Kandidati za proveru imovine već stoje u redu
Godinu dana od usvajanja, Zakon o utvrđivanju porekla imovine i posebnom porezu je 12. marta počeo da se primenjuje a gotovo istovremeno se nametnuo potencijalni prvi „kandidat” za testiranje novih paragrafa. Posle dve nedelje medijske uzbune zbog navodnih tajnih računa Dragana Đilasa na Mauricijusu, Švajcarskoj i brojnim drugim destinacijama, teško je zamisliti da se posebna jedinica Poreske uprave neće pozabaviti upravo njime. To će lideru Stranke slobode i pravde, koji tvrdi da su dokazi protiv njega koji se iznose u medijima čist falsifikat, možda ići naruku jer je i to način da otkloni sumnje sa sebe, osim tužbi koje je podneo protiv onih koji, kako tvrdi, fabrikuju laži o njemu. U isto vreme, može da traži reciprocitet i isti postupak protiv ministra finansija Siniše Malog kome su neki drugi mediji, opet navodno, našli isto toliko računa u bankama u Srbiji i povezanost sa kompanijama u ofšor zonama.
Javnost Srbije je tokom vremena iznedrila brojne afere, realne ili izmišljene, o osobama čije se poslovanje dovodi u vezu sa „poreskim rajevima” ili koji imaju imovinu nelogično veliku u odnosu na plate koje su primali ili porez koji su plaćali tokom godina. Premijerka Ana Brnabić je čak pre tri godine rekla da jedva čeka ovaj zakon, jer razni, takozvani istraživački mediji kako god hoće, bez ikakve odgovornosti, kopaju po imovini funkcionera i arbitrarno određuju ko je bliža, a ko dalja porodica. Zakon bi, prema njenim rečima, trebalo da stavi tačku na taj senzacionalizam. Predsednik Aleksandar Vučić je u nekoliko navrata pozivao nadležne da bude među prvima koje će proveravati.
Ko će doći na udar Zakona o ispitivanju porekla imovine odlučiće Poreska uprava, koja bi prilikom određivanja prioritetnih kategorija za kontrolisanje morala da vodi računa o ravnomernoj zastupljenosti svih potencijalnih „klijenata”, jer su se već pojavile sumnje da bi zakon mogao da služi kao batina u rukama vlasti namenjena protivnicima. Pri tom, sam zakon u pogledu prioriteta ne favorizuje nikoga – političari, biznismeni, estradne i druge javne ličnosti nemaju „prvenstvo” u proveravanju u odnosu na ostale građane za koje se posumnja ili utvrdi da je između njihove imovine i prijavljenih prihoda raspon veći od 150.000 evra.
Iluzorno je, naravno, očekivati da će ovaj zakon ispraviti sve nepravde u ovom tranzicijom i društvenim reformama izmučenom društvu, ali bar da ne ispadne po onoj narodnoj – prvi mačići se u vodu bacaju. Sociolog Vladimir Vuletić najpre ukazuje na činjenicu – kakav god propis da se donese, neki će se vladati prema njemu, neki neće. „Ne postoji način da se zakonom u potpunosti promeni neka vrsta ’običaja’ i neće ni ovaj da iskoreni problem zbog kojeg se donosi. Ali nesumnjivo će suziti mogućnost zloupotreba u toj oblasti”, naglašava Vuletić za naš list.
U ovakav zakon, koji smo čekali od 5. oktobra, a obećavan je i ranije, „klele” su se sve političke garniture do sada, a najviše pred izbore. SSP je upravo objavio svoj „Plan za dan posle” (dolaska na vlast) i naveo da će u roku od šest meseci biti usvojeni „pravi” zakon o poreklu imovine, zakon o specijalnom antikorupcijskom tužiocu i lustracioni zakon.
Upitan zašto je bio tako poželjan u kampanjama i obećanjima političara, a toliko dugo se čekalo na njega, Vuletić odgovara da oni koji donose propise uvek imaju u vidu i njihov politički aspekt. Dodaje da i aktuelna vlast verovatno time šalje poruku da pokušava da uradi nešto što do sada nije urađeno. „To je sigurno ono što običan čovek želi da vidi i da čuje. U tom smislu to jeste jedan politički poen, koji će svakako naići na odjek”, smatra on, primećujući povodom inicijative SSP-a, da su Đilas i ostali imali 20 godina da donesu ovakav zakon.
