Dobre i loše strane rada od kuće
Gotovo svaki treći radnik u Srbiji je angažovan na poslovima koji su kratkoročni, nesigurni i koji ne garantuju dostojanstvene uslove rada, u smislu pristupa radnim, socijalnim i ekonomskim pravima. Autori publikacije „Radnici drugog reda: nestandardni rad u Srbiji” nedavno su obznanili da je udeo radnika na neodređeno među zaposlenima u padu sa 88,5 odsto 2010. godine na 81,4 odsto 2014. godine, te na oko 77 odsto, koliko iznosi protekle tri godine. Istraživači su skrenuli pažnju i na to da se rast zaposlenosti, odnosno smanjenje nezaposlenosti koje statistike beleže, gotovo u potpunosti može pripisati snažnom trendu prekarizacije tržišta rada, odnosno prelasku sa ugovora na neodređeno na one sa određenim trajanjem.
Tako, recimo, dok se 2010. godine 11,4 odsto zaposlenih radnika nalazilo u takozvanim prekarnim formama (nesigurnom obliku rada) – na određeno, sezonski i privremeno – njihov udeo do 2019. popeo se na 22,5 odsto. Najčešći oblici nesigurnog rada jesu – onaj najmanje nestandardni, odnosno rad po ugovoru na određeno, kao i rad na „crno”, podsećaju autori ove publikacije. Na sve to može i da se nakalemi i zvanična statistika o radu od kuće, koji je otkako je počela pandemija uzeo maha. Prema statističkim podacima za četvrti kvartal 2020, u rad od kuće bilo je uključeno 9,2 odsto zaposlenih od njih ukupno 2,92 miliona. To je za 0,1 odsto manje u odnosu na prethodno tromesečje, a za 0,5 procenta više u odnosu na isti period 2019, podaci su iz Ankete o radnoj snazi.
Ranka Savić, predsednica Asocijacije slobodnih i nezavisnih sindikata, smatra da je rad od kuće, koji je aktuelizovan za vreme pandemije, pokazao i dobre i loše strane.
– Dobro je što se proces rada odvijao i u uslovima epidemije. Nije dobro što zakonski nije regulisan da bi se znalo šta su prava i obaveze poslodavca i zaposlenog. Najčešći problemi koji su se javljali u vezi s radom od kuće bili su nedefinisano radno vreme, naknada troškova zaposlenom, plaćanje prevoza i toplog obroka i osiguranje od povrede na radu. Ipak, sigurno će ostati trajan u pojedinim delatnostima. To će se desiti u IT industriji i svuda gde je moguće obavljanje rada van prostorija poslodavca – ističe ona i podvlači da je u Srbiji mnogo veći problem to što je dostojanstven rad odavno nestao.
Kada je država uređena tako da su kapital i poslodavac prioriteti, radniku ostaje jedino da prihvati ponuđene uslove, da se mnogo ne buni i čuva posao koji ima.
– Srpski radnik nije slučajno doveden u ovakav položaj. Ovde je reč o dobro osmišljenoj akciji države, u kojoj su fleksibilni oblici rada dominantni, a nesiguran posao pravilo. U takvoj situaciji radnik je uplašen. Radi šta mu se kaže, ima stalni strah da će ostati bez prihoda i da neće moći da izdržava članove porodice. Kriza zbog epidemije još više je povećavala taj strah, a mnogima ugovor nije produžen, a neki su radili tako i desetak godina. Ipak, da se poštovao Zakon o radu, ovi zaposleni ne bi ostali bez posla – ističe Savićeva.
Šta treba uraditi da se ovakvo stanje menja? Pre svega, treba obezbediti primenu i poštovanje zakona, a zemlji je potrebna i inspekcija rada koja nije u službi politike i krupnog kapitala. Potrebno je povećati kapacitet Inspektorata za rad i uvećati njihovu nadležnost i ovlašćenje.
– Srbiji je potrebna i politika vlade koja srpsku radnu snagu ne gleda kao jeftinu potrošnu robu koja je dobra za privlačenje stranih investicija, jer radna snaga svuda u svetu jeste ekonomska vrednost i prema njoj se mora i voditi takva politika. Uloga sindikata mora biti veća. Problemi radnika koji rade na nesigurnim radnim mestima ogromni su. Njihovo jedino utočište u ovom trenutku su sindikati – uverena je Ranka Savić.
U Savezu samostalnih sindikata Srbije takođe ukazuju na trend smanjenja prava radnika, kao i broja klasičnih ugovora o radu, pre svega ugovora o radu na neodređeno.
– U Srbiji i u svetu se samo priča o fleksibilnosti rada, čime se samo zadovoljavaju potrebe sveta kapitala, poslodavaca i dela političke elite, ali ne i radnika. Zaboravlja se na još jedan termin, a to je fleksigurnost za radnike, u slučaju gubitka posla, do pronalaska novog angažovanja – podseća Duško Vuković, potpredsednik saveza.
Srbija je prva u Evropi po nejednakosti stanovništva, čak prva u svetu po broju frilensera po glavi stanovnika, podseća on, a prekarni rad kao klasična eksploatacija radne snage sve više uzima maha, posebno novi oblici rada na platformama sa nepoznatim poslodavcima, bez radnog odmora, bez pisanog ugovora.
– Sve to nam govori da hitno moramo da regulišemo zakone, usaglasimo cenu rada, pitanja zarade, zdravstvenog i penzijskog osiguranja. Zemlja mora dobro da se spremi za sve to, ako iole razmišlja o održivosti društva, jer inače odoše nam svi u svet, tamo negde gde su sistemi uređeniji – podvlači Vuković i podseća da sadašnja situacija ide naruku samo vlasnicima krupnog kapitala koji lagodno dolaze do jevtine radne snage.
Подели ову вест







Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.