Da li se pohvalom autora vrši pritisak na žiri
Još pre nego što je objavljeno ko je dobitnik Ninove nagrade, neki pisci su javno forsirali posle i nagrađenu Milenu Marković i njeno delo „Deca”. U tome je prednjačio Miljenko Jergović, koji je njenu knjigu proglasio „jednim od najvažnijih romana koji ostaje iza naše generacije”, što su neki shvatili i kao pokušaj da se utiče na žiri.
Jergović je u svom autorskom tekstu, kako je to naveo Tanjug, napisao da su „Deca” roman o detinjstvu, o deci koja rađaju drugu decu, o porodici – disfunkcionalnoj, jer ko, osim popova i pedagoga, zna za funkcionalnu porodicu.
„’Deca’ su poema o osujećenom, večno nedovršenom odrastanju, moćna, u našim jezicima neuporediva, najveća knjiga o ženskosti, o majčinstvu, kćerinstvu i sinovstvu... opasan roman o istoriji, onoj nama najvažnijoj i traumatičnoj, koja poteče s Drugim svetskim ratom, nastavi se kroz osamdesete, ta decenija našeg odrastanja, i pregazi nas tokom devedesetih”, napisao je Jergović, prenosi Tanjug, kao i to da je „Milena Marković iznad političke korektnosti, iznad tog jada ljudskog i te bede književnih i ideoloških antitalenata koji bi da represijom nad jezikom popravljaju svet i sakrivaju sve ono s čime nisu u stanju da se nose u svetu”.
O ovom romanu u pozitivnom smislu izjasnio se i Dejan Stojiljković, takođe pre proglašenja dobitnika, s tim što je on išao i dalje i kritički govorio o žiriju Ninove nagrade, nazivajući ga ženomrzačkim.
„Svejedno, ja sam ipak optimista, pa navijam za Milenu Marković i Milicu Vučković, koje su napisale odlične knjige. Ali to je samo po sebi nagrada, tako da im i ne treba potvrda od strane skupine diletanata koji su u žiriju završili tako što ih je redakcija Nina pokupila sa neke tramvajske stanice. Pravde radi, treba reći da u žiriju sedi i jedna žena, a koliko se njeno mišljenje uvažava, vidimo i po ovom širem i užem izboru”, preneli su tada mediji njegovu izjavu.
Nakon što je objavljeno da je dobitnica Milena Marković, Dejan Stojiljković se ponovo oglasio u medijima i rekao:
– Već se uveliko po književnim kuloarima raspreda besmislena priča kako sam ja na taj način „vršio pritisak na žiri”, ali ja to vidim drugačije. Teofil Pančić i kompanija su prosto prelomili i odlučili da poslušaju pametnijeg i kompetentnijeg od sebe. A mene, ako se sete za Dan bezbednosti, sete me se... Ako ne – bila je to moja dužnost, kao pisca i čitaoca, da podržim koleginice koje pišu dobre knjige. Ništa više i ništa manje od toga. Rado ću to učiniti i sledeće godine. Parafrazirao bih jednog prijatelja koji je mudro primetio da su „Deca” knjiga kojoj ni Ninova nagrada ne može da naškodi.
Подели ову вест




Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.