Suštinski razlog za toliko dugo čekanje je u tome što je on mogao da ugrozi proces tranzicije kakav smo imali na delu u Srbiji. Sva sociološka istraživanja su pokazala da je transfer političke u finansijsku, odnosno ekonomsku moć, bio glavni model prelaska socijalizma u kapitalizam, naglašava Vuletić. Da je postojao ovakav zakon tokom devedesetih godina prošlog veka, objašnjava on, dve trećine novih vlasnika kapitala moglo je da bude uhapšeno.
Posle promene tog režima, nastavilo se na isti način, uspostavljena je jedna nova umreženost između nosilaca političke i ekonomske moći. I dve trećine onih koji su danas vlasnici kapitala su poslovični „prvi milion” stekli konvertovanjem političke moći u ekonomsku – tako što su bili na državnim, partijskim, direktorskim i drugim funkcijama i u procesu privatizacije ono što je nekada bila društvena ili državna svojina preneli su u ličnu imovinu.
„Aktuelna vlast pokušava da taj proces, koji je do sada bio takav kakav je, preseče i zaustavi. Da li će i u kojoj meri on biti uspešan zavisi od načina sprovođenja, da li će biti selektivno ili ne. U tom smislu važna je poruka predsednika Vučića da on bude jedan od prvih na koje će se taj zakon odnositi. Taj poziv govori o svesti da će biti različitih tumačenja upravo u vezi sa tom selektivnošću”, ocenjuje Vuletić.
Vučić je već uveravao da među političarima neće biti zaštićenih. Ono na šta ukazuju poreski i antikorupcijski stručnjaci jeste da bi Poreska uprava trebalo da krene od političara, sadašnjih i bivših javnih funkcionera i uopšte svih onih koji su u dodiru sa javnim novcem, kao glavnih generatora korupcije u društvu. Jer, kako je ranije saopšteno, ovaj zakon po svojoj prirodi spada u propise iz oblasti prevencije korupcije. A prema međunarodnom indeksu percepcije korupcije za 2020, Srbija se smatra zemljom u kojoj je nivo sive ekonomije visok jer ima 38 od idealnih 100 poena. Time, drugu godinu zaredom, zauzima mesto u donjoj polovini svetske liste, jer je 94. od 180 zemalja, a ocena Srbije je najlošija u poslednjih osam godina, podaci su organizacije Transparentnost Srbija.
Iz Evropske unije nas svakako gledaju kroz lupu, budući da su na problem korupcije osetljivi koliko i na vladavinu prava i slobodu medija. U poslednjem izveštaju iz prošle godine navedeno je da je Srbija ostvarila „izvestan nivo pripremljenosti u borbi protiv korupcije”, da je postignut „ograničen napredak” tokom izveštajnog perioda, i da treba da pojača napore i rad na sprečavanju i suzbijanju sive ekonomije. Na ocene u sledećem izveštaju svakako će uticati i prvi efekti primene Zakona o poreklu imovine.
Inače, „dorađivan” je i pre početka primene, prošlog meseca, a predsednik Skupštine Ivica Dačić je tom prilikom rekao da nema lakšeg zakona za primenu. „Zato što nema tog Srbina ili Bošnjaka ili Albanca, svejedno, o Crnogorcima da ne govorim, koji će steći bogatstvo, pare, moć, a da to neko ne vidi. Svi koji nešto steknu hoće da se to primeti, a na vama je samo da to što svi vide prenesete u kaznene mere, da ih kaznite i pohapsite”, poručio je Dačić.
Da li je baš tako? Stručnjaci ipak upozoravaju da je bolje delovati preventivno i sprečavati ovakve pojave, jer nimalo nije lako naknadno utvrđivati kako je neko stekao imovinu. Postoje brojni načini da se ona sakrije, pogotovo ako su mnogi za to imali decenije na raspolaganju.
Подели ову вест







Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.