Kalinićeva igra prestola
U berićetnoj olimpijskoj godini za srpski sport i košarkaška porodica je doživela zvezdane trenutke, kako na timskom, tako i na pojedinačnom planu. Košarkašice su dosegle do evropskog zlata, uz četvrto mesto u Tokiju, a Sonja Vasić je stavila tačku na blistavu karijeru izborom za najbolju na Starom kontinentu. Prvi put, na programu Igara bio je basket „3x3”, a naši majstori su stigli do bronze, a potom pokorili Evropu. U izboru Fibe, stiglo je još jedno priznanje – Strahinja Stojačić je zvanično proglašen za najboljeg basketaša na zemaljskoj kugli.
Košarkaši su jedino razočaranje, uprkos što se olimpijski kvalifikacioni turnir održavao u Beogradu. Poraženi su u finalu od Italije, a ceh je od onih koji su najodgovorniji za neuspeh isporučen selektoru Igoru Kokoškovu, koji se vratio u NBA košarku. A, tamo, prvi put od 1956, kada se bira najkorisniji igrač, veoma prestižnu MVP titulu, osvojio je jedan Srbin, Nikola Jokić. Obarao je „tripl-dablovima” mnoge rekorde i doveo Denver do finala Zapada, gde je bolji bio Finiks. Na tronu kao najkorisniji igrač na svetu zamenio je Grka Janisa Adetokunba, koji je dve prethodne sezone vladao, a prvi Evropljanin kome je to pošlo za rukom bio je Nemac Dirk Novicki, 2007. godine.
Srbija je i Evropi dala najboljeg, a šampion sa Efesom, Vasilije Micić bio je najkorisniji igrač i ligaškog dela i fajnal-fora. Što se klupskih uspeha tiče, Crvena zvezda je još jednom u granicama mogućeg predstavila kao šampion i zemlje i regiona u najjačem takmičenju Evroligi. Partizan je razočarao u ABA ligi (sedmo mesto), a u Evrokupu završio je takmičenje nakom „top 16” faze”. Međutim, leto je donelo dve „bombe”, transfere koji se mogu okarakterisati kao istorijski. Posle 28 godina, u srpsku košarku banuo je najtrofejniji evropski trener svih vremena Željko Obradović. Devetostruki šampion vratio se korenima, u svoju kuću, u Partizan sa kojim je započeo neverovatnu trenersku karijeru.
Ipak, glavni junak ove priče je Nikola Kalinić. Postao je prvi igrač, reprezentativac i zvezda evropskog kalibra, koji se na vrhuncu karijere (30 godina) i u trenutku kada su se oko njega „otimali” najbolji (Barselona i Real) vratio u klub koji je na svetlo velike pozornice „bacio” njegov talenat i potencijal – Crvenu zvezdu. Bila je dovoljna jedna sezona (2014/15) da momak koji nosi šampionske gene svetskog prvaka u stonom tenisu (otac Zoran Kalinić), postane rekorder kluba s Malog Kalemegdana, kada je reč o dobiti od transfera. Željku Obradoviću koji je počeo da gradi šampionski imidž Fenerbahčea, nedostajao je upravo takav „ol raund” igrač, nepokolebljiv, stamen kao stena i turski tim je iskeširao Zvezdi milion evra da ga odvede na Bosfor. Dve godine kasnije, Kalinić je u Istanbulu ispisao istoriju turske košarke i pomogao Obradoviću da udari devetu evroligašku „recku”. U finalu je Olimpijakosu isporučio 17 poena (toliko i Bogdanović), uz po pet skokova i asistencija, za indeks korisnosti 24.
Ono što su „crveno-beli” tada dobili rešili su da vrate šest godina kanije, ali Nikoli Kaliniću. Posle pet sezona u Fenerbahčeu, prošlu je olimpijski i svetski vicešampion sa Srbijom proveo u Valensiji, gde je ostvario najbolju statistiku. Kako je španski klub ostao bez Evrolige, za momka koji želi da se meri samo sa najjačima, dileme nije bilo – spakovao je kofere! Gotovo neverovatno je delovala vest da je od brojnih ponuda, Kalinić odabrao da ponovo obuče crveno-beli dres i vrati se u „naručje” trenera Dejana Radonjića kod koga je doživeo košarkaško prosvetljenje.
