Potera za sedmim golom uzastopce
Ekvador je na pragu osmine finala. I bod je protiv Senegala u poslednjem kolu dovoljan da još jednom ode među 16 najboljih. U Nemačkoj 2006. put ka četvrtfinalu mu je preprečila Engleska, ali na jedvite jade, tek golom Dejvida Bekama iz slobodnog udarca u 60. minutu.
Najzaslužniji za razgorevanje nada u arapskom svetu je Ener Valensija, 33-godišnji kapiten, koji je i rastužio domaćina s oba pogotka na otvaranju Mundijala (2:0) i spotakao Holandiju da već prebrine brigu u grupi (1:1), mada njoj Katar samo čudom može da pomrsi račune.
Nekadašnji napadač engleskih premijerligaša Vest Hema i Evertona ne samo da je postigao sve golove za reprezentaciju u njenom četvrtom učešću na svetskom prvenstvu nego je sva tri dao i prethodni put, u Brazilu 2014, kad je i debitovao na najvećoj fudbalskoj smotri (Ekvador bez karte za Rusiju pre četiri godine). Tad je Švajcarskoj jednom zatresao mrežu u porazu s 2:1, Hondurasu oba puta u pobedi s 2:1, a iako u poslednjem susretu u grupi, s Francuskom, nije bio strelac, nije niko ni među njegovim saigračima ni među suparničkim uzdanicama.
Otključa li prvi i senegalsku bravu, ući će u istoriju mundijala kao jedini sa sedam golova uzastopce. Može da se desi, naravno, i da se duel s afričkim prvakom završi 0:0, pa bi sledeću šansu dobio u osmini finala... Potkraj utakmice s Holanđanima, istina, izneli su ga s terena na nosilima, a poslednji zvižduk sudijske pištaljke dočekao je na klupi za rezerve s grumenom leda na članku noge. Informacije iz ekvadorskog tabora su da će biti spreman.
Nije mu sefte da postiže golove na uzastopnim utakmicama. U Fenerbahčeu, u kojem je dve godine, dao je, recimo, dva gola na meču poslednjeg kola u prošloj sezoni, a onda i po dva u prva tri kola u ovoj. U Katar je došao kao vodeći strelac turskog prvenstva s 13 pogodaka, a na Mundijalu se izdvojio kao najubojitiji u učešćima ekvadorske reprezentacije (Agustin Delgado jedan 2002, a dva 2006).
Još trojica, ali oni na jednom šampionatu, bili su nadahnuti sa šest golova u seriji koju im nisu prekidali saigrači. U Engleskoj 1966. briljirao je portugalski Crni panter Euzebio, najbolji strelac s devet pogodaka. U prvom kolu, u pobedi protiv Mađara (3:1), nije zatresao mrežu. Bugarima je zatim dao jedan (3:0), ali je konačan rezultat postavio Tores. Niska mu počinje drugim i trećim golom Portugalije u duelu s dvostrukim uzastopnim svetskim prvakom Brazilom (3:1), kojeg je poslao kući, a završava se s njena prva četiri od pet pogodaka u četvrtfinalu protiv senzacionalne Severne Koreje. Dok se Euzebio nije zahuktao, azijski tim, debitant, vodio je s 3:0 do 27. minuta. Poslednji se među strelce upisao Žoze Augusto. Da je, recimo, ostalo 4:3, Crna perla (još jedan nadimak portugalske legende) bila bi i raskošnija, jer je nadalje savladao dvojicu slavnih golmana: engleskog Gordona Benksa u porazu u polufinalu (2:1), sovjetskog Lava Jašina prvim pogotkom u pobedi na meču za treće mesto (2:1).
Italija, koja je 1982. u Španiji kroz iglene uši prošla dalje iz prvog kruga, postala je svetski prvak. Letela je na krilima Paola Rosija, koji je u drugoj, poslednjoj utakmici drugog kruga postigao sva tri gola protiv Brazila (3:2) pa oba protiv Poljske u polufinalu na Barseloninom Nou Kampu (2:0), a i prvi u trijumfu u finalu sa Zapadnom Nemačkom (3:1) na Realovom „Bernabeuu”. Sa šest pogodaka i njemu je pripalo zvanje najboljeg strelca.
Na Mundijalu u SAD 1994. Rusija nije makla iz grupe (treće mesto iza prvoplasiranog Brazila i Švedske, a ispred Kameruna), ali je u nezavorav otišao njen napadač Oleg Salenko. Pet puta je savladao kamerunskog golmana na meču poslednjeg kola, više nego iko u jednoj utakmici i pre i posle. Konačnih 6:1 postavio je Dmitrij Radčenko, a jedinim pogotkom za afrički tim Rože Mila je s 42 godine i 39 dana i dalje najstariji strelac ikada.
Salenko je prethodno dao jedini gol za Ruse u porazu protiv Šveđana (3:1). Nagradu za najboljeg strelca podelio je s bugarskim asom Hristom Stoičkovom (po šest) i jedini je s tim znamenjem a da njegova reprezentacija nije prošla dalje iz grupe.
Mesi poravnat s Maradonom
Gol argentinskog asa Lionela Mesija u pobedi protiv Meksika (2:0) bio mu je osmi na mundijalu, a 21. utakmica (prvi meč i prvi pogodak u onom debaklu Srbije i Crne Gore u Gelzenkirhenu 2006. sa 6:0). Tako na svetskom prvenstvu stoji i njegov legendarni prethodnik Dijego Maradona, koji je učestvovao na četiri smotre (1982, 1986, 1990, 1994). Statistika bi mu bila i bolja, ali ga je u SAD 1994. Fifa oterala zbog dopinga pa nije igrao u poslednjem kolu protiv Bugarske i u osmini finala protiv Rumunije, koja je izbacila Argentinu.
Najbolji argentinski strelac s deset golova je Gabrijel Batistuta (12 utakmica). Igrao je 1994, 1998. i 2002.
U zbiru šest
Euzebio 2+4
Rosi 3+2+1
Salenko 1+5
Valensija 1+2+2+1
Najviše golova u prvih pet utakmica
10 Gerd Miler Zapadna Nemačka 1+3+3+1+2 (1970)
9 Žist Fonten Francuska 3+2+1+2+1 (1958)
8 Euzebio Portugalija 0+1+2+4+1 (1966)
7 Pele Brazil 0+1+3+2 (1958) 1 (1962)
7 Teofilo Kubiljas Peru 1+2+1+1 (1970) 2 (1978)
6 Helmut Ran Zapadna Nemačka 1+1+0+2 (1954) 2 (1958)
6 Gžegož Lato Poljska 2+2+0+1+1 (1974)
6 Gari Lineker Engleska 0+0+3+2+1 (1986)
6 Hames Rodrigez Kolumbija 1+1+1+2+1 (2014)
6 Hari Kejn Engleska 2+3+1+0+0 (2018)
6 Ener Valensija Ekvador 1+2+0 (2014) 2+1 (2022)
Rus Oleg Salenko odigrao samo tri utakmice na mundijalu (1994), a i to mu je bilo dovoljno za ukupno šest golova
Подели ову вест

Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.