„Jeleče” na ohridskim izvorima
Spremali smo se za putovanje i festival folklora u Ohridu, vežbali smo i uvežbali. U večernjim satima, 19. maja, krenuli smo ka Severnoj Makedoniji, u grad Ohrid. Dobro raspoloženi, uz pesmu i smeh, putovali smo punih 12 sati i u zoru stigli na Ohridsko jezero. Kad je pred nama puklo ogromno vodeno plavetnilo imali smo utisak da smo na moru. Mene je podsetilo na Dalmaciju, Bokokotorski zaliv, na Hanju na Kritu, samo ne na slatkovodno jezero.
Svake godine na Trgu Svetog Klimenta održava se međunarodni dan folklora, a ove godine 17. put, pod nazivom Festivalski dani u Ohridu, održan je od 20. do 24. maja. Festival je okupio folklorne grupe različitog uzrasta, od dece, preko juniora, do seniora, koji su došli iz raznih krajeva: Folklorni ansambl „Etnos” iz Skoplja, KUD „Jeleče” iz Novog Beograda, KUD „Jelsa” iz Jelse u Hrvatskoj, Srpsko kulturno društvo „Maribor” iz Maribora, KUD „Nikola Tesla” iz Obrenovca, kao i folkloraši iz Turske i muzički ansambl iz Poljske – mažoretkinje i bleh-muzika.
Veterani „Jelečeta” izveli su u programu dve koreografije – starogradske i vlaške igre. U večernjim satima na pozornici na trgu i obali, uz prisustvo mnogih gostiju, program je ispraćen aplauzima i oduševljenjem. Pre programa učesnici su prošetali gradom noseći zastave svojih država i transparente sa imenima učesnika, a turisti i meštani su ih pozdravljali i fotografisali.
Narednog dana s vodičem, gospođom Julijom, uz njenu prigodnu priču, obišli smo crkve u gradu – Sv. Kliment, Sv. Sofija, Sv. Jovan Preteča, Sv. Petka – i na kraju se popeli do Samuilove pećine, a usput i do rimskog amfiteatra.
Sutradan smo se provozali brodom do Crkve Sv. Nauma u ušća Crnog Drima u jezero, a obišli smo i etno-selo sa sojenicama i muzejskim eksponatima u kućicama pravljenim od pruća i blata, takozvanim čatmaricama. Na ulazu u metoh dočekala nas je skulptura Sv. Nauma izrezbarena u orahovini, s korenom u zemlji i pogledom sveca u pravcu Ohrida. U crkvi i oko nje okupio se veliki broj turista, ali i mnoštvo vernika, bolesnika s verom u isceljenje, a mnogi su tvrdili da naslonjeni na grob sveca čuju otkucaje njegovog srca. Mesto je puno lepote, i duhovne i prirodne, ima ljudi iz celog sveta, i verujućih i radoznalih. A ispod brda i svetilišta teče hladni Crni Drim iz širokog korita se ulivajući u jezero.
U povratku brodom ka gradu Ohridu uživali smo u sunčanom danu i proslavi – slavila se veridba momka i devojke, srpskog porekla, iz Maribora, koji su vezu započeli pre pet godina, u kulturno-umetničkom društvu. Sve je ličilo na pravu srbijansku svadbu: svi su igrali užičko kolo i čačak i pevali srbijanske „narodnjake”. Slavlje se nastavilo i posle večere, u restoranima s muzikom, a najviše na Biljaninim izvorima.
Grad Ohrid i njegove znamenitosti ostaće nam u sećanju. To je grad kulture, pravoslavne pismenosti, lepote i čistote vode i neba, grad gostoprimstva i ljubavi, široke duše i velikog srca. Lepota na jugoistoku Severne Makedonije.
Miroslav M. Marinković,
učitelj i pedagog u penziji, KUD „Jeleče”, Novi Beograd
Подели ову вест

Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.