvasac i brašno danas su u traženi ali ne i leteći automobili. Avio-kompanije i turističke agencije neće valjda da izgube smisao.
Kažu da jedino struje mora da ima jer bez nje nema interneta, nema punjenja telefona, nema ovog, nema onog … a nju je izmislio onaj što se s ljudima nije rukovao i grlio, gle čuda!
Подели ову вест








Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.