I deca boluju od hroničnog artritisa
Udruženje pacijenata obolelih od reumatskih bolesti Srbije (ORS) i ove godine obeležava Svetski dan borbe protiv ankilozirajućeg spondilitisa, bolesti od koje u našoj zemlji pati nekoliko desetina hiljada ljudi. I ove godine, svečano i uz brojne zdravstvene stručnjake i umetnike u centru Beograda 29. maja podsetićemo na značaj neophodnosti borbe protiv ove teške bolesti.
Ankilozirajući spondilitis ili Behterevljeva bolest je zapaljensko reumatsko oboljenje koje može zahvatiti kičmeni stub, sakroilijačne zglobove i periferne zglobove. To je hronična i progresivna bolest koja savremenim lečenjem može da se drži pod kontrolom, bez bolova i deformiteta. Pripada i grupi autoimunih bolesti, seronegativnih spondiloartritisa, jer se odlikuje odsustvom reumatoidnog faktora u krvi bolesnika. Toj grupi pripadaju i psorijazni artritis, reaktivni artritis, artritis povezan sa inflamatornim oboljenjima creva (Kronova bolest i ulcerozni kolitis) i nediferentovani spondiloartritis.
Od perifernih zglobova najčešće su zahvaćeni ramena, kukovi, ali i drugi zglobovi na donjim ekstremitetima, kao i enteze (pripoji tetiva, ligamenata ili kapsula za kost). Početno oštećenje kosti je u vidu erozije, posle toga dolazi do prekomernog stvaranja nove kosti na tom mestu, što dovodi do abnormalnog spajanja kostiju, zbog čega zahvaćeni zglobovi postaju nepokretni i ukočeni. Tačan uzrok bolesti je nepoznat, ali nasleđe ima značajan uticaj
Od faktora spoljašnje sredine kao pokretači najčešće se pominju urinarne infekcije izazvane mikroorganizmima, a mogući pokretač je i fizička ili psihička trauma. Zdravstveni stručnjaci procenjuju da se ankilozirajući spondilitis javlja tri do četiri puta češće kod muškaraca nego kod žena i to najčešće kod muškaraca u starosnoj dobi između 18 i 35 godina.
Procenjuje se da u Srbiji oko 70.000 odraslih i 2.000 dece boluje od hroničnih artritisa – 35.000 čine oboleli od ankilozirajućeg i psorijaznog artritisa. Zato smatram da je u slučaju ankilpzirajućeg spondilitisa neophodno skratiti vreme postavljanja dijagnoze i povećati sa pet na deset odsto broj obolelih koji su na inovativnim terapijama.
Ova izuzetno teška bolest najčešće se javlja pre 40. godine života, počinje bolom u lumbalnom delu kičme koji je svakodnevno prisutan duže od tri meseca, a najčešće nastaje postepeno, intenzivnije u mirovanju tokom noći. Praćen je jutarnjom ukočenošću koja traje duže od 30 minuta, često čitavo pre podne i smanjuje se pri kretanju.
Ova bolest je sistemskog karaktera zbog čega se mogu pojaviti i vanzglobne manifestacije. Neke od najčešćih su promene u očima, upala srčanog mišića i srčane kese, krvnog suda aorte, poremećaji u sprovodnom sistemu srca, povišeni krvni pritisak. Zbog okoštavanja zglobova grudne regije otežano je disanje i smanjen kapacitet pluća, a može doći i do plućne fibroze.
Dijagnozu ankilozirajućeg spondilitisa postavlja reumatolog na osnovu anamneze – pojave inflamatornog upalnog bola u lumbosakralnom delu kičme sa širenjem u sedalnu regiju koji se intenzivira mirovanjem tokom spavanja i pred zoru, a smanjuje tokom kretanja i pri fizičkoj aktivnosti, jutarnje ukočenosti duže od 30 minuta i fizičkog pregleda (bolna osetljivost sakroilijačnih zglobova, kao i bol u predelu pripoja tetiva za petnu kost, ograničeno bočno savijanje kičme…).
Prisustvo zapaljenja najranije se može uočiti nuklearnom magnetnom rezonancom sakroilijačnih zglobova, što potvrđuje dijagnozu. Tek kasnije – kada dođe do okoštavanja sakroilijačnih zglobova – promene se vide na rendgenskom snimku. Kod ove bolesti značajni su i laboratorijski parametri koji pokazuju aktivne faze upale, a to su ubrzana sedimentacija eritrocita i povišen C reaktivni protein.
Za lečenje se koriste nesteroidni antinflamatorni lekovi, anelgetici, glikokortikoidi, hemijski lekovi koji menjaju tok bolesti.
Ključni faktor u lečenju ove teške bolesti su inovativni lekovi (biološki lekovi, bioslični i JAK inhibitori) koje treba primeniti što pre kako bi otklonili bol i sprečili invalidnost.
Posebno značajna u lečenju ove bolesti je fizikalna terapija i svakodnevno vežbanje i to kombinacija vežbi disanja, istezanja i jačanja kičmenog stuba, a preporuke su pravilan položaj leđa pri hodanju, sedenju i spavanju.
Подели ову вест


Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.