Naravno, oborio je nesumnjivo još jedan rekord, mada je poslovna tajna koliku je godišnju apanažu dobio u Zvezdi. Poenta je da je najplaćeniji domaći igrač svih vremena, a jedan od „izvora”, specijalizovani košarkaški portal „Jurohups”, naveo je čak cifru od milion i dvesta hiljada evra! Bilo kako bilo, posle tri meseca od kako je sezona počela već je sasvim jasno zašto je Kalinić doveden, kakva mu je uloga i koliko je podigao timski kredibilitet „crveno-belih”. Na svojim leđima nosio je Zvezdu u najtežim trenucima kada su zbog povreda i virusa korona redovi bili desetkovani, provodivši u proseku 35 minuta na terenu u utakmicama koje su se ređale kao na traci. I to kao lider, kreator, glavni skorer i produžena Radonjićeva ruka na terenu.
Bez ikakve dileme, najbolji je srpski igrač u Evropi, sa najvećim uticajem na igru i rezultate tima, poput retkih koji su praktično nezamenljivi. U tu kategoriju još spadaju Mirotić (Barselona), Dekolo (Fenerbahče), Micić (Efes), Lučić (Bajern), Tavarez (Real) i Sikma (Alba). On čita košarku kao bukvar, raspoređuje igrače i „zove” akcije i rešava „jedan na jedan”, ma ko od protivnika da mu se nađe na putu.
„Nikolin uticaj na igru je veoma veliki, on je pravi vođa tima”, kratko i jasno zbori o Kaliniću Zvezdin trener Dejan Radonjić.
U reprezentaciju ga uveo vizionar Dušan Ivković 2013. na Evropskom prvenstvu u Sloveniji, a kod Aleksandra Đorđevića se nametnuo kao jedan od nosilaca igre, u pohodima na svetsko srebro godinu dana kasnije i na Igrama u Riju 2016. Njegovo ime, bez jasnog obrazloženja, nije se našlo na spisku za Mundobasket u Kini 2019, a epilog je poznat. Da će kod Svetislava Pešića dobiti ulogu kakvu zaslužuje, potpuno je jasno.
„Kalinić bi došao ovoj ekipi kao kec na desetku zbog njegove forme i kvaliteta. On je pravi igrač, on odlučuje ko pobeđuje, a ko gubi”, ocenio je novi selektor, posle nedavno odigrane dve kvalifikacione utakmice za Svetsko prvenstvo.
Sve što je najavio po dolasku u Zvezdu, kao i o razlozima za takvu odluku, Kalinić je potvrdio na parketu.
„Ovo je nova uloga, moglo bi se reći i faza u karijeri. Želeo sam da vidim da li sam spreman da budem lider, neko na koga se uvek računa, na koga se tim oslanja i ko donosi najvažnije odluke. S druge strane, košarkaški sam se ostvario, osvojio sam mnogo titula – evroligašku, sa reprezentacijom i zaradio novac. Sada tražim neke nove košarkaške vidike, ali tu su i motivi van terena, da više vremena provodim sa porodicom”, ocenio je Kalinić.
Ono što ga izdvaja od drugih je energija i strast koju „prosipa” po terenu. Vođen uverenjem da dobar dan može da izostane, ali da najveća želja uvek mora da je prisutna, uselio se u srca ne samo navijača Crvene zvezde.
„Neko može da bude veći od mene, jači i brži, ali ja moram da želim pobedu više nego on”, u jednoj Kalinićevoj rečenici stalo je sve što najbolje opisuje trenutno najboljeg srpskog igrača van NBA lige.
Evroligaška statistika
2014/15 (C. zvezda) – Prosečno 26 minuta, 9,2 poena, 3,9 skoka, 2 asistencije, indeks 9,1
2015/16 (Fenerbahče) – Prosečno 19 minuta, 4,6 poena, 3,3 skoka, 1,2 asistencije, indeks 5,4
2016/17 – Prosečno 24 minuta, 7,5 poena, 3,1 skok, 1,5 asistencija, indeks 8,3
2017/18 (Fenerbahče) – Prosečno 17,5 minuta, 5,5 poena, 1,6 skok, 1,2 asistencije, indeks 5,4
2018/19 (Fenerbahče) – Prosečno 25 minuta, 9,6 poena, 3,3 skoka, 1,8 asistencija, indeks 10,5
2019/20 (Fenerbahče) – Prosečno 23 minuta, 6,6 poena, 2,5 skoka, 1,7 asistencija, indeks 6,2
2020/21 (Valensija) – Prosečno 23 minuta, 10,4 poena, 3,4 skoka, 3,2 asistencije, indeks 12, 3
2021/22 (C. zvezda) – Prosečno 27 minuta, 12,5 poena, 4,5 skoka, 3,5 asistencija, indeks 14,6
Подели ову вест

Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.