Litvanci upoznati sa srpskom tradicijom i stradanjima
Od našeg dopisnika
Kozarska Dubica, Prijedor – Krsna slava, Sveti Alimpije Stolpnik, premijera dokumentarno-igranog filma „GradinaD” i pripovetka „So i mesečina”, tri su događaja iste večeri, kojim su u litvanskom gradu Kaunasu predstavljeni srpska tradicija, istorija i narodni običaji. Zasluge za to imaju Simo Brdar, istoričar, pesnik i filmski reditelj iz Kozarske Dubice, i njegova supruga Karina Brdar, glumica iz Litvanije. Njih dvoje, godinama putuju svetom i pronose istinu o srpskom stradanju, žrtvama od ustaške ruke i od nacista, o logoru smrti u Jasenovcu i najvećem gradu mrtvih Donjoj Gradini. Veče je melodijom flaute otvorila Nastja Suhonjickaja. Simo i Karina su proputovali svetskim meridijanima, predočavajući, simbolično, poemu „GradinaD” velikanima kulture i umetnosti, čitali potresne stihove ispred spomenika, u muzejima, na znamenitim mestima. Tako je, na ovom nesvakidašnjem putešestviju koje je trajalo celu godinu, u jedinstvenoj filmskoj i literarnoj misiji, nastao film.
Kada je projektor ugašen, na sceni, pred brojnom publikom, glumica Karina Brdar govorila je Siminu priču „So i mesečina”, inspirisanu doživljajima iz vodenice, u njegovom rodnom selu Gornja Dragotinja kod Prijedora.
„Deda i unuk imali su red za meljavu, u vodenici, na potoku. U Dragotinji. Došli su noću, deda je nosio vreću, unuk vrećicu, deda sekiru, on sekiricu. Zasuli su žito u koš, usitnili drva i naložili vatru. Od prve šake kukuruzovog brašna napravili su kolač. Deda je ponio malo rakije šljivovice da se ugreje, da rastera san i stravinje. Kada su počeli da jedu, režući tablu slanine na drvenom panju, shvatiše da ništa nije slano, a so nisu poneli. Noć je bila okupana srebrom od mesečine, kroz vrh brvna na vodenici, ukazao se snop svetlosti. Deda je, ćutke i bez objašnjenja, otkinuo komadić toplog kukuruzovog kolača opojnog mirisa, umočio u mesečinu. Setio se davnašnjih priča da je mesečina slana, od slanog mora i okeana. Isto je uradio i unuk. Pogledali su u neverici jedan drugoga, a kada su stavili zalogaj u usta, učinilo im se da je slano, slanije nego ikada pre. Slatko su jeli i o tome posle godinama pričali u svome selu, mada im je malo ko poverovao.” Tako je tekla priča „So i mesečina”, daleko od Dragotinje, koju su Litvanci pažljivo slušali. Divili se.
Posle toga, svečanost se prelivala u praznovanje krsne slave. Posetioci na filmskoj premijeri i slušaoci pripovetke, postali su gosti. Slava, kao jedinstven srpski identitet, sadržavala je sve elemente kulture, duhovnosti i ritual. O drevnom slavskom običaju, Simo Brdar je, pored upaljene sveće, i slavske trpeze sa pogačom i koljivom, objasnio da svaka srpska porodica ima svoju slavu i svoga sveca zaštitnika.
„Mnogi narodi imali su slavu ali se ona, kod njih, izgubila. Kod Srba slava je sačuvana i živi. Ona predstavlja srpski identitet. Srbi su hrišćanski narod, no većina simbola, i ritualnih radnji potiče iz predhrišćanskog vremena. Ona čuva veliki deo kulture, duhovnosti i istorije čovečanstva. Zbog toga je Unesko 2015. godine proglasio srpsku slavu kulturnim i duhovnim nasleđem čovečanstva svetskog značaja i stavio je pod svoju zaštitu”, kazao je Brdar.
Gosti su ga, stojeći pored sofre, pažljivo slušali. On je na ruskom jeziku objasnio simboliku slave, rekavši da je sveća koja gori, simbol sunca, zdravlja, umiranja i rađanja.
„Pričao je i o Heraklitu, pčeli i vosku. Slavski kolač (hleb), telo, oblik sunca. Vino je krv. Krst i ikona. Slavsko žito je simbol večitog života. Slava je kult predaka i radost života”, kazao je Brdar na Slavi Svetom Alimpiju Stolpniku, kojeg od pamtiveka slave njegovi preci u Dragotnji a on, prvi put, daleko od zavičaja, ali među prijateljima, u Litvaniji. Slava je svima unela radost.
Impresionirani filmom i pričom
Posetioci i gosti impresionirani su filmom, pričom iz vodenice, po kojoj je nazvana cela svečanost, i krsnom slavom. Govorili su sa ushićenjem, zadovoljni prilikom da budu gosti Karine i Sime Brdara. Vidas Melinauskas: „Hvala za veče, ono je tako duševno da pleni srce i opominje da se zamislimo kako se ponašati!” Anželika Karakuljeva: „Hvala za ovako toplo, prijatno veče. Osećala sam se mirno i lagano. Vida Jakubavičenje: „Hvala Karini i Simi za lepo i iskreno veče.”
Kataržina i Dariuš Pež: „Bili smo na još jednoj premijeri izuzetnog reditelja, Sime Brdara.” Oleg Terentjev: „Pratim rad Sime Brdara, njegov filmski rukopis je neobičan i prepoznatljiv.” Sergej i Larisa Češujko: „Veče je proteklo na veoma visokom nivou.” Irina Šimkijavičenje: „Ja ću ovu priču ’So i mesečina’ predstaviti u 12. razredu gimnazije i dati zadatak da učenici urade analizu i objasne njenu simboliku.”
Подели ову вест


Